Ako slijedite Krista, morat ćete činiti isto: Kada ne možete oprostiti, sjetite se pet stvari koje je Josip učinio!

Josipov život ispričan u knjizi Postanka jedan je od mojih omiljenih dijelova Pisma. Bog je silno koristio Josipa, ali kao što to inače bude, uz to dolaze velike patnje. Josip je bio zlostavljan, klevetan i izdan od strane vlastite obitelji. Kao posljedica toga, morao je naučiti drugima oprostiti.

A ako slijedite Krista, morat ćete učiniti isto.

Razmotrimo nekoliko stihova iz Postanka, 50. poglavlja i dopustite mi da vas uputim na pet opažanja o oproštenju:

„Stoga poručiše Josipu govoreći: Pred svoju smrt otac tvoj zapovjedi govoreći: ‘Ovako recite Josipu: O, molim te, oprosti prijestupak braći svojoj i grijeh njihov što su ti zlo nanijeli! Zato sad, molim te, oprosti prijestupak slugama Boga oca svojega’“ (Postanak 50,16-17).

1. Stavite se u cipele drugih.

Josipova braća su ga iznevjerila na veliko. I oni su to znali. Prodali su ga u ropstvo zbog ljubomore, i pitali su se hoće li Josip tražiti osvetu. Njegova su se braća toliko bojala da su poslali glasnika ispred sebe kako bi molili za oproštaj prije bilo kakvog stvarnog kontakta licem u lice (Postanak 50,17). Stvarnost mora biti neugodna kada se bojite svog člana obitelji.

Ne, nije u redu da netko sagriješi protiv vas. Taj grijeh je uvreda Boga i za vas bolno. Ali ako netko tko sagriješi protiv vas zbilja traži oproštenje, barem razmotrite njihovu smjelost i ranjivost u tome. To je upravo ono što je Josip učinio: „Kad mu to izrekoše, Josip zaplaka“ (stih 17b).

A to nas dovodi do naše sljedeće točke.

2. Plačite s onima koji plaču.

Apostol Pavao kaže da „plačemo s uplakanima“ (Rimljanima 12,15). Naravno, ne možete se siliti na suze. Ne biste ih trebali pokušati lažirati ili se ponašati kao netko tko niste. No, u kršćanskom životu smo osviješteni da trebamo osjećati takvu ljubav, takvu brigu za našu braću i sestre u Kristu da čak i kad su u krivu, plačemo s njima kad su povrijeđeni. To je ono što je Josip učinio.

Nastavljamo priču: „Tada dođoše i braća njegova te padoše preda nj i rekoše: Evo nas k tebi da ti budemo robovi! No Josip im reče: Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga?“ (Postanak 50,18-19).

3. Oni koji odbijaju oprostiti govore: „Ja sam iznad Boga.“

„Zanemarivanje vlastitih pogrešaka jedini je razlog zašto ne želimo oprostiti našoj braći“, kaže Jean Calvin.

Teško je odbiti oprost drugima kada razmišljamo koliko je nama oprošteno u Kristu.

No, takve situacije nisu uvijek tako lake, zar ne? Postoje razna sredstva koja mogu pomoći: molitva, čitanje Biblije, kršćanska zajednica, savjetovanje itd. Nikada ne smijemo zanemariti jednostavna sredstva milosti koja mogu donijeti promjenu. A ako pripadate Kristu, uvjeren sam da će vam Duh Sveti pomoći dok ga zazivate za pomoć.

Možda je najpoznatiji stih u ovom tekstu stih 20: „Premda ste vi smislili zlo protiv mene, Bog je to smislio na dobro, da se zbude kao što je ovo danas, da sačuva život velikomu puku“ (Postanak 50,20).

4. Bog ima svrhu iza vaših teškoća.

Zapazite da Josip to kaže prema kraju svoga života, a ne na početku. Zašto? Obično je svrha vaših poteškoća samo djelomično razumljiva nakon što prođete kroz njih. U teškom razdoblju možete pitati: „Bože, zašto to prolazim?“ No, kasnije kada prođe, možda vidite Božju namjeru. Bolna proviđenja često se najbolje promatraju kasnije.

Ipak, to nije uvijek slučaj. Neka pitanja o vašim patnjama neće biti odgovorena u ovom životu. No, Josip je – prema kraju svoga života – mogao vidjeti da je Bog iskoristio njegove patnje kako bi se pobrinuo za druge. U tome je bila svrha. A kada vjerujete da Bog koristi zlo u vašem životu za dobro, čak i ako trenutno ne razumijete, nećete rasti u gorčini prema Bogu i drugima.

Pogledajmo još jedan stih iz ovog odjeljka: „Zato sad, ne bojte se! Ja ću skrbiti za vas i za vašu nejačad!’ Tako ih je tješio i govorio srcu njihovu“ (Postanak 50,21).

5. Ljubazno govorite drugima.

Riječi su važne. Život i smrt su u vlasti jezika (Izreke 18,21). Nemate pravo na verbalno zlostavljanje, maltretiranje i napad na druge zbog toga što su vas povrijedili. Poput Josipa, pozvani ste da prema svima budete ljubazni, čak i onima koji su vas povrijedili.

To ne znači da morate biti njihov najbolji prijatelj, odgovarati na njihove tekstualne poruke ili ih redovito viđati. Ne moraju biti u vašem bliskom krugu. No, ako vam dođu na put, apostol Pavao će vas podsjetiti da dopustite da „riječ vaša neka je svagda s milošću, solju začinjena, da znate svakomu pojedinomu odgovoriti kako treba“ (Kološanima 4,6).

Oprostiti nije lako. Znam iz iskustva iz prve ruke da može biti teško i varljivo. Ali nikada ne smijemo izgubiti iz vida Evanđelje, priču o kojoj imamo više znanja nego o Josipu. Što više razmišljate o otpuštanju vaših grijeha, lakše ćete moći oprostiti drugima kada sagriješe protiv vas. Kao što je C. S. Lewis jednom rekao: „Biti kršćanin znači oprostiti neoprostivo jer je Bog oprostio neoprostivo u vama.“

Autor: