Kako možete znati da vam je Bog oprostio?

Postoje dva razloga zbog kojih nas prošlost može proganjati, ali samo je jedan od njih opasan. Neki ljudi osjećaju krivnju jer ih Duh Sveti osvjedočuje, dok drugi osjećaju krivnju iako im je već oprošteno.

Ako ne prepoznate razliku, riskirate život pod osudom, pogrešno je nazivajući poniznošću. Mnogi vjernici upadaju u zamku misleći: „Da mi je doista oprošteno, ne bih se više ovako osjećao“. No, Biblija nikada ne koristi osjećaje kao test za Božje oproštenje.

Vjera je, kako je rekao C. S. Lewis, umijeće držanja onoga što je naš razum prihvatio, unatoč promjenjivim raspoloženjima. Isus nikada nije rekao: „Dođi mi kada se budeš osjećao oprošteno“. Rekao je: „Oprošteni su ti grijesi, idi i ne griješi više“. Vaša prošlost nije vaša sadašnjost, a osjećaj srama često je šapat tužitelja braće koji nas želi diskvalificirati.

Razlika između osvjedočenja i osude

Ključno je razumjeti razliku u smjeru kamo nas osjećaji vode. Božje osvjedočenje nas obnavlja; ono donosi žalost koja vodi k pokajanju i spasenju bez žaljenja. S druge strane, osuda nas tjera od Boga, baš kao što su se Adam i Eva sakrili u vrtu. Osvjedočenje kaže: „Pokaj se i živi“, dok osuda kaže: „Trebao si znati bolje, ti si gotov“.

Martin Luther je oštro podsjetio da Krist nije umro za imaginarne grijehe. Ako je vaš grijeh bio stvaran dovoljno da vas proganja, bio je stvaran dovoljno da ga Isusova krv na križu prekrije. Prevelika strogost prema samome sebi može postati uvreda dostatnosti Kristove žrtve. Ako Bog više ne traži plaćanje duga, zašto ga vi i dalje pokušavate platiti svojim sramom?

Plodovi istinskog oproštenja

Oproštenje ne briše nužno sjećanje, ali briše njegovu vlast nad vama. Biblija navodi tri jasna ishoda primljenog oproštenja: mržnju prema grijehu koji ste nekada opravdavali, želju da trčite prema Bogu umjesto da bježite od Njega, te promjenu smjera života. Savršenstvo nije mjerilo, već hod u novom smjeru.

Gospodin u Poslanici Hebrejima obećava: „Grijeha se njihovih neću više spominjati“. To ne znači da Bog ima amneziju, već da je nebeski sud zatvorio vaš slučaj. Umjesto da pregovarate s vlastitom sramotom, složite se s Bogom. Zahvalite Mu na već danom oproštenju i hodajte u slobodi koju je Isus platio svojom krvlju. Niste diskvalificirani; oprošteno vam je – počnite živjeti u skladu s tom istinom.