Kriza s kojom se suočava Katolička Crkva u Njemačkoj ponovno se odražava u njezinoj statistici. Jedva 1,3 milijuna od otprilike 19,2 milijuna katolika u zemlji redovito je pohađalo misu 2025. godine, čime je nedjeljna posjećenost pala na 6,8%. Jedanaest godina ranije, 2014. godine, još uvijek je dosegla 10,9%.
Pad posjećenosti misa nije izolirana pojava. Tijekom protekle godine više stotina tisuća ljudi formalno je napustilo Crkvu, sprovodi je više nego krštenja, a nedostatak svećeničkih zvanja se nastavlja. Suočena s ovom situacijom, Njemačka biskupska konferencija (DBK) tvrdi da se ona ne može tumačiti isključivo u smislu pada te i dalje zagovara sinodalnost kao jednu od svojih ključnih strategija za budućnost, piše InfoCatolica.
Više sprovoda nego krštenja
Demografski podaci pokazuju Crkvu koja gubi članove i zbog formalnih odlazaka i zbog nedostatka generacijske zamjene. U 2025. godini zabilježeno je nešto više od 109.000 krštenja, dok je pogreba bilo više od 203.000.
Ta se razlika ponavlja posljednjih godina. U 2023. godini bilo je 131.245 krštenja u usporedbi s 226.179 sprovoda, a godinu kasnije brojke su bile 116.274 odnosno 213.046.
Tome se dodaje i fenomen otpadništva. Otprilike 307.000 odlazaka u 2025. predstavlja poboljšanje u usporedbi s prethodnim godinama, ali i dalje predstavlja znatan gubitak. U 2024. godini Crkvu je napustilo više od 320.000 ljudi; u 2023. godini ta je brojka bila preko 400.000, a u 2022. godini oko pola milijuna.
Situacija utječe i na svećenstvo. Njemačka ima otprilike 9000 župa i 11.083 aktivnih svećenika, od kojih otprilike 2300 dolazi iz drugih zemalja.
Predsjednik Njemačke biskupske konferencije, nadbiskup Heiner Wilmer, priznaje pad broja vjernika, pad posjećenosti, pastoralnog osoblja i financijskih sredstava. Međutim, odbacuje ideju da se te brojke mogu svesti na “puku priču o padu”.
Za Wilmera, statistika također pokazuje “predanost, pouzdanost i veliku odgovornost”, a prisutnost Crkve ne bi se trebala mjeriti isključivo brojem ljudi koji sudjeluju u nedjeljnoj liturgiji.
„Crkva nije prisutna samo tamo gdje se slavi misa“, kaže predsjednik DBK-a, koji također ističe osobnu pratnju, utjehu, društvenu odgovornost i dijalog kao područja crkvene prisutnosti.
