Velik broj ljudi vjeruje da oni koji vjeruju u Krista trebaju davati desetinu (što je definirano kao odvajanje 10% od prihoda vjernika) i puno ljudi danas koristi izraze u službama kao što su ”davanje desetka i prvine”. Drugi dio kršćana je jednako tako uvjeren da davanje desetine nije nešto što bi vjernici trebali činiti.

Čije mišljenje je bliže onome što kaže Božja Riječ?

Ovo svakako nije problem toga koji vjernici razbijaju zajedništvo. Ljubav je puno važnija od naših pogleda na davanje desetine (1. Korinćanima 13). No, htio bih se složiti s time da davanje desetine nije nešto što se zahtjeva ili nešto na što bi se trebalo ohrabrivati vjernike u Kristu da čine. No takav stav zahtijeva objašnjenje.

Davanje desetine u Starom zavjetu

Što Stari zavjet kaže o davanju desetine? Abraham je Melkizedeku dao jednu desetinu svoga ratnog plijena (Postanak 14, 20), Hebreji su ovo uzeli u obzir kada su isticali Melkizedekovo svećenstvo nad Levijevim (Hebrejima 7, 4-10). Bog je susreo Jakova u Betelu i obećao mu je blagoslove saveza, dok je zauzvrat patrijarh Bogu obećao desetinu svega što mu Bog da (Postanak 28, 22).

Desetina izraelova sjemena, voća i životinja je bilo darovana Gospodinu (Levitski zakonik 27, 30-32; Ponovljeni zakon 14, 22-24; 2. Ljetopisa 31, 5-6; Nehemija 13, 5; 12). Ljudi su davali desetinu Levitima kako bi ih podržali (Brojevi 18, 21-24; Nehemija 10, 38; 12, 44) a Leviti su zauzvrat davali desetinu glavnom svećeniku (Brojevi 18, 25-28). Onima koji nisu davali desetak se prijetilo prokletstvom dok su onima koji su davali obećani blagoslovi (Malahija 3, 8-10).

Iako možemo pretpostaviti da je Izrael iz Staroga zavjeta dao sveukupno 10 posto, zapravo je vrlo teško za pretpostaviti koliko točno je bilo dano. Ovaj kratki članak nam ne daje dovoljno mjesta za takve detalje, no neki smatraju da su Izraelci dali 14 desetina u razdoblju od sedam godina, dok drugi vjeruju da su dali dvanaest. Bez obzira na to, kada sve desetke zbrojimo, vidjet ćemo da ovo sve zajedno zasigurno premašuje deset posto. U stvari, broj se vrlo vjerojatno kretao negdje oko 20 posto godišnje.

Zašto davanje desetine danas nije imperativ

Postoji sedam odlučujućih razloga zbog kojih možemo reći da kršćani danas ne moraju davati desetinu.

1. Vjernici više nisu pod Mojsijevim savezom (Rimljanima 6, 14-15; 7, 5-6; Galaćanima 3, 15; 4-7; 2. Korinćanima 3, 4-18).

Zapovjedi dane Mojsijevim savezom za vjernike danas više nisu na snazi. Neki, kako bi podržali davanje desetka govore o razlikovanju između građanskog, ceremonijalnog i moralnog zakona. No, usudio bih se reći da ova razlikovanja nisu osnova koju Pavao koristi kada govori kako bi se Zakon trebao primjenjivati na nas danas. Istina je da su moralne norme Starog zavjeta i danas na snazi i mi ih raspoznajemo od Kristovog zakona u Novome zavjetu, no davanje desetine nije među tim zapovjedima.

2. Primjeri Abrahama i Jakova nisu normativni obrasci.

Neki vjeruju da moramo davati desetinu iz razloga što su Abraham i Jakov davali desetinu, a obojica su živjeli prije nego što je Mojsijev zakon stupio na snagu. Takvi primjeri teško da mogu dokazati potrebu davanja desetka. Abrahamov dar Melkizedeku je bilo nešto što se dogodilo jednom i ne postoji dokaz da je Abraham Bogu redovito davao desetinu.

Jakovljevo davanje desetine je označavalo zahvalnost prema Bogu zbog obećanja da će biti s njime i da će ga štititi. Njegova zahvalnost i velikodušnost nam i danas govore, no povjesni opis onoga što je Jakov učinio ne podržava zamisao da svi vjernici moraju Bogu davati desetak od svog prihoda.

3. Desetine su bile davane levitima i svećenicima, ali u Novome zavjetu nema levita i svećenika.

Leviti i svećenici su bili vezani sustavom žrtvovanja staroga saveza. Sada su svi vjernici svećenici (1. Petrova 2, 9; Otkrivenje 1, 6; 5, 10; 20, 6), a Isus je kao naš Melkizedek Veliki Svećenik (Hebrejima 7).

4. Davanje desetine bilo je vezano uz zemlju koju je Izrael dobio za vrijeme starog saveza.

Izrael je u Jeruzalemu trebao obilježavati desetak svake tri godine. No takvi zahtjevi se ne mogu primjenjivati na kršćane danas. To se odnosi na Židove kao narod, na Židove koji su živjeli u Obećanoj zemlji. Dolaskom Krista židovski narod više nije mjesto Božjeg naroda iako su pojedini Židovi i dalje dio Crkve kroz vjeru u Isusa.

PROČITAJTE: KRŠĆANSKO DAVANJE: Trebaju li kršćani davati, što i kome trebamo dati i koliko?

Zemaljski Jeruzalem više nije centralna točka Božjeg plana (Galaćanima 4, 25). Vjernici su dio nebeskog Jeruzalema (Galaćanima 4, 26) i raduju se svome novom domu koji dolazi (Hebrejima 11, 10), novome nebu i novoj zemlji (Otkrivenje 21, 1-22; 5). Abraham nije nasljednik izraelske zemlje, već cijelog svijeta (Rimljanima 4, 13).

5. Ako je davanje desetine danas imperativ – koliko bismo trebali dati?

Kao što piše u tekstu iznad, taj broj je zasigurno premašivao 10 i bio je bliže 20 posto. Oni koji su za davanje desetine bi trebali izdvajati 20 posto.

6. Kada je Isus ustanovio davanje desetine, to je bilo prije nastanka Novog saveza.

Neki brane davanje desetka govoreći da je Isus pohvalio davanje desetka čak i kada je govorio da je ono bilo manje važno od drugih stvari (Matej 23, 23; Luka 11, 42). Ovaj argument djeluje neoborivo, ali nije. Isus je isto tako govorio i prinošenje žrtvi u hramu (Matej 5, 23-24), ali kršćani ne smatraju, čak niti ako se hram ponovno sagradi, da bi to trebali činiti. Riječi našeg Gospodina se mogu razumjeti ako se stave u kontekst njegove otkupiteljske povijesti.

Isus je govorio o žrtvovanjima i davanju desetine prije križa i uskrsnuća, prije nastanka Novog saveza. Upotrijebio je žrtvovanje i desetak kao prikaz koji je koristio kada se obraćao suvremenicima onog vremena. Držao je Zakon jer je rođen ”pod Zakonom” (Galaćanima 4, 4). No mi danas ne trebamo držati obavezujućim Njegove riječi o desetini isto onako kako ne držimo obvezujućim kada je govorio o žrtvovanju.

7. Davanje desetine se u Novom zavjetu nigdje ne spominje kada se govori o darežljivom davanju.

Kada je kršćanima dan naputak da daju siromašnima, nigdje ne piše da siromašnima trebaju dati desetak. Umjesto toga, rečeno nam je da budemo darežljivi u pomaganju onima koji su u potrebi (Djela 2, 43-47; 4, 32-37; 11, 27-30; Galaćanima 2, 10; 1. Korinćaniima 16, 1-4; 2. Korinćanima 8, 1-9; 15). Na primjer, 1. Korinćanima 16, 1-4 – stihovi koji se vrlo često citiraju, a u kojima se ne spominje davanje desetka, već se ti stihovi odnose na pojedinačno davanje siromašnim svecima u Jeruzalemu.

Darežljivo dajte

Iako se od nas danas ne zahtjeva davanje desetine, to ne znači da vjernici trebaju gomilati svoje materijalne stvari. Zapovijeđeno nam je da podržimo one koji propovijedaju evanđelje (Matej 10, 10; Luka 10, 7; 1. Korinćanima 9, 6-14; 1. Timoteju 5, 17-18). Iako bismo trebali uživati u dobrim stvarima koje nam Bog daje isto tako smo pozvani na darežljivost prema onima koji su u potrebi (1. Timoteju 6, 17-19; 2. Korinćanima 8, 9). Bogatstvo može vrlo lako postati idol i odvesti nas dalje od Gospodina.

S obzirom na to da Bog treba biti naše blago, vjernici trebaju davati dragovoljno i slobodno. Za mnoge na Zapadu to će značiti da trebaju dati više od 10 posto.

Ipak, Pismo ne zapovijeda kršćanima da daju desetinu, a Pismo, a ne tradicija bi trebalo biti naše pravilo i autoritet.

Autor: Thomas Schreiner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org

Reci što misliš

Reci što misliš