Kada me savlada bol, molitva djeluje kao nešto nemoguće. Ili sam previše iscrpljena, previše ukočena ili previše očajna da bih se usredotočila.
Moja želja za molitvom, kada patim, može se drastično promijeniti u jednom danu, a ponekad i unutar sat vremena.
Dok sam prolazila kroz teške kušnje u mom životu, gubitak djeteta, iscrpljujuća bolest, razvod, molitva je bila i naporna i uzbudljiva. Iscrpljujući rad i užitak koji daje energiju.
Kada teško patim, mogu se boriti molitvom. Točnije, ne želim se moliti. Kad ne vidim nikakvu promjenu, molitva može djelovati besmisleno. Zato je izbjegavam ili molim bezumno. Kako moja motivacija blijedi, moje srce polako odlazi od Boga.
Kad se to dogodi, prvo moram prepoznati bitku koja bjesni u meni. Tek tada mogu priznati da je moje srce otišlo od Boga i mogu zavapiti: “Pomozi mi da opet poželim moliti”! Nakon toga, slijedim puritanski savjet: “Moli dok ne počneš moliti”. Tada molim se sve dok ponovno ne počnem zaista razgovarati s Bogom. U drugim situacijama se želim moliti, ali jednostavno ne mogu.
Kada me savlada bol, molitva djeluje kao nešto nemoguće. Ili sam previše iscrpljena, previše ukočena ili previše očajna da bih se usredotočila. Tada uspijevam samo vapiti: ”Pomozi mi”. Ne znam što trebam, pa čak ni kako artikulirati ono što osjećam. U tim trenucima mogu se osloniti na Duha, čiji su uzdisaji preduboki da bi se mogli izraziti. Bog zna što mi treba, a Duh će posredovati za mene (Rimljanima 8,26–27).
U trećim situacijama, moj molitveni život cvate za vrijeme moje patnje. Vidim da Bog osigurava sve moje potrebe. Osjećam Njegovu prisutnost i izlijevam Mu svoje srce tijekom dana. Smatram da život s Bogom, čak i kada se sve raspada, može biti mjesto radosti i obilja.
Takva povezanost s Bogom u oluji dovela je do izuzetne intimnosti, tajnovitog zajedništva koje nikada neću zaboraviti, ne zato što su moje okolnosti bile dobre ili jer su se čak mijenjale na bolje, nego zato što sam osjećala da je Bog blizu.
Kada nemamo riječi
Ima i trenutaka kada želim moliti, ali jednostavno mi ne dolaze riječi. Kad ne znam što moliti ili reći, posuđujem mudrost drugih umnika. Mnoga jutra, moje vrijeme za molitvu započinjalo je citatima koje sam prikvačila na svoju oglasnu ploču, koje mi služe kako bih preusmjerila svoje srce.
Te su mi riječi pomogle kako bih se mogla usredotočiti, dok ih dodajem u svoje vlastite molbe. Mogla bih tražiti spas od svojih kušnji, mudrost za donošenje odluka, snagu za dan koji je ispred nas. Božji odgovor i skrb za mene ne odražava uvijek moje zahtjeve, ali Njegova me milost nepogrešivo susreće. Kada tražim promjenu situacije, često dobijem promijenjeno srce. Kad tražim mudrost, često se od mene zahtijeva da nastavim bez jasnoće. Kada tražim snagu, često se i dalje osjećam slabo i nesigurno. Moram ići prema naprijed u vjeri, vjerujući da će Bog dati ono što mi je potrebno. Ipak, povjerenje prema Bogu u susret s nepoznatim, ne oslanjanje na vlastito razumijevanje ili kada čak ne znam kamo idem, ono je što je usidrilo moju vjeru u Njega.
VIDI OVO: Najučinkovitija molitva u svakoj nevolji
Povjerenje
Osim naših hitnih potreba, za što bismo još mogli moliti u patnji?
Spasi me od iskušenja (Luka 22, 40; 11, 4)
Krist je potaknuo svoje učenike na molitvu, kako ne bi pokleknuli pred iskušenjem. Poslušati Njegove riječi znači moliti se prije nego što budemo u iskušenju, što zahtijeva da znamo što bi nas moglo izbaciti iz kolosijeka, kako bismo mogli paziti na to. Dok je borba svake osobe jedinstvena, tijekom moje patnje bila sam iskušana na sljedeće:
- na to da prestanem razgovarati s Bogom i suptilno se odmaknem od Njega,
- na to da želim sigurnost više nego što želim Gospodina,
- na to da gajim gorčinu prema onima oko sebe, čak i prema Bogu,
- na to da pobjegnem od boli radije nego da dok sam u njoj ostanem ovisna o Bogu.
Oživi me kroz Tvoju riječ (Psalam 119, 25)
Bog me kroz Bibliju nebrojeno puta obnovio. Došla sam do Biblije osjećajući se beznadno i umorno, nesigurna kako uopće mogu izdržati dan, da bi me On oživio kroz nju. Bog mi se izravno obratio kroz svoju Riječ, dajući mi točno ono što sam trebala: sigurnost kada sumnjam, utjehu kada tugujem, mir u panici. Ali prvo moram otvoriti Bibliju, što je nešto što može djelovati iznimno izazovno kada sam u patnji. Često mu se u početku opirem, jer zamišljam da od nje neću dobiti ništa i da će čitanje biti samo gubitak vremena. Stoga se molim za motivaciju za čitanje, a zatim izričito molim Boga da mi podari duhovne oči, kako bih mogla vidjeti Njegovu istinu u tome što čitam. (Psalam 119,18) Tada, čudesno, riječi postaju slatke. (Psalam 19,10)
Upotrijebi ovu bol za dobro (Postanak 50, 20; Rimljanima 8, 28)
Lakše podnosim bol kada znam da za moju bol postoji svrha. Čak i kada ne mogu razumjeti kako bi On mogao upotrijebiti moju bol za dobro, mogu biti uvjerena u to da hoće. Znam da mi Bog nikada neće dopustiti da bespotrebno patim i da je točno izmjerio moje kušnje, tako da niti malo moje patnje ne bude potraćeno. Iako su ove istine nepromjenjive, molim za to da mogu vidjeti što Bog čini kroz moju patnju. Vidjela sam kako Bog koristi moju bol kako bi me približio više k sebi, kako bi utješio druge utjehom koju sam ja dobila, kako bi povećao moju izdržljivost, vjeru i više od toga.
Pokaži mi svoju slavu (Izlazak 33, 18-19; 34, 6)
Gledati Božju slavu znači očima vjere vidjeti Njegovu neopisivu ljepotu i Njegova nevidljiva svojstva. Njegova ljubav i vjernost. Njegovu dobrotu i suosjećanje. Njegovu milost i milosrđe. Kada tražim od Boga da mi pokaže svoju slavu, dio tog zahtjeva odnosi se na to da želim vidjeti i iskusiti Njegovu ljubav. Ne želim samo intelektualno znati da me voli; Želim iskusiti i osjetiti Njegovu ljubav u svom svakodnevnom životu. Bog pokazuje svoju ljubav na bezbroj načina; ova molitva znači dobivanje duhovnog uvida kako bih to mogla vidjeti. Konačno, kada vidimo Božju slavu, znamo da je On s nama. Njegova prisutnost je nepogrešiva. Svijest o tome nam je najveća potreba u patnji.
Poduči me svojim putovima (Izlazak 33, 13; Psalam 25, 4-5)
Ne znamo Božje puteve. Njegove su misli daleko drugačije od naših i ništa se ne može usporediti s Njegovom mudrošću. Naša perspektiva je djelomična i nesavršena, dok je Božji pogled neograničen i vječan. Dakle, kada molimo Boga da nas pouči svojim putovima, time priznajemo da mi ne znamo što je najbolje za nas i da se oslanjamo na onoga tko zna najbolje za nas. On nas jedini može pripremiti za ono što je ispred nas. Potrebna nam je mudrost kako bismo mogli donijeti naše odluke i za naše smjernice. Hoćemo li djelovati sada ili trebamo pričekati? Treba li nam hrabrost ili strpljivo prihvaćanje? Trebaju li nam lakši tereti ili snažnija leđa?
Molitva usklađuje naša srca s Bogom i uči nas da Mu vjerujemo za sve naše potrebe. U molitvi molimo Boga da nam otvori oči za stvarnosti koja je ispred nas; za Njegovu prisutnost u našim životima, Njegovu brigu za sve naše potrebe i svrhu koju On ima u našoj boli. Naša najdublja potreba je pronaći počinak i ispunjenje samo u Bogu, a patnja nudi jedinstvenu priliku za to. Kada to učinimo, učimo da je Bog doista dovoljan i da je život ovisnosti život beskrajnog milosrđa.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
