Kako svemir dokazuje postojanje Stvoritelja?

Francis Crick, jedan od otkrivača strukture DNK, izračunao je da je vjerojatnost spontanog nastanka lanca od 200 aminokiselina jednaka 1:10260! Taj je broj veći od procijenjenog broja atoma u cijelom našem sunčevom sustavu!

Veliki astrofizičar Sir Fredrick Hoyle izračunao je da je vjerojatnost spontanog nastanka biološkog života jednaka vjerojatnosti da 1051 slijepih ljudi istovremeno 15 složi Rubikovu kocku! Hoyle nadalje tvrdi da je spontani nastanak života manje vjerojatan od toga da tornado na otpadu sastavi zrakoplov Boeing 747!

Roger Penrose, čovjek koji je dao doprinos u razvoju teorije crnih rupa, procijenio je vjerojatnost nastanka uređenog svemira “Velikim praskom” na 1:10123. Ova je vjerojatnost slična vjerojatnosti pogađanja mete promjera jednog centimetra na drugom kraju svemira ili vjerojatnosti da motka skakača s motkom ostane stajati okomito stoljećima nakon skoka!

Zapravo oni koji su čisti naturalisti – oni koji vjeruju da evolucija objašnjava naše porijeklo bez bilo kakvog Božjeg uplitanja – i sami trebaju odgovoriti na nekoliko teških pitanja.

Na primjer, kako je anorganska materija postala živa? Imamo li ikakve stvarne dokaze da se to ikada dogodilo? Dok promatramo prirodu, opažamo da materija s vremenom teži neredu (povećanju entropije). Ako je svijet stvoren bez intervencije, kako je materija postigla tako visok stupanj organizacije sama od sebe? Nastaje li red iz kaosa s vremenom?

Postoje još brojna druga pitanja, ali ova dva ukazuju na to da je život u našem svemiru krajnje kompleksan i dobro osmišljen – predobro da bi nastao bez intervencije inteligentnog bića. To inteligentno biće nazivamo “Bogom”.

Autor: Tom Short; iz knjige ”Odgovori na pet egzistencijalnih pitanja