“Oče, sagriješih…” (Luka 15,21)
Tek kad se izgubljeni sin vratio raskajan, otac mu je potrčao u susret, pao oko vrata i izljubio ga. Ne bi bilo pravedno oprostiti dok prvo nema pokajanja. Princip koji nalazimo u Pismu, glasi: “Ako se pokaje, oprosti mu” (Luka 17,3).
Nije zabilježeno da je otac poslao pomoć svom izgubljenom sinu dok je boravio u dalekoj zemlji. To učiniti, zapravo bi značilo zapriječiti Božje djelovanje u životu buntovnika. Cilj Gospodnji bio je dovesti do dna onoga koji je bio tvrdoglav. Znao je da sin mora doći do kraja svojih granica i da nikad neće dignuti pogled sve dok najprije ne udari o dno. Što se prije lutalica pretvori u praznu ljušturu, to će prije biti spreman slomiti se. Stoga ga je otac morao prepustiti Gospodinu i čekati na krizu krajnjeg stupnja.
To je jedna od najtežih stvari za roditelje – posebno za majke. Prirodna reakcija je izbaviti buntovnog sina ili kćer iz svake nevolje koju Bog šalje. Ali sve što takvi roditelji uspiju učiniti je da osujete Gospodina u njegovim namjerama i produže agoniju za svoje voljene.
Spurgeon je jednom rekao: “Najiskrenija ljubav prema onima koji su zalutali nije u tome da se bratimimo s njima u njihovom grijehu, nego da u svemu budemo vjerni Isusu.” Ljubav ne znači gledati osobi kroz prste u njenoj grešnosti. Ljubav osobu predaje Gospodinu i moli: “Gospodine, obnovi ga, ma koliko koštalo.”
Jedna od najvećih grešaka koju je David učinio bila je ta što je vratio Abšaloma a da se ovaj nije pokajao. Ubrzo je Abšalom počeo osvajati srca ljudi i smišljati pobunu protiv svoga oca. Na kraju je otjerao svog oca iz Jeruzalema i pomazao se za kralja umjesto njega. Čak i onda kad je sa svojom vojskom krenuo uništiti Davida, ovaj je davao upute svojim ljudima da poštede Abšaloma u slučaju izravnog sukoba. Ali Joab je mislio drugačije i ubio je Abšaloma.
Roditelji koji su spremni podnositi bol dok gledaju kako Bog njihovog sina ili kćer svodi na život u svinjcu, često mogu biti pošteđeni većih žalosti.
Autor:William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
