Kako se Sotona bori protiv majki?

Sotona se bori protiv majki napadajući ih na različite načine u duhovnom ratu. U ovom tekstu autorica razotkriva njegove metode. 

1914. godine, kada su oluje “svjetskog rata” počele puhati Europom, a milijuni muškaraca žurili su se prijaviti, Ivor Novello i Lena Ford napisali su domoljubnu himnu namijenjenu ženama koje su ostale iza njih: 

„Neka suze ne otežavaju njihove teškoće.

Dok vojnici prolaze cestom…

Neka vatre u domovima gore.

Dok vaša srca žude…

Iako su ti momci daleko…

Oni sanjaju o domu.“ 

Javno se tada pretpostavljalo da žene imaju ulogu u ratu, iako se neće boriti i umirati. Muškarci su se išli boriti na prve crte bojišnice. Žene su osigurale da u domovima postoji nešto za što se vrijedi boriti. Mi kršćani još uvijek ratujemo. Naše ratno vrijeme traje već tisućama godina i trajat će sve dok ga Krist ne završi. Razlika je u tome što se u ovom ratu, duhovnom ratu, dom nalazi u žaru bitke, a mi majke smo u borbenim ulogama. 

Zbog čega Sotona napada majke?

Naši neprijatelji u majčinstvu nisu od krvi i mesa; naši neprijatelji su „vladari, vlasti, kozmičke vlasti nad ovom sadašnjom tamom, duhovne sile zla na nebesima.” (Efežanima 6,12) Naš neprijatelj nije u Europi; on “ide amo -tamo po zemlji.” (Job 1, 7). On „šeće okolo poput lava koji riče, tražeći koga da proždere.” (1. Petrova 5, 8) 

Sotonin rat protiv žene i njenog sjemena nije sporedni projekt. To je glavni dio njegove strategije. Sotoni majke predstavljaju neumoljivo umnožavanje omraženih ljudskih slika o omraženom Bogočovjeku, koji će uskoro okončati njegovu zlu vladavinu. Majke su upraviteljice doma, nadzornice dragocjenog vremena zvanog djetinjstvo, gdje se Sotona nada da će obaviti svoj najgori posao i gdje često puta doživi svoj poraz. Nevinost, procvat, radost, produktivnost, zahvalnost, krotka služba, najranije čuđenje i izluđujuća tjelesnost imaju posebno mjesto u domu s djecom. Sotona svemu ovome jako protivi. 

Kako Sotona napada majke?

Sotona i njemu slični traže strateška mjesta za napad, područja ranjivosti. Mnoge od njegovih omiljenih stvari zajednički su cijelom čovječanstvu, ali postoje neki načini napada koje Sotona koristi samo kod kršćanskih majki. 

1. Sotona stvara patnju kao opravdanje za činjenje grijeha 

Duhovno zdravlje žene tijekom iscrpljujućih godina majčinstva djelomično ovisi o njezinoj sposobnosti razlikovanja njezinog duha i tijela. Mora naučiti svoje tijelo ispunjavati s mudrošću i poniznošću. Iscrpljenost bez sna ili jutarnja mučnina mogu donijeti zbunjenost oko toga s kakvom se bolešću suočavamo. Mislimo da je duhovne prirode, jer utječe na naše raspoloženje i s vremena na vrijeme, narušava našu sposobnost djelovanja i služenja na načine na koje obično to činimo. Postoji pravo duhovno iskušenje koje dolazi s tjelesnom patnjom, ali prisutnost iste ne znači da smo već izgubili bitku. Sotona nas, naravno, može demoralizirati patnjom. Ali on također može utjecati na patnju kako bi nas natjerao na grijeh. On bi radije da ne znamo da je moguće tjelesno patiti bez činjenja grijeha u ljutnji, samosažaljenju ili očaju. Sotona bi htio da vjerujemo kako jedno implicira prisutnost drugog ili da nužno vodi do drugog. Postoji puno načina kako možemo griješiti u našoj slabosti, ali sama tjelesna slabost nije grijeh. Moramo naučiti i ponovno se prisjetiti razlike između to dvoje. 

Isto vrijedi i za druge bolesti i hormonalne promjene tijekom života. Naša su tijela ženska i ona su pod posebnim oblikom prokletstva. Majčinstvo će biti tjelesno teško na neke neobične načine. No, naše tjelesno stanje ne mora biti pokazivač ili upravljač našeg duhovnog stanja. Sotona bi nas najviše volio držati u neodlučnosti u vezi onoga što nas muči.  

2. Sotona šapuće: „Je li Bog zaista rekao…“

Žene su od samog početka bile posebna meta za određeni obrazac prijevare. Sotona i dalje preferira pitanje koje je Evi donijelo pad: „Je li Bog zaista rekao. . . ?” 

Jedan od njegovih omiljenih načina kako postavlja ovo destruktivno pitanje u naše vrijeme jest putem društvenih medija i podcasta. Internet je novi način na koji žene, čak i one koje rade kod kuće, mogu redovito pristupiti stalnom nizu savjeta; onih koje traže i onih koje ne žele. Naši prijatelji nude savjete kako se ponašati s muževima i djecom. Fotografije, emisije i knjige nude savjete o tome što je dobro i lijepo, što se može očekivati ili zahtijevati, od života. Žene, koje vole davati i tražiti savjete, dobivaju svakodnevne izbore u vezi savjeta koje dobivaju, što slušamo i koji glasovi utječu na naše svakodnevne odluke. 

Šapat je posvuda, ako ga slušamo: „Je li Bog doista rekao da je blaženije davati nego primati.“ (Djela apostolska 20, 35)? Čini se da bi vas svo ovo davanje moglo ubiti. “Je li Bog doista rekao: Žene, podložite se svojim muževima kao Gospodinu?“ (Efežanima 5, 22) To se čini nemogućim i vjerojatno nezdravim. “Je li Bog doista rekao: Radujte se u Gospodinu, pravednici, i hvalite sveto ime njegovo“? (Psalam 97, 12) Čini se očitim da bi zahvaljivanje, kada se ne osjećate zahvalno, bilo neiskreno. Što je sa ženama oko vas koje nemaju na čemu biti zahvalne? Kako bi se one osjećale?“ 

Sotona neke od svojih najboljih uspjeha postiže kroz žene koje razgovaraju sa ženama, u plutajućem svijetu bestjelesnih duša na internetu. Stoga svaka kršćanka koja bi rasla u mudrosti aktivno slijedi zdrav nauk (Titu 2, 1), dopuštajući da Kristova riječ obiluje u njoj (Kološanima 3, 16), redovito razmišljajući o tome što je istinito, časno, pravedno, čisto, ljupko i hvale vrijedno. (Filipljanima 4, 8)

Možda je jedan od najboljih načina na koji možemo usmjeriti svoju pažnju i svoje srce jest tako što ćemo se okrenuti od nekih internetskih oblika razmjenjivanja savjeta i da umjesto toga tražimo odnose od krvi i mesa, koji su nastali na temelju odlomaka poput poslanice Titu 2. Žena koja zna da je netko ili nešto u svakom trenutku podučava jest žena koja može vidjeti svoju potrebu za dobrim učeništvom i koja se može poniziti te to zatražiti u lokalnoj crkvi. Upijanje Božje Riječi, učenje od zrelih kršćana i usrdna molitva, sve su to načini na koje se suprotstavljamo Sotoninim naumima koje on želi ostvariti kroz šaputanje: “Je li Bog doista rekao…“? Čekanje da nas istina pronađe nije dovoljno; moramo se aktivno oduprijeti njegovim lažima, hraneći se onim što je Bog rekao. 

3. Sotona nas zasljepljuje za ono tko je naš najbliži neprijatelj.

Sotoni često ne smeta to što smo oprezni u pogledu vanjskih prijetnji. Većina majki jest. No, Sotona nas snažno želi spriječiti u aktivnoj borbi s prijetnjom koja je prisutna u našim domovima: našim tijelima. Svijet, tijelo i đavao su protiv nas u ovom ratu. Ne možemo se učinkovito boriti ni s jednim od njih ako nismo spremni boriti se protiv svih njih. 

“Hodite po Duhu i nećete zadovoljiti tjelesne želje”, kaže Pavao. “Jer tjelesne želje su protiv Duha, a želje Duha su protiv tijela, one su suprotne jedna drugoj i žele vas držati podalje od činjena onoga što želite činiti”. (Galaćanima 5, 16-17) To jednostavno znači da bismo, prolazeći kroz godine roditeljstva, trebali očekivati rutinske krugove pokajanja: Bogu, svojim muževima, svojoj djeci. Ne bi nas trebalo iznenaditi ili zbuniti što je to dio našeg ratovanja. Trebali bismo to smatrati normalnim dijelom kršćanskog života. Trebali bismo očekivati da će rast doći s vremenom, kako se razvijaju naše sklonosti. Kako godine prolaze, naša bi poslušnost trebala sve više izgledati kao zahvalno uživanje u normalnom životu, prikazana u ljubavi, radosti, miru, strpljenju, ljubaznosti, vjeri, nježnosti i samokontroli. (Galaćanima 5, 22). To su prirodni plodovi Duha. 

Što ugrožava Sotonu?

Naši životi nisu prvenstveno ratovi protiv fantomskih prijetnji u svijetu koje prijete utjecajem na našu djecu. Naša djeca, poput nas, začeta su u bezakonju i rođena su u grijehu. (Psalam 51,  5) Neprijatelj srca naše djece već je ovdje; već je unutar kampa. 

Naša će djeca imati najviše koristi, ne od naših javnih izjava o onome što nas moralno vrijeđa, nego od toga što su naše duše napojene Božjom Riječju i što su naša srca ispunjena čežnjom za samim Kristom. Nemojte se zavaravati, naša djeca, bez obzira na ono kakve riječi od nas čuju, znat će što naša srca istinski vole. Sotona bi to htio da nikada ne saznamo što naše srce voli. Želio bi da našoj djeci propovijedamo evanđelje koje nikada ne doseže naše osjećaje, naš grijeh, naše želje. 

Što ugrožava Sotonu? Majčina duša ispunjena Kristom, duša koja se svaki dan hrani sa stola kojeg je On postavio ispred nas: 

„O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela.“ (Izaija 55, 1-2) 

Autorica: Tilly Dillehay; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: