Jedna velika laž za koju morate biti sigurni da ne vjerujete o Bogu

„Zašto me je Bog stvorio takvom?“, pitala je Fran. „Zašto je Bog htio da patim od anksioznosti i depresije?“ Rekla mi je kako vjeruje da Bog koristi svoju božansku moć kad nas stvara pojedinačno, baš kakve jesmo. Čak je imala i majicu s natpisom: „Bog me je stvorio, a Bog čini sve veoma dobro!“

Evo još jednog vrlo suptilnog iskrivljenog uvjerenja koje se uvuklo u njeno razmišljanje. To je uzrokovalo psihički nemir i potkopalo pouzdanje u Boga. Vjerovala je laž da nas Bog izravno stvara sve baš kakve jesmo, uz sve genetske nedostatke, bolesti, poremećaje i grijeh. Međutim, Biblija ne uči ovu ideju. Uči da je Bog stvorio ljudsku vrstu savršenom i bezgrešnom.

Kada je Bog stvorio Adama i Evu u Edenskom vrtu, ne samo da ih je učinio besprijekornima, već im je dao i sposobnost da stvaraju (Post 1,28). Bog ih je stvorio sa slobodom da odaberu, promjene ili prilagode nešto na temelju vlastitih odluka. To znači da su same odluke promijenile Adama i Evu. Zdrave bi odluke rezultirale većim razvojem i zdravljem, ali odstupanja od zakona ljubavi rezultirala bi poremećajem, štetom, a bez intervencije, i eventualnom smrću. Jednom kad su okrenuli leđa Bogu i sagriješili, svi su njihovi potomci bili „u bezakonju sazdani, i u grijehu začeti“ (Ps 51,5). Drugim riječima, čitavo čovječanstvo rađa se poremećeno.

Mnogi se moji pacijenti bore sa svojim odnosima s Bogom, jer vjeruju u laž da ih je Bog stvorio kao pojedince, upravo onakve kakvi jesu. Obično pitaju: „Zašto je Bog htio da budem shizofreničar?“; „Zašto je Bog želio da moje dijete ima autizam?“; „Zašto me Bog stvorio s bipolarnim poremećajem?“

Istina je da nije! Bog ne koristi svoju moć da stvara grešna, bolesna, poremećena i deformirana bića. Svi nedostaci su rezultat kontaminacije grijehom i oštećenja Božje kreacije. Ljubav ne stvara i ne može stvoriti nesavršenost.

Fran na početku nije bila sigurna u ovo, pa je postavljala još pitanja. „Ali što s onim gdje Biblija kaže: ‘Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u utrobi majke moje“ (Psalam 139,13)?

„Odlično!“, odgovorio sam. „To je dobro za tebe. Ne prihvaćaj tuđe ideje. Misli sama za sebe. Postavljaj pitanja i razmišljaj. Navela si biblijski stih. Ali citiranje stiha nije dovoljno. Moramo se pitati: „Što to znači?“

Nije navikla na to. Učili su je: „Ako Biblija nešto kaže, vjerujem i to je dovoljno.“ Shvatila je, međutim, da takav pristup sprječava razmišljanje i narušava njezinu sposobnost da zapravo upozna Boga i cijeni kako djeluje. Zato je počela razmišljati što to znači. To je aktiviralo njezin prednji režanj i otvorilo um za Duha Svetoga.

Već sam objasnio Božji zakon ljubavi i neprestanu borbu sa sotonskom infekcijom. Istražili smo kako sva priroda pati pod težinom grijeha, ali to su bili novi koncepti koje je nastojala uključiti u razmišljanje.

Nastavio sam: „Ako je Bog taj koji izravno stvara svako ljudsko biće, onda kada se djeca rađaju s kongenitalnim defektima srca, poremećajem spina bifida, deformitetima raznih vrsta, znači li to da Bog ima loš dan? Je li nam ugodno okriviti Boga za sve genetske nedostatke i deformacije? Ako Bog izravno stvara bebe s kongenitalnim poremećajima, onda kada liječnici operiraju kako bi spasili živote dojenčadi, znači li to da se suprotstavljaju Božjoj volji? Trebaju li stručnjaci zdravstvene skrbi odbiti ispravljati nedostatke nastale pri porođaju, pozivajući se na to da Bog želi da se neki ljudi tako rađaju? Ako je Bog taj koji koristi moć da stvori svakog od nas, onda je li njegova moć slabija od grešne majke koja pije toliko alkohola da se njezina beba rodi s fetalnim alkoholnim sindromom? Ako Bog aktivno stvara tu bebu, ne bi li njegova moć trebala biti veća od alkohola kojeg je konzumirala nepromišljena majka, i ne bi li se dijete trebalo roditi zdravo unatoč tome?“

Fran se borila s tim novim idejama, ali sam je pritisnuo. „Primjerice, tijekom anarhije u Sudanu Arapi su hodali okolo i silovali nekoliko desetaka tisuća sudanskih žena, sve kako bi imali više djece arapskog podrijetla. Ako vjerujemo da Bog izravno stvara svakog pojedinca, znači li to da se te žene trebaju okrenuti Bogu i zahvaliti mu za ono što se dogodilo? Je li silovanje način kako Bog stvara? Uključuje li zakon ljubavi silovanje?

„Ozbiljnije od tjelesne deformacije i silovanja, vjerujemo li da Bog zapravo stvara grijeh i grešnike? Ako kažemo da nas Bog stvara kao pojedince putem izravne moći i shvaćamo da se svatko od nas rađa kao grešnik, onda kažemo da Bog stvara grešnike.“

Fran je znala da to ne može biti istina. Shvatila je da Biblija daje Bogu zasluge za izravno stvaranje samo dva ljudska života – Adama i Eve – a kasnije i Isusova utjelovljenja. Sve troje su bili bezgrešni. Isus je ostao takav. Adam i Eva nisu.

Franov je um obrađivao informacije, radeći na integraciji istine i uklanjanju iskrivljenog uvjerenja. Pogledala me i pitala: „Kako onda razumijemo Božju ulogu u našem individualnom stvaranju?“

Bio sam spreman odgovoriti. „Kada je Bog dao Samsonu snagu, je li Bog upravljao time kako će Samson koristiti tu snagu? Kada je Bog dao Salamonu mudrost, je li Bog upravljao time kako će Salomon upotrijebiti taj dar? Kada je Bog dao ljudskoj vrsti sposobnost da se množi, odlučuje li Bog gdje i s kime se družimo? Kontrolira li Bog upotrebu svojih darova, ili nam Bog daje sposobnosti, talente i mogućnosti, a onda nas pušta da ih slobodno koristimo za dobro ili zlo ovisno što odaberemo?“

Fran nikada prije nije razmišljala o tim mogućnostima, a to je bio težak posao za nekoga tko je vjerovao bez razmišljanja. Tako da sam nastavio polako i uz molitvu. „Bog je onaj koji je dao Samsonu snagu, ali Bog nije onaj koji je odlučio iskoristiti tu snagu za miješanje s poganskim ženama. Bog je taj koji je dao Salomonu mudrost, ali Bog nije taj koji je odlučio upotrijebiti tu mudrost i oženiti se sa sedam stotina žena ili pretvoriti oltare u idole. Bog je ljudskoj rasi dao sposobnost stvaranja, ali on ne upravlja time kako koristimo tu sposobnost.

„Bog je Stvoritelj dizajnerskog predloška čovječanstva, kao i zakona prirode i fizike koji upravljaju reprodukcijom. Znači, on je taj koji nas „sazda“ kroz svoj određeni dizajn i zakone. No, ne stvara nas grešne, bolesne i poremećene.“ Podsjetio sam svoju pacijenticu da je naše sadašnje stanje rezultat Božjeg stvaranja koji je zaražen grijehom, da sva priroda uzdiše pod težinom grijeha (Rim 8,22).

Kada je Fran konačno vidjela istinu – da se ljubav bori protiv sebičnosti, da je Bog nije stvorio grešnu, bolesnu i defektnu, već radi na njezinom spašavanju i iscjeljenju – strah i nepovjerenje su počeli nestajati. Nevjerojatne nove mogućnosti počele su se otvarati u njezinom umu. Svjež dah slobode konačno je dotaknuo njezinu dušu – dah slobode razmišljanja, slobode postavljanja pitanja, slobode izbora. I kako su sloboda, ljubav i zahvalnost prema Bogu rasli, strah je nestajao.

Biblija se otvorila s novim značenjem za Fran. Kad je čitala o ženi koja je uhvaćena u preljubu i čula Isusa da kaže: „Ni ja te ne osuđujem“, čula je Očev glas. Kad je čitala o Isusu kako pere noge svom izdajniku, vidjela je Oca koji se savija nad grešnicima i pere njihov grijeh. Kad je vidjela kako je Isus dopustio da ga bijesna gomila bičuje, pljuje i razapne, vidjela je kako Božje lice prima udarce, krvari i umire u agoniji.

Kad je pročitala Isusov poziv da bude njegov prijatelj (Ivan 15,15), osjetila je ljubav Oca koji ju poziva doma.

Mnoge od nas su krivo učili i lagali o Bogu. Kada vjerujemo u te laži, krug ljubavi i pouzdanja se u našim srcima slama, a strah i sebičnost brzo zauzimaju mjesto. Što su laži dublje ukorijenjene, to je strah veći. Ali priča ne mora ovdje završiti. Put obnovljene ljubavi uvijek je put otkrivene istine.

Autor: Timothy R. Jennings; Prijevod: Vesna L.; Iz knjige ”The God-Shaped Brain