Jesu li muslimani u pravu u vezi Biblije?

Glavna optužba muslimana za krivotvorenje Biblije odnosila se na to da su Židovi i kršćani izmijenili ili obrisali one dijelove, koji navodno govore o glasniku islama, a o kojem navodno piše u ''originalnoj'' Tori i Evanđeljima.

Nedavna javna rasprava između britansko-muslimanskog polemičara Zakira Hussaina i američko-kršćanskog pisca Michaela Browna, na dobar način prikazuje dva najčešća muslimanska pristupa Bibliji. S jedne strane, muslimani će često tvrditi da Biblija predviđa dolazak Muhameda. S druge, često će potkopavati preciznost i autoritet Biblije.

Na primjer, Hussain je rekao da se ono što Mojsije u Ponovljenom zakonu 18, 15 piše o nadolazećem proroku, odnosi na dolazak Muhameda. No nakon što je Brown pažljivo analizirao i prikazao da će, prema tim stihovima, prorok trebati doći iz Izraela, promijenio se smjer rasprave. Od tog trenutka, Hussain je tvrdio da je masoretski tekst stihu dodao hebrejsku riječ za “iz vaše sredine”; čak je precizirao da se ta riječ ne nalazi u svicima iz Mrtvog mora.

Rasprava, koja je dostupna na Brownowom YouTube kanalu, ukazuje na izvrstan trud kojeg neki muslimanu ulažu, ne bi li dokazali da biblijski tekstovi ukazuju na dolazak njihovog proroka, dok u isto vrijeme pokazuju jasnu sumnju u autentičnost tih istih tekstova kada se oni ne podudaraju s njihovom islamskom dogmom. Ondje isto tako možemo vidjeti da, nakon što muslimani ne uspijevaju u dokazivanju svojih stavova, vraćaju se na staro: optužbe i tvrdnje da je Biblija lažirana i neistinita.

U konačnici, rasprava je primjer toga kako kršćani trebaju dobro poznavati Bibliju i da trebaju spremno govoriti o njezinim istinama.

Lažirano evanđelje?

Uvijek se isplati raspravljati o pouzdanosti i autoritetu Božje Riječi s muslimanima. Ovo se posebno odnosi na Novi zavjet i evanđelja.

Tradicionalno, glavni smjer napada muslimana na Bibliju oduvijek ide u smjeru odbijanja prihvaćanja činjenice da je Isus Bog i Njegove otkupljujuće smrti na križu. Ako muslimani razgovaraju s kršćanima u vezi osnovnih istina evanđelja, mnogi od njih redovito će zahtijevati ”dokaze” koji bi potvrdili to da se knjiga Novoga zavjeta podudara s njihovom knjigom koja se zove ”Injil”; knjiga za koju muslimani tvrde da je ”poslana odozgor” na Isu, odnosno Isusa iz Kurana.

Većina muslimana ne zna ili zna jako malo o sadržaju Biblije, ali ih se od djetinjstva uči kako je kritizirati. Roditelji i poglavari džamija govore ljudima od djetinjstva da je Biblija lažirana, iskvarena i da je zbog različitih razloga namjerno krivotvorena. Kroz povijest islama, glavna optužba za krivotvorenje odnosila se na to da su Židovi i kršćani izmijenili ili obrisali one dijelove Biblije, koji navodno govore o glasniku islama, o kojem navodno piše u ”originalnoj” Tori i Evanđeljima.

Zašto će neki muslimani ići tako daleko, da će čak i učiti hebrejski i grčki, samo kako bi bacili sumnju na autentičnost i istinitost biblijskih tekstova? Zato što Biblija govori o Kristu, a ne o glasniku islama.

VIDI OVO: Štuju li muslimani i kršćani istog Boga?

Protutvrdnje

Muslimanskim tvrdnjama protiv Biblije može se smisleno odgovoriti. Najbolji kontekst kako se može odgovoriti na optužbe jest razgovor ”jedan na jedan”, unutar osobnog odnosa. Pisana apologetika i javni dijalog može pomoć i mogu biti učinkoviti. No, ono što je bolje od obrambenog odgovaranja na optužbe muslimana jest proaktivno i pozitivno predstaviti pouzdanost i autoritet Biblije. Kako bi ovo mogli učiniti, učenjaci bi se na najbolji način trebali upoznati s najboljim izvorima i trebali bi naučiti prilagoditi te informacije pitanjima koja će muslimani vjerojatno postaviti. Na primjer, trebaju biti pripremljeni za odgovor na pitanja koja se odnose na zapise, prijenos i zahtjev za poništenjem. Suprotno očekivanjima mnogih na Zapadu, muslimani općenito poštuju načelne, izravne kršćanske izraze podrške Bibliji i njenom svjedočenju o Isusu, čak i ako u isto vrijeme odbacuju istinitost tih tvrdnji.  Ono što je isto tako korisno, ali manje uobičajeno, jest poziv muslimanima na dijalog na ravnopravnom znanstvenom terenu. Muslimanski polemičari vole koristiti izjave iz akademskih biblijskih studija, za koje vjeruju da podupiru muslimanske optužbe o lažiranju i krivotvorenosti Biblije. Rijetko će muslimani spomenuti, niti će čak priznati u razgovoru, akademsku nauku koja pokreće iste vrste pitanja o tekstu Kurana. Nedavni primjer ove vrste stipendije je Stvaranje Kurana profesora Stephena Shoemakera, sa Sveučilišta u Oregonu. On pokazuje da su neizvjesnosti oko drevnih rukopisa zapravo izazov kojeg dijele i kršćani i muslimani.

No izvan apologetike, najplodniji način kako se muslimanima može ukazati na Krista jest sama Božja Riječ. Mnoga svjedočanstva kršćana, koji su dolazili iz muslimanskih pozadina, naglasit će činjenicu da je njihovo čitanje Biblije, kao i njihovi osobni susreti s Kristom, o kome svjedoči Biblija, bio glavni razlog njihovog vjerovanja u Krista. Nema zamjene za Krista iz Pisma, duhovnu silu evanđelja (Rimljanima 1, 16) i za učinkovito djelo Boga iz Biblije. (Hebrejima 4, 12)

Usmjerivanje na Krista

Tijekom rasprave Browna i Hussaina, muslimanski polemičar tvrdio je da je prorok, o kojem se govori u Ponovljenom zakonu 18, 15, glasnik islama. No nakon što je bio suočen s čvrstim i prikladnim odgovorom, prebacio se na optuživanje Židova za iskrivljavanje ovih stihova u masoretskom tekstu. U svome odgovoru upozorenja, Brown je ispravno primijetio da se Ponovljeni zakon 18, 15 ne nalazi među spisima Mrtvoga mora. Osim toga, pokazao je hebrejski izraz za ”između njihove braće”, koji se spominje tri stiha kasnije, u Ponovljenom zakonu 18, 18, što je potvrđeno u Svicima, ima isto osnovno značenje kao i izraz koji je osporio polemičar iz mazoretskog teksta. No ono što je važnije od Brownova znanja o rukopisima bila je njegova izravna objava ispunjenja proročanstva Ponovljenog zakona, koje se nalazi u Petrovoj propovijedi iz Djela apostolskih 3. poglavlje. Ondje ne samo da prorok naglašeno dolazi iz Izraela (3, 22), nego je Isus potvrđen kao Jedini u kome se ispunjava proročanstvo (3, 20), što isključuje sve kasnije tvrdnje.

Upravo je to cilj kršćanskog nastojanja na ovom važnom polju: podržavati pouzdanost i autoritet biblijskog svjedočanstva o Kristu, kako bi muslimani mogli upoznati Krista. Jedini je način kako se može doći Bogu jest po Kristu. Osim toga, jedino Krist daje vječni život i oprost grijeha. (1. Ivanova 5,12). Želimo da naši muslimanski prijatelji dožive iste ove blagoslove.

Autor: Gordon D. Nickel; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.

NAJNOVIJE!