Križ nije samo simbol, nego i moćna objava izokrenutog načina kraljevanja. Križ stavlja izazov na svaki unaprijed zamišljen simbol vlasti, moći i uspjeha.
Križ, simbol koji je tako duboko urezan u našu podsvijest, u modernim vremenima postao je samo predmet, nakit kojeg nosimo svakodnevno. Trenutno kod mnogih ljudi križ nema veliko značenje. Ovakva trivijalizacija zasjenjuje utjecaj kojeg je križ kroz ljudsku povijest imao na ljude, kao na radikalnu inverziju križa na svjetovne vrijednosti.
Križ i kršćanstvo uzrokovali su velike ideološke promjene u svijetu. Križ je promijenio perspektive i zakonitosti staroga svijeta koje su se odnosile na svetost života, ropstvo, brak, pravdu, zakon, suosjećanje, obrazovanje, seksualnu etiku i još više toga. Pavao prikladno opisuje križ kao ”ludost” za one koji su povjerovali u njega u njegovo vrijeme. (1. Korinćanima 1, 18) Ali zašto? Zbog čega je križ bio tako skandalozan u rimskom carstvu, što isto tako vrijedi i za moderno društvo?
1. Od hirovitog do Boga ispunjenog ljubavlju.
Rimski panteon sastojao se od bogova koji su bili nestalni i često zloćudni. Čovječanstvo je bilo njihovo igralište. No, križ označava dijametralnu suprotnost od ovoga, prikazujući Božju duboku ljubav za grješnike, koja je išla čak do smrti. (Rimljanima 5, 8-9)
2. Sila kroz brutalnost nasuprot nesebičnosti.
Rimski vladari održavali su svoj jaki stisak nad narodom utjerujući strah. Razapinjanje je bilo za one koji su smatrani prijetnjama, čime je carstvo održavalo mir kroz režim terora. Isus je, kao potpuna suprotnost, prikazivao novu vrstu moći: onakve moći koja je prihvaćala patnju kroz brutalnu smrt, umjesto da bi sama nametala takvu smrt. Njegovo kraljevanje bilo je označeno nesebičnošću, a imalo je vrhunac na križu. Umjesto vladanja nad drugima, Isus je služio drugima. (Marko 10, 42-45)
3. Ratnik cezar nasuprot požrtvovnog Krista
Rim je propagirao narativ o cezaru kao o biću koje je u isto vrijeme i božanstvo i čovjek, koji je vladao željeznom šakom i koji je pobjeđivao svoje neprijatelje mačem. Isus je predstavljao protu-narativ. Kao u isto vrijeme i Bog i čovjek, Isus je pobjeđivao ne kroz tjelesno nasilje, nego kroz ljubav i požrtvovnu smrt.
4. Porobljavanje nasuprot emancipaciji
Rimski vođe i građani vladali su tako što su dominirali nad ne-građanima. No Kristova se vladavina manifestirala na drugačiji način: Krist je dragovoljno oslobađao ljude čak i prije nego što su postali građani Njegovog kraljevstva.
5. Zlostavljačka sila koja se prikazivala kroz viktimiziranje drugih nasuprot samo-viktimizaciji
Dok su rimski vladari držali svoje pozicije zahvaljujući viktimiziranju drugih, Isus je poduzeo radikalno drugačiji pristup. Paradoksalno, Isus je dopustio da On sam postane žrtva, prolazeći kroz muku i smrt, kako bi ostvario konačnu pobjedu nad grijehom i smrtnošću. (Kološanima 2, 15)
6. Ponos i ambicija nasuprot krotkosti
U današnjem svijetu vrlo uspješni postaju često dolaze oni koji posjeduju ponos i ambicije. No u Kristovom se kraljevstvu događa temeljita suprotnost: oni krotki, koji se ponize su oni koji zaista postaju nasljednici zemlje. (Psalam 37, 11; Matej 5, 5)
7. Samopotvrđivanje nasuprot samoodricanja
Svjetovna mantra promiče zahtijevanje prava pojedinca, često na štetu drugih. No Kristovo kraljevstvo promiče etos pojedinca koji umire za pravo drugoga i koji nakon toga pronalazi život. (Marko 8, 34-35)
8. Urezani identiteti nasuprot identiteta koji je ujedinjen s Kristom
Svjetovni sustavi neprestano nas prisiljavaju na oblikovanje naših identiteta s obzirom na to kakvu boju kože imamo, na etničku pripadnost, ekonomski status ili zemljopisni položaj. No, Božje kraljevstvo predstavlja drugačiji pogled. Ondje ovakve razlike ne postoje, jer vjernici pronalaze svoj primarni identitet u Kristu. Ono što čovjeka definira u Kristovom kraljevstvu jest njegov odnos s Kristom, a ne etnička pripadnost, financijski status ili mjesto stanovanja. (Ivan 1, 12-13; Galaćanima 3, 28)
9. Transakcijski odnosi nasuprot bezuvjetnoj ljubavi
Drevna kraljevstva, kao što je bio i Rim, često su djelovala po pravilima ”quid pro quo” ili ”milo za drago”. Odanost je bila nagrađivana, dok se izdavanje kažnjavalo. Križ demonstrira ljubav koja ne ovisi o našim djelima. Križ otkriva Boga koji nas voli bezuvjetno, ne na temelju onoga što On može dobiti zauzvrat, nego zbog onoga tko Bog jest. (Rimljanima 8, 35-39)
10. Osvajanje kroz zastrašivanje nasuprot poziva u odnos
Kraljevstva su proširivala svoj teritorij kroz primjenu sile i zastrašivanje. No, Krist nikada nije forsirao svoju vlast nad čovječanstvom. Krist svoju pozivnicu daje svakome zahvaljujući križu, pozivajući svakog čovjeka na odnos s Njime, na odnos koji je ukorijenjen u ljubavi i slobodnoj volji. (Ivan 3, 16) Osim toga, skupine koje su promicale vjeru u Isusa oponašale su Krista i bile su posvećene činjenju dobrih djela svim ljudima, što je dovelo do procvata tih zajednica. (Titu 3, 8)
11. Hijerarhija i klase nasuprot ujedinjenog bratstva
Rimsko carstvo je, poput svake druge civilizacije koja je postojala prije i kasnije, koristilo krut sustav hijerarhije. Ljudi su bili cijenjeni na temelju svog društvenog statusa. No, križ je doveo do izjednačavanja ”statusa”, naglašavajući unutarnju vrijednost svakog čovjeka kao stvorenoga nalik Bogu, čime se promicalo univerzalno bratstvo između vjernika. (Postanak 1, 27; Jakovljeva 2, 1-5)
12. Osvetnička pravda nasuprot pravdi koja obnavlja
Starim društvima često je vladao sustav oštre osvetničke pravde. Križ nas upoznaje s Bogom koji želi obnovu odnosa, umjesto osvete za nešto učinjeno. Križ nam pokazuje put na kojem je oprost božanska osobina, čime se potiče vjernike na pomirbu i obnovu oštećenih odnosa. (Kološanima 3, 12-14)
13. Privremen uspjeh nasuprot vječnom značaju
Dok su kraljevstva širom svijeta željela privremen uspjeh, dok su ostvarivala pobjede koje će se s vremenom zaboraviti i izgubiti na značaju, križ je simbol vječnog značaja. Kristova žrtva vjernicima ne nudi trenutan osjećaj pobjede, nego vječni život, nadu koja nadilazi prolaznu prirodu svjetovnih postignuća. (1. Ivanova 5, 12)
14. Fizički spomenici nasuprot živim svjedočanstvima
Rimski carevi i tadašnja suvremena elita podizali su statue i spomenike sebi u čast, kao simbol njihovih prolaznih režima i moći. Križ stoji kao zavjet bezbrojnim životima, koje je poruka križa preobrazila. Za razliku od beživotnog kamena, utjecaj na križ evidentan je kao živo svjedočanstvo kod ljudi koje je križ dotaknuo. (2. Korinćanima 3, 2-3)
15. Autoritet kroz nasljeđe nasuprot autoritetu kroz služenje
Dok su mnogi vladari vladali na temelju privilegija koje im jamči njihova loza, Isus je utemeljio svoju vlast kroz svoju duhovnu obitelj i kroz Njegovo služenje čovječanstvu. (Marko 3, 31-35) Njegovo pranje nogu učenicima, iscjeljivanje bolesnih i u konačnici Njegova požrtvovna smrt na križu baština su Njegovog načina vladanja: vladanja koje se ogleda kroz služenje, umjesto zahtijevanja privilegija. (Ivan 13, 12-17)
Kao zaključak, križ nije samo simbol, nego i moćna objava izokrenutog načina kraljevanja. Križ stavlja izazov na svaki unaprijed zamišljen simbol vlasti, moći i uspjeha. Kroz poruku križa, pozvani smo na prihvaćanje etosa koji ide nasuprot shvaćanju moderne kulture, na etos koji stavlja prioritet na ljubav, požrtvovnost i poniznost iznad svega ostaloga. Križ je skandal, ne zbog toga što nas suočava s groznom smrću, nego zato što nas suočava s radikalnim načinom života. Križ stavlja izazov na pravila koja se odnose na svjetovno vladanje, identitet i vrijednosti. U sjeni križa, veliki narativi svjetovnih vladavina bivaju izokrenuti i nastaje nova paradigma: ona u kojoj vladaju ljubav, požrtvovnost i poniznost.
Autor: Joseph Mattera; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianpost.com
