U nekim trenucima našeg života prisiljeni smo tražiti od Boga ozdravljenje – ako ne za nas, onda za druge. Kada iskusimo bol, depresiju ili napetost – ili kad smo pod pritiskom nečije patnje – obraćamo se Bogu za pomoć.

Operacije, injekcije, pilule i savjetovanja, sve to ima svog smisla. Ali fizička pomoć je ograničena, dok je duhovna obnova neograničena…

I tako se ponizno obraćamo k Bogu.

U redu je da kad se iskreno molimo za ozdravljenje, naše tegobe i boli mogu nestati; smijemo li vjerovati u to da će naše boli nestati, naše otekline splasnuti?

Istina je da Bog može učiniti što god želi. Ako je On onaj koji je stvorio svemir, koji ga održava do ovih dana i koji je svojom zapanjujućom silom uskrsnuo Isusa iz mrtvih onda je sigurno da može pomoći i onima koji pate u svom tijelu, umu ili duhu. Mnogi od nas imamo iskustvo takovog ozdravljenja u našim životima, ili smo možda vidjeli nešto tako u životima drugih.

Ali istina je i to da dok su neki ozdravljeni, mnogi drugi i dalje pate. Čak i oni koji su izliječeni od depresije, mogu ponovno oboljeti, vjerojatno u starijoj dobi.

Najnormalnije je da tražimo od Boga ozdravljenje, istina je da nitko od nas neće iskusiti savršenu svetost u svojem životu. Ako se oslanjamo na formulu da ‘sve što moramo učiniti je da se molimo, i bit ćemo ozdravljeni’, otvaramo široko vrata patnjama srca, krivnji i očaju.

Počinjemo brinuti koji grijeh ili nedostatak vjere onemogućava naše ozdravljenje. Možda ćemo pasti u iskušenje da se pretvaramo da je naša bolest nestala – ili ćemo možda tražiti od drugih da ostave svoja invalidska kolica ili da prestanu uzimati tablete.

Činjenica je da je pravi put molitve za ozdravljenje molitva Bogu da On učini što On želi. I odgovor će sigurno doći s Božjom željom da njegova prisutnost i ljubav budi jasni znakovi u našem životu.

Njegova se sila na najbolji način može vidjeti u nenadanom ozdravljenju. Ako je tako, mi ga slavimo. U drugu ruku, Njegova ljubav može se pokazati na drugačiji način kroz naše strpljenje i pouzdanje – i kroz brigu koju primamo u našim patnjama.

Pavao je sam iskusio bol, neudobnost i patnja mogu uvijek biti iskorištene za slavu Božju. I on je sam bio prilično bolestan. Shvatio je da je tu bolest Bog iskoristio i tako ga onemogućio da bude ponosan sam na sebe:

”Već sam triput molio Gospodina da me toga oslobodi. Svaki put mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, s tobom sam, i jedino ti je to potrebno. Jer se moja snaga najbolje prikazuje u slabim ljudim.”’ (2 Kor 12,8-9)

Autor: Andrew Knowles; prema poglavlju iz knjige ”Otkriće molitve” (Duhovna stvarnost, Zagreb); Foto: pediatric-house-calls.djmed.net/friend-illness/