Kako će to izgledati, pogledati Isusa izravno u oči? Vi ćete to učiniti. Taj dan dolazi. Jeste li spremni za taj trenutak od kojeg zastaje srce? Kakav će ushit ili užas preplaviti vašu dušu kada napokon ugledate njegovo lice i pogledate u njegove oči?
Te oči
Apostol Ivan zacijelo je bio progonjen tim očima na otoku Patmosu — ili barem potresen. Taj prvi pogled na Isusov proslavljeni sjaj nedvojbeno se urezao u njegov um i dušu, istovremeno zastrašujući i uzbudljiv.
Kao što vatra pleše sa svjetlošću i toplinom, živa i toplinom i prijetnjom, tako su Isusove oči obilježile Ivana toliko duboko da na njih skreće pozornost tri puta u Apokalipsi. U uvodnom poglavlju, glas iza njega odjekuje mu u ušima poput trube. „Okrenuh se da vidim glas koji mi govoraše. . . . Oči mu kao plamen ognjeni” (Otkrivenje 1,12–14).
Poglavlje kasnije, Ivan se prisjeća tih očiju u pismu Tijatiri: Isus je „Sin Božji, onaj u koga su oči kao plamen ognjeni” (2,18). Zatim još jednom u devetnaestom poglavlju Otkrivenja: Isus, nazvan „Vjerni i Istiniti”, sjedi na bijelom konju, sudi pravedno i vojuje (redak 11). Što Ivan vidi? „Oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krunice” (redak 12).
U ovom apokaliptičnom stilu, Ivan ne želi da to shvatimo doslovno i crtamo slike Isusa sa žeravicom umjesto šarenica. Ove vizije označavaju stvarnosti izvan konkretnog opisa. Isusove oči zapravo ne gore; one su kao plamen ognjeni — baš kao što mu je kosa bijela kao vuna i snijeg, noge kao mjed u peći užarena, a glas kao šum voda mnogih.
Što bismo onda mogli vidjeti kada pogledamo u taj oganj Isusovih očiju?
Oči koje vide sve
Prvo, oganj u njegovim očima znači da on vidi sve. Uskrsli, proslavljeni Bogočovjek sada posjeduje božanski prodoran vid. Nijedno stvorenje nije mu skriveno; nijedan čin nevidljiv. Sve stoji golo i izloženo njegovu prodornom pogledu (Poslanica Hebrejima 4,13).
On vidi i zna sve — u svakom narodu, u svakoj crkvi, u svakom srcu. On zna tko je vjeran, a tko nevjeran. On točno zna čija su srca meka prema njemu, a čija su tvrda poput dijamanta.
U viziji iz petog poglavlja Otkrivenja, Janje — nekoć zaklano, sada stojeći u uskrsloj snazi — ima sedam rogova, puninu kraljevske moći, i sedam očiju, puninu božanskog sveznanja i mudrosti (redak 6). Ništa ne izmiče njegovu vidu i uvidu.
On ne samo da vidi i zna sve, nego vidi i zna sve savršeno, bez ikakve pogreške ili propusta u prosudbi. Njegov prodoran vid je i čist i savršen, što vodi do nepogrešivog razlučivanja.
Oči gnjeva — i žalosti
Ratni konj pod njim otkriva još jedan vidik njegova pogleda (Otkrivenje 19,12). Plamen u njegovim očima je „oganj što proždire” (Izaija 29,6), „oganj što proždire” samoga Boga koji će uništiti svoje neprijatelje i neprijatelje svoga naroda (Ponovljeni zakon 4,24; Hebrejima 12,29). Za zle, oganj u Isusovim očima sjeva užasima njegove nadolazeće pravde.
Sveti gnjev nije stran njegovim očima. U danima svoga tijela, Isus je gledao s gnjevom na podmukle zle ljude, čak i dok ih je gledao sa žalošću zbog okorjelosti njihova srca. Marko, koji posebnu pozornost pridaje Isusovim očima, bilježi ključni trenutak.
Na subotu, Isus susreće čovjeka s usahlom rukom. Farizeji promatraju s optužujućim pogledima. Isus ih pita: „Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” Kad oni odbiju odgovoriti, Isus ih „pogleda s gnjevom, ožalošćen zbog okorjelosti njihova srca, pa reče čovjeku: ‘Ispruži ruku!’ On ispruži i ruka mu ozdravi” (Marko 3,4–5).
Ovdje njegove oči sijevaju pravednim gnjevom — čak i dok tuguje. Ti podli farizeji ne mogu se prisiliti priznati očit odgovor na njegovo pitanje. Radije bi ustrajali u svom grijehu nego se pokajali. Njihova su srca razotkrivena, a ne samo njihov zakonski previd. Na takve podmukle, tvrdokorne ljude Isus gleda svetim gnjevom zbog njihovih djela, čak i dok ih gleda sa žalošću zbog njihove nevjere.
Oči obasjane ljubavlju
Uvijek pažljiv prema Isusovu pogledu, Marko izvještava i o milosrđu u njegovim očima. Kada žena s kroničnim krvarenjem u mnoštvu dotakne Isusa s leđa, on pogleda uokolo da vidi tko je to učinio (Marko 5,32). Žena se boji njegova gnjeva i pada pred njega dršćući.
Ali ona nije farizej. Kada je podigla glavu i pogledala ga u lice, morala je vidjeti naklonost u njegovim očima dok ju je uvjeravao: „Kćeri, vjera te tvoja spasila; idi u miru i budi zdrava od svoga zla” (Marko 5,34).
Isus s ljubavlju gleda na poniznog grešnika koji se kaje. Njegove se oči pune suosjećanjem prema moru gladnog čovječanstva, prema izmučenim i bespomoćnim masama (Matej 9,36; 14,14; Ivan 6,5).
Ipak, možda najupečatljivije ostaju Isusove oči uprte u bogatog mladića. Marko nam govori da je čovjek dotrčao do Isusa, kleknuo i pitao što mu je činiti da baštini život vječni. Isus mu je iznio Mojsijeve zapovijedi. Naivno, čovjek odgovara: „Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti” (Marko 10,20).
To je nemoguće. Očekujemo onaj bljesak gnjeva koji Isus ima prema podmuklim farizejima. Ali on ovdje ne vidi lukavstvo: „Isus ga pogleda i zavoli ga” (Marko 10,21). Oh, vidjeti takvu ljubav u Isusovim očima! Pa ipak, bogataš odlazi. Kakva opasnost koja uništava dušu leži u ljubavi prema novcu.
Ipak, nemojte pretpostaviti da Isusova ljubav i suosjećanje čine njega išta manje svemoćnim. U 19. poglavlju Otkrivenja, iznad njegovih prodornih očiju ne nalazi se samo jedna velika kruna, već „mnoge krunice”. On je Kralj nad svim kraljevima, Gospodar nad svim gospodarima, suveren nad svima koji imaju vlast i moć — vlast koju pokazuje onim sudbonosnim pogledom u Petrove oči.
Oči koje daju snagu
Ivan nije bio jedini apostol koji je susreo zadivljujuće Kristove oči u neočekivanom trenutku. Koliko je toga Isus rekao Petru bez ijedne riječi? Tko zna (osim Isusa i Petra) što bismo sve mogli iščitati iz tog upečatljivog pogleda preko dvorišta? Je li se sve stopilo — znanje, upozorenje, gnjev, žalost, ljubav, moć — u tom jednom uhićujućem trenutku?
Isus je unaprijed rekao Petru da će ga zatajiti. Isus je također rekao: „Ja sam se molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” (Luka 22,32). Te iste noći, Petar doista tri puta zataji svoga Gospodina. Pijetao kukurikne čim mu je treće zatajenje sišlo s usana. „Gospodin se obazre i pogleda Petra” (Luka 22,61).
U najmanju ruku, taj pogled potiče Petra da se sjeti onoga što je Isus rekao. Njegovo se predviđanje pokazalo točnim. Petar odlazi i gorko plače. Ali koliko je više od samog razočaranja moralo biti u Isusovim očima? Za razliku od Jude, Petar se ne objesi. Isus se molio za njega. Njegov pogled ne samo da osvjedočuje, nego i osnažuje.
Petar je s pravom oplakivao svoje neuspjehe i slabost. Ali sada, nanovo ponizan, on ima i poslanje od suverenog Krista koji vidi i zna sve. Isusov pogled milosti ga podupire. Petrova vjera ne posustaje. U Isusovim očima on pronalazi obnovljenu snagu da učvrsti braću.
Kontakt očima s Bogom
Dakle, zamislite taj trenutak kada ćete napokon pogledati u Isusovo lice. „Gledat će njegovo lice” (Otkrivenje 22,4). Pogledat ćete ga u oči. I vidjet ćete njegove oči kako gledaju vas. On sjedi u slavi, na prijestolju moći zdesna Veličanstvu. Njegove prodorne, blistave oči pronašle su vas.
Što ćete vidjeti i osjetiti kada pogledate u oganj njegovih očiju? Kakvo će to strahovito čudo biti. Kakav užas za nezaštićenog grešnika. I kakav pročišćujući, ushićujući, potresan i zadovoljavajući zanos za one koji ga ljube, obožavaju i znaju da ih je on spasio.
Kako će to izgledati, pogledati Isusa izravno u oči?
Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje Desiring Goda koje vrijedi samo za Novizivot.net
