Pitanje alkohola uvijek je izazivalo rasprave među vjernicima. S jedne strane, Biblija govori o vinu kao daru koji „veseli srce čovječje“, dok s druge strane jasno upozorava na opasnost opijanja i moralnog posrnuća. Kako, dakle, pronaći ravnotežu? Odgovor nije samo kulturološki, nego duboko biblijski i duhovno ozbiljan.
Prvo, Biblija nigdje ne zabranjuje umjerenu konzumaciju alkohola. Samsonova majka (Suci 13) dobila je posebnu zapovijed da se suzdržava, ali to je bila iznimka vezana uz zavjet nazirejstva. Isus je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino, a Pavao savjetuje Timoteju da uzme „malo vina zbog želuca i čestih bolesti“. Dakle, samo po sebi, vino nije grešno. Problem nastaje kada alkohol počne upravljati čovjekom.
Drugo, Sveto pismo neumoljivo osuđuje pijanstvo. U Galaćanima 5,21 pijanstvo je navedeno među djelima tijela koja udaljuju čovjeka od Božjeg kraljevstva. Mudre izreke 20,1 upozoravaju: „Vino je podsmjevač, jaka pića svađalice.“ Drugim riječima, alkohol lako narušava prosudbu, čini čovjeka ranjivim na napast i otvara vrata grijehu.
Treće, kršćanin je pozvan na odgovornost. Pavao kaže: „Sve mi je dopušteno, ali sve ne izgrađuje“ (1 Kor 10,23). Ako alkohol sablažnjava slabijeg brata, vjernik bi se trebao dragovoljno odreći i onoga što je u osnovi dopušteno – zbog ljubavi. Kršćanstvo nije samo pitanje slobode, nego i brige za duše oko nas.
Na kraju, mjerilo nije broj čaša, nego stanje srca. Kršćanin smije popiti, ali ne smije biti kontroliran. Umjerenost, razbor, samokontrola i briga za vlastito svjedočanstvo ključni su kriteriji. Ako alkohol pomuti molitvu, obiteljski život, duhovnu disciplinu ili privuče natrag starim navikama – onda ga treba izbjegavati.
Istinska sloboda nikada ne smije postati povod za ropstvo. Zato se vjernik ne pita: „Koliko smijem?“, nego: „Što najviše slavi Krista u mom životu?“
