Ako Bog zaboravlja naše grijehe, zašto mi uvijek dopuštamo đavlu da iskopa neki mulj ili kaljužu iz naše prošlosti i maše nam time pred licem?
Postoji dobra vijest za svakog kršćanina koji se bori ili radi da pokori djela svoga tijela u svojoj vlastitoj snazi. Uključuje li to i vas?
Koliko puta ste pokušali izraditi pobjedu u svom kršćanskom životu? Koliko ste obećanja dali Bogu samo da biste ih ponovno prekršili? Koliko puta ste mu pokušali ugoditi odbacujući svoje požude i navike, samo da biste još jednom podbacili?
Evo vaše dobre vijesti iznesene u Mihejevoj knjizi: “(Gospodin) će satrti naše opačine” (Mih 7,19).
VIDI OVO: Duhovna amnezija: Jeste li zaboravili što je Bog učinio za vas?
Božja Riječ nam daje sliku za slikom kako on briše naše grijehe iz sjećanja: On ih se više ne sjeća. On ih baca u more. On ih svladava, što znači, lovi ih i zarobljava.
Izaija nam čak kaže da Bog uzima naše prijestupe i baca ih za svoja leđa: “Za leđa si bacio sve moje grijehe” (Iz 38,17). To znači da Bog nikada neće ponovno gledati naše grijehe i obznaniti ih.
Sad mi dopustite da vas pitam: Ako Bog zaboravlja naše grijehe, zašto mi uvijek dopuštamo đavlu da iskopa neki mulj ili kaljužu iz naše prošlosti i maše nam time pred licem?
Svi naši grijesi već su pokriveni Kristovom krvi; očišćavajuća, opraštajuća snaga Isusove krvi obuhvaća sve. Ona pokriva čitav naš život.
Autor: David Wilkerson
