Kamo idu nerođena djeca – u raj ili u pakao?

Jedni vjeruju kako takva djeca ne idu u raj jer smo svi grešna bića, a jedini način da se pomiri s Bogom jeste po vjeri i pokajanju. Budući se takva djeca nisu pokajala, niti su imali vjeru, oni su zauvijek odvojeni od Boga, te završavaju u paklu.

Drugi tvrde da je Isus umro za sav svijet, i zato sva djeca koja su rođena u Adamu imaju oproštene grijehe, jer nisu bili u mogućnosti sami počiniti neki grijeh.

Činjenica je da Sveto pismo nigdje ne govori izravno o ovoj situaciji. Prepušteni smo nagađanju, ali naša špekulacija može voditi određenom smislu. Imamo savršenu Bibliju koja otkriva ono što Bog želi za nas da znamo. Budući da ne postoji stih koji se posebno bavi ovom tematikom, što možemo zaključiti?

Bog se otkriva kao svet i pravedan, ali to nije sve. On se objavio kao ljubav (1 Iv 4,8), čija milost je predivna (Lk 15,11-32), te nas vodi do našeg opravdanja (Rim 2,4). U stvari, Isus nas uči da je Bog naš nebeski Otac (Matej 6, 7-15), a Pavao ide toliko daleko da nam u dva navrata naglašava kako smo mi Božja djeca, koja oslovljavaju svoga oca s “Abba” dok razgovaraju s Njim u molitvi (Rim 8,15; Gal 4,16).

Premda ničim ne možemo dokazati da nerođena djeca idu u raj, kada se osvrnemo na prirodu i karakter našeg Boga, koji je rođen u štali (Lk 2,1 -20), koji je oprao stopala svom izdajniku (Ivan 13,1-17), bez srama se sprijateljio s društvenim otpadnicima (Mt 11,19), oprostio i vratio dostojanstvo ženi uhvaćenoj u preljubu (Ivan 8,1-11), trpio umjesto nas (Izaija 53,5), uskrsnuo radi našeg opravdanja (Rim 4,25), gradi stanove za nas na nebu (Iv 14,3), čak i sada se moli za nas (Rim 8,34), te uskoro dolazi po nas kako bi proveli cijelu vječnost s Njim (Iv 14,3), na kraju će nam, kako kaže, obrisati svaku suzu (Otk 21,4).

Iz svega ovoga možemo zaključiti da se zbog prevelike Božje milosti sva nerođena djeca već sada nalaze u Njegovoj prisutnosti. Što vi mislite?