Koje je značenje 30 srebrnjaka u Bibliji?

Zbog čega Biblija spominje 30 srebrnjaka? Je li taj broj značajan?

Josip i dvadeset šekela srebra

Kada je Josip bio prodan u ropstvo i odveden u Egipat, cijena za koju je prodan bila je uobičajena cijena za roba u to vrijeme – dvadeset srebrnih šekela, što bi u Isusovo vrijeme odgovaralo vrijednosti trideset srebrnjaka. Očito se cijena robova nije značajno promijenila u odnosu na to koliko je vremena proteklo od Josipa do Isusova rođenja negdje između 4. i 6. godine poslije Krista. Dvadeset šekela bila je značajna svota novaca u Josipovo doba, kako čitamo “Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa odvedu u Egipat.” (Post 37,28) Promatrajući izdaju Josipa i Isusa, primjećujemo upadljivu sličnost – kao da je Josip bio preteča dolazećega Mesije, Isusa Krista, što ćemo razmatrati nešto kasnije.

Zaharija i trideset srebrnjaka

Prorok Zaharija spominjao je trideset srebrnjaka u vezi s Božijim sudom. Nakon što Zaharija opisuje Božji sud nad narodima svijeta (Zah 9 i 10) odmah zatim skreće pažnju na Izraela, te piše: “Pasi ovce klanice!”…  jer “i pastiri ih njihovi ne štede” (Zah 11,5) i radi toga, Bog kaže “nego: predajem, evo svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; oni će pustošiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih.” (Zah 11,6). “Rekoh im tad: ‘Ako vam je dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.’ Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. A Jahve mi reče: ‘Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!’ Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u domu Jahvinu. Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu – da raskinem bratstvo između Jude i Izraela.” (Zah 11,12-14). Upravo kako su oni odbili Boga kao njihovog pravog Pastira, tako će Izraelci odbiti Isusa u Njegovo doba, a On je Dobri Pastir. Izdali su ga za “odmjerenu plaću”,  trideset srebrnika, ali onda Zaharija piše, “baci (ih) u riznicu”, (neki prijevodi kažu: “baci ih lončaru”) što nam zvuči potpuno proročki vezano za Judino izdajstvo Isusa. Nakon što je za izdaju dobio trideset srebrnjaka, ili prema nekim prijevodima “novčića”, Juda vraća novac, a religiozno vodstvo Hebreja za taj novac kupuje  “lončarevu njivu” (Mat 27,7), kasnije nazvanu “krvava njiva” (Mat 27,8). Zanimljivo je da je ovo mjesto korišteno za pogreb stranaca.

Isus i trideset srebrnjaka

Najznačajnije spominjanje trideset srebrnjaka jest izvješće o događaju kada Juda pristaje izdati Isusa za trideset srebrnjaka. To je bila cijena vrlo bliska cijeni jednoga roba u to vrijeme, baš kao što je u Josipovo vrijeme cijena roba bila oko dvadeset srebrnih šekela. Kada je Juda vidio da će Isusa ubiti, želio je to spriječiti, ali bilo je prekasno. Otišao je kod svećeničkih glavara i starješina i rekao: “ ‘Sagriješih predavši krv nedužnu!’ Odgovoriše: ‘Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!’ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.” (Mt 27,4-5) Hebreji su te novce promatrali kao krvavi novac, i nisu ga mogli upotrijebiti u Hramu, te je novac na kraju upotrijebljen za kupnju lončareve njive (Mt 27,7), upravo kako je to Zaharija prorokovao stotinama godina prije. Uz to, prorok Jeremija također je prorekao ovaj događaj davno prije no se dogodio (Jer 19,1, 6, 11) baš kao što je Matej zabilježio: “Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: ‘Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.’” (Mt 27,9-10).

Prijašnji robovi

Ne zaboravite da smo i mi nekoć bili robovi, ali prodani pod zakonom i da smo trebali platiti beskrajno više no trideset srebrnjaka. To nikada ne bi bilo plaćeno (Otk 20,12-15) tako da ne možemo očekivati od izgubljenih grešnika da se ponašaju na bilo koji drugi način nego kao izgubljeni, a nas bi trebalo učiniti poniznima, da se sjetimo kako smo i mi nekada robovali grijehu. Mi nismo bili ništa sposobniji raskinuti okove no Židovi zbaciti vlast Rimljana. Bila nam je potrebna ne samo mala pomoć; nego smo trebali Boga, i to Boga Oca koji nam je poslao svog Sina, Isusa Krista, i sada “oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti” (Rim 6,18) te “sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak – život vječni” (Rim 6,22). Kako ne možete služiti dvojici gospodara, posve je sigurno da svi imamo samo jednoga gospodara. Jedino je pitanje tko je gospodar? Je li to grijeh ili je to Bog? Jeste li robovi grijeha ili robovi pravednosti  (Boga)? Isus nam pokazuje da ne postoji treća mogućnost kada kaže: “Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa” (Mt 12,30). Tko se onda želi protiviti Bogu?! Ja ne!

Zaključak

Najzad, brojka trideset je značajna stoga što je povezana s žalošću ili bolom. Aron je poslije smrti oplakivan trideset dana (Br 20,29), baš kao i Mojsije (Pnz 34,8), a Isus je izdan radi našeg dobra. Judinu zloću Bog je upotrijebio da učini  mnogo dobroga (Iv 3,16). Danas, ljudi i dalje stavljaju svoje povjerenje u Isusa Krista i bez obzira na količinu progona to neće natjerati  vjernike da se odreknu  Krista, čak ni kada su izdani od svoje vlastite obitelji, čak niti za trideset srebrnjaka.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Zlata Ć.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com