Kada će se naš Gospodin vratiti i kada će Crkva biti uznesena?

Mnogi evanđeoski kršćani vjeruju da će sedam godina prije slavnog povratka našega Gospodina Isusa Krista vjerni kršćani biti uzeti, tj. uzneseni na nebo.

Apostol Pavao govori Solunjanima o velikom okupljanju svih vjernika, koje će se dogoditi kada se zajedno susretnu s Kristom dok se On bude spuštao s neba: „Jer sâm Gospodin — na zapovijed, na glas arkanđela i na zvuk trube Božje — sići će s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo svagda biti s Gospodinom“ (1 Sol 4,16-17).

To je naša blagoslovljena nada – drugi dolazak našega Gospodina Isusa Krista i uznesenje Crkve koja će se susresti s Njime!

Mnogi evanđeoski kršćani, iz razloga koje ćemo ispitati, vjeruju da će sedam godina prije slavnog povratka našega Gospodina Isusa Krista vjerni kršćani biti uzeti, tj. uzneseni na nebo. Ovo razumijevanje poznato je kao „uzeće prije nevolja“. Ono što brine oko uzeća prije nevolja jest to da se, povijesno gledano, počelo pojavljivati u evanđeoskim krugovima tek sredinom 19. stoljeća.

Gotovo 1.800 godina, milijuni pobožnih vjernika nisu vjerovali u uzeće prije nevolja. Među njima su bili reformatori 16. stoljeća i vođe probuđenja iz 17. i 18. stoljeća. George Mueller, koji je živio sredinom 19. stoljeća, navodno je rekao: „Ako mi možete pokazati trubu nakon posljednje (1 Kor 15,52) i uskrsnuće prije prvog (Otk 20,4-5), onda ću moći vjerovati u ovu novu doktrinu.“

Što se tiče ranih crkvenih očeva, ni oni očito nisu vjerovali u uzeće prije nevolja. Oni pišu: „Tada će svaki stvor ljudski ući u vatru kušnje, i mnogi će se smutiti i propasti; a koji ustraju u svojoj vjeri, bit će spašeni od samoga groba (Didahe 16,5).“ „Sretni su oni koji trpe veliku nevolju koja dolazi […]“ (Pastir Hermin, poglavlje II., vizija II.).

Irenej, učenik Polikarpa koji je bio učenik apostola Ivana, komentira u svojoj knjizi Protiv hereza (5.25.3) u vezi vladavine Antikrista: „bit će ovo trajna tiranija, tijekom koje će se sveti dati u bijeg […].“ I Augustin, komentirajući Daniela 7,21, navodi: „Onaj tko čita ovaj odlomak makar i u polusnu ne može a da ne vidi da će kraljevstvo Antikrista žestoko, doduše za kratko vrijeme, napasti Crkvu.“

Gerhard Pfandi, izvanredni redatelj Biblijskog istraživačkog instituta (Biblical Research Institute), u izvrsnom članku pod naslovom „Uzeće – zašto se ne može dogoditi prije Drugog dolaska“, prati korijene naučavanja o uzeću prije nevolja:

„John Nelson Darby (1800.-1882.) smatra se ocem dispenzacionalizma. […] Darby je tvrdio da će se Kristov dolazak dogoditi u dvije faze. Prva je nevidljivo „tajno uznesenje“ vjernika, koje će okončati crkvenu dob, koja je započela onda kada su Židovi odbacili Krista. Nakon uzeća, starozavjetna proročanstva o Izraelu bit će doslovno ispunjena, što će dovesti do Velikih nevolja, koje će završiti drugim Kristovim dolaskom u slavi. Nauk o uzeću prije nevolja proširio se diljem svijeta, prvenstveno kroz J. N. Darbya i Božje ljude poput Arna Gabeleina, Harryja Ironsidea, Jamesa Graya i C. I. Scofielda…“ (Služba, rujan 2001.).“

Što je naš Gospodin Isus učio?

Isusov konačni nauk o Njegovom drugom dolasku, koji je dan na Maslinskoj gori i zabilježen u Mateju 24 i 25, vrlo je jasan. U Mateju 24 nema drugog dolaska i nema uzeća sve do nakon nevolja: „’A odmah nakon nevolje onih dana… će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu; i tada će proplakati sva plemena zemaljska, i ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslat će anđele svoje sa snažnim glasom trubnim, i oni će skupiti izabranike njegove od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga’“ (Matej 24,29-31).

Marko 13 i Luka 21 naučavaju isto, ali Luka u 21,36 daje još i ovo: „Stoga bdijte i molite u svako doba da se nađete dostojnima umaći svemu tome što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“ Naš Gospodin je želio pripremiti svoje učenike za Njegov dolazak, „nakon nevolje onih dana“, kako ih to ne bi dočekalo nepripremljene i kako bi sigurno prošli kroz sve ovo i stali pred Njega.

Kako su apostoli ovo razumjeli?

Pavao u 1. Korinćanima 15,51-52 kaže da će se uzeće dogoditi „na posljednju trubu“, kao što to kaže i Ivan u Otkrivenju 11,15-18: „I sedmi anđeo zatrubi [posljednja truba]; i odjeknuše u nebu snažni glasovi govoreći: ‘Kraljevstva ovoga svijeta postadoše kraljevstva Gospodina našega i Pomazanika njegova, i on će kraljevati u vijeke vjekova. […] i vrijeme da se presudi mrtvima i dade plaća slugama tvojim prorocima i svetima i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima […].“

Očito je da se sve to odvija pri uzeću, na kraju razdoblja nevolja, nakon što se oglasi sedam truba osuda. Proučavanje Otkrivenja otkriva da se sedam pečata i sedam truba i sedam zdjela događa istodobno i završava Isusovim drugim dolaskom. Istodobne vizije nisu nove u proročkim dijelovima Biblije. Danielove vizije događaju se istodobno, i svaka se također završava drugim Kristovim dolaskom.

U Otkrivenju 3,10, Isus je već obećao: „[…] ja ću očuvati tebe od časa iskušenja koji ima doći na sav svijet da se iskušaju oni što prebivaju na zemlji.“

U Otkrivenju 20,4-6, prvo uskrsnuće je jasno opisano. I moramo zapamtiti, kao što je George Mueller istaknuo, da ne može biti uskrsnuća sedam godina prije prvog uskrsnuća, inače prvo uskrsnuće ne bi bilo prvo. U ovom prvom uskrsnuću nalaze se „[…] duše obezglavljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog riječi Božje […] koji se ne pokloniše Zvijeri [Antikrista] ni liku njezinu […].“ Dakle, uzeće i prvo uskrsnuće očito su na kraju velike nevolje, nakon vladavine Antikrista, a ne sedam godina prije!

Neki pokušavaju dati argument za uzeće prije nevolja iz knjige Otkrivenja, jer Ivan samu riječ „Crkva“ ne koristi između 4. i 21. poglavlja; njihovo je shvaćanje da Crkva nije prisutna na zemlji tijekom tih poglavlja. Činjenica je da su poglavlja od 4. do 21. vrlo simbolična, bogata metaforama za Isusa i Njegovu Crkvu, te se Crkva pojavljuje u tim poglavljima kroz izraze poput „sveti“, „kraljevi i svećenici“, „veliko mnoštvo“, „svijećnjaci“, „prvina“, Božji „puk“, „nevjesta“, „vojska u nebu“, „novi Jeruzalem“ itd., kao što se i za Isusa koriste brojna simbolična imena poput Janje, Lav, muško dijete, Božja Riječ itd. Prijedlog da su „sveti“ iz Otkrivenja 4-21 Židovi, a ne mnogi članovi židovsko-poganskog Tijela Kristovog krši Božje otkrivenje o stvaranju „jednoga novoga čovjeka“ (Efežanima 2,15) i potkopava Pavlovo razumijevanje toga da će se Izrael priključiti tom novom čovjeku u ovim posljednjim danima.

Pavao je u 2. Solunjanima 2,1-8 također jasno učio da se dolazak našega Gospodina Isusa Krista i uzeće (doslovno „okupljanje“) svetaca ka Isusu ne može dogoditi ako se prvo ne dogodi veliko otpadanje, i čovjek grijeha (Antikrist) ne bude otkriven (stih 3). Pavao je također učio da će Crkva dobiti olakšanje od progona i nevolja tek „kad se Gospodin Isus objavi s neba sa svojim moćnim anđelima [dakle ne sedam godina prije toga] u ognju plamenom i uzvrati osvetom onima koji ne znaju Boga i koji se ne pokoravaju evanđelju Gospodina našega Isusa Krista“ (2 Sol 1,6-8).

Autor: Charles P. Schmitt; Prijevod: Aleksandar J.