Što učiniti kada majčinstvo zahtijeva požrtvovnost i odricanje? Prošle noći ostali smo budni cijelu noć. Ne dragovoljno kao što je bilo prošle godine, ne zbog poslova koje smo morali obaviti, nažalost ne radi neke velike proslave.
Naše najmlađe dijete povraćalo je cijelu noć. Tako je bilo dvije noći s našim trogodišnjim djetetom. Nekoliko dana kasnije bila sam premorena. To baš nije bilo majčinstvo kao što sam ga zamišljala.
Put prema požrtvovnosti i odricanju
Sada sam itekako svjesna da biti budan cijele noći kao majka zbog kolika ili bolesti djece jest više pravilo nego iznimka, tako da prepoznajem da je moje iskustvo blago u usporedbi. Pišem o ovome jer dok se nalazim između smjena čišćenja i dok se trudim ne prigovarati i prebivati u samosažaljenju, razmišljam o tome kako je majčinstvo, a zapravo i roditeljstvo zapravo put prema tomu da druge stavljamo ispred nas samih. Svake minute dana, čak i u vremenu između 12 u noći i 4 ujutro, moj život, moj novac, moje vrijeme, moje tijelo, moja hrana, moj san postaju tvoji.
Počinje prije nego što postanemo svjesni toga. Kada žena zatrudni, njezini se organi pomaknu malo prema gore, kako bi načinili prostora za dijete, koje raste u njoj. Bog je tako pametno kreirao naša tijela, da se ona bespogovorno prilagođavaju potrebi služenja i požrtvovnosti. Zašto onda izgleda da nakon vremena medenog mjeseca, našim srcima treba puno vremena kako bi se prilagodili novoj situaciji?
Platforma zahvaljujući kojoj možemo vidjeti koliko su naša srca zapravo sebična
Troje je previše? Da budem iskrena, čak je i dvoje previše kada smo pozvani na stavljanje onoga što je za dobrobit drugoga iznad našeg vlastitog. Nakon što smo se moj suprug i ja vjenčali, rekli smo jedno drugome da će dijeljenje zajedničkog života biti platforma, zahvaljujući kojoj ćemo moći vidjeti koliko su naša srca sebična, što ćemo vjerojatno primijetiti više nego što smo primjećivali ranije. To tako i jest. U našem iskustvu, isto se može reći kada se radi o dobivanju djece; samo je dodatno potvrđeno.
Bez obzira na to je li dijete zdravo ili bolesno, poslušno ili buntovno, vaše želje i potrebe, kao pojedinaca ili kao bračnog para, dolaze nakon zadovoljavanja potreba vaše djece. U našem iskustvu Božje dobrote, zbog ljubavi koju je stavio u naša srca, ponekad nam je bilo vrlo lagano odricati se nas samih zbog naše potreba naše djece, no to nije tako bilo uvijek. Dok vidimo kako naše živote obilježavaju svakodnevno žrtvovanje i odricanje, u našim srcima mogu početi rasti gorčina i iscrpljenost. Iako ćemo vidjeti da se to na značajan način odražava u našem govoru i ponašanju prema našoj djeci, to nesumnjivo uzrokuje udaljenost i poteškoće u odnosu između dvoje supružnika.
VIDI OVO: Citati o majci: Najljepše izreke o majkama koje trebaju znati koliko ih volite
Okrećemo se Njemu kako bismo dobili snagu koja omogućuje življenje
Brak i dobivanje djece prekrasan su dar i blagoslov od Boga. No, potpuno zadovoljstvo i ispunjenje može se pronaći samo u Njemu. U stvari, brak i obitelj su darovi koji usmjeravaju na Boga. Obitelj je još jedna od Božjih kreacija, za proklamiranje Njegovog prekrasnog spasenja, koje je dostupno po Kristu. Kada volimo i poštujemo naše muževe i kada odgajamo našu djecu, tada ih usmjeravamo prema Kristu. Čak i svijet koji promatra dobiva djelić našega Boga; Njegovu dobrotu, mudrost i spasenje.
Ako poznajemo i ako pripadamo Kristu, naša ponašanja to trebaju pokazati. Za udate žene to izgleda kao što je opisano u Titu 2, 4-5: „Da mudro upućuju mlade žene, neka ljube svoje muževe, neka ljube svoju djecu. Neka budu razborite, čiste, dobre kućanice, blage, pokorne svojim muževima, da se ne psuje riječ Božja!“ Zašto? Odgovor nam daje Titu 2,5: „… da se ne psuje Riječ Božja.“ U Titu 2, 10 piše sljedeće: „Da ne varaju, nego u svemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku Spasitelja našega Boga ukrašuju u svemu!“ Pročitajte Efežanima 5 te Titu 1 i 2 za više o ovoj temi.
Brak i obitelj Božje su zamisli, zato se trebamo okretati Bogu, kako bismo mogli dobivati snagu koja omogućuje življenje onako kako Bog želi. Tit nam u tome govori sljedeće: „Čekajući blagoslovljenu nadu i dolazak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista, koji je dao samoga sebe za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi narod izabrani, koji je revan u dobrim djelima.“ (Titu 2, 13-14)
Ne više nego naš Kralj, ali baš poput Njega
Krist se dao za nas. Požrtvovnost i odricanje su teški i osobno vjerujem da majčinstvo ponekad zahtijeva duboke razine nesebičnosti, koje nam dotad nisu bile poznate. No bez obzira na to koliko mi prikazivali požrtvovnost i odricanje, nikada nećemo moći biti požrtvovniji i odricati se više nego što je to učinio Isus Krist. Usmjerite svoj pogled na Njega. Oponašajte Ga. Crpite svoju snagu od Njega. Molite za mudrost, molite za više od Njegovog neograničenog strpljenja i nakon toga dodatno molite. Vjerujte Božjim obećanjima i Njegovoj bezgraničnog dobroti. „Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! “Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.“ (Tužaljke 3, 22-24)
Kao što Emily Jensen piše u svojoj knjizi ”Risen Motherhood”: „Jer iako je služenje s malenima teže nego što je bilo, vjerujem da Bog to koristi kako bi posadio sjeme velikodušnosti, dobrote i nesebičnosti u njihovim životima. Vjerujem da će Bog to upotrijebiti kako bi im pomogao da vide kako mi možemo biti Kristove opipljive ruke i noge.“ Stoga, ne samo da vidimo našega Kralja kao konačno svjedočanstvo koje iskazujemo kao roditelji; kroz našu vlastitu požrtvovnost i odricanje našoj djeci otkrivamo Krista. Kada majčinstvo zahtijeva požrtvovnost i odricanje, zapamtite da nikada nećemo davati više nego što daje naš Kralj, nego da ćemo biti poput Njega.
