Kod Boga ništa nije uzalud potrošeno, On će vas nagraditi

Kod Boga ništa nije uzalud potrošeno. Njemu su poznata imena svih neimenovanih koji mu služe i nagradit će ih na način dostojan sebe.

Osoba ne mora biti poznata po imenu da izvrši veliki poduhvat za Boga. Zapravo je spomen na neke osobe iz Biblije ostao neizbrisiv premda je njihovo ime ostalo nepoznato.

Spominju se trojica koja su Davidu donijela vodu s betlehemskog studenca (2. Samuelova 23,13-17). David je ovaj čin odanosti smatrao tako značajnim da nije htio piti vodu, nego ju je izlio kao sveti prinos. Ali imena ovih ljudi ostala su nepoznata.

Nepoznato je i ime velike žene iz Šunama (2. Kraljevima 4,8-17), ali zauvijek će ostati upamćeno da je ona proroku Elizeju načinila sobu.

Po savjetu nepoznate izraelske djevojke Naaman je otišao Elizeju da ga izliječi od gube (2. Kraljevima 5,3-14). Bog zna njezino ime i to je jedino važno.

PROČITAJTE: Vaše suze nikada nisu prolivene uzalud

Tko je bila žena koja je Isusu pomazala glavu (Matej 26,6-13)? Matej nam ne otkriva njeno ime, ali glas o njoj proširio se po riječima samog Gospodina: “Zaista, kažem vam, gdje god se bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, govorit će se i ovo što ona učini – njoj na spomen” (r. 13).

Siromašna udovica koja je u riznicu ubacila dva bakrena novčića još je jedan od “Božjih anonimusa” (Luka 21,2). Priča o njoj ilustracija je istine da je predivno koliko možemo učiniti za Boga ako ne mislimo na to kome će pripasti zasluga.

Tu je naravno i dječak koji je Gospodinu dao svojih pet kruhova i dvije ribe te vidio kako se umnožavaju da budu hrana za 5000 muškaraca, ne računajući žene i djecu (Ivan 6,9). Ne znamo njegovo ime, ali nikad nećemo zaboraviti ono što je učinio.

I zadnja ilustracija: Pavao je dva brata poslao s Titom u Korint da odnesu milostinju za siromašne svete u Jeruzalemu. Ne spominje njihova imena, već ih hvali kao poslanike crkava i slavu Kristovu (2. Korinćanima 8,23).

Kad je Gray gledao nadgrobne spomenike nepoznatih ljudi na jednom seoskom crkvenom groblju, napisao je:

Mnogo je cvjetova procvalo daleko od pogleda,

I potrošilo svoj miomiris na pustinju.

No, kod Boga ništa nije uzalud potrošeno. Njemu su poznata imena svih neimenovanih koji mu služe i nagradit će ih na način dostojan sebe.

Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com