Trebaju li kršćani krstiti malu djecu?

krstiti djecu
Foto: Pixabay
Je li dobro da kršćani krste malu djecu? Što Biblija kaže o krštenju male djece?

Biblija ništa ne kaže o krštenju male djece. Ne kaže ništa ni o krštenju vjernika koji je rođen u obitelji kršćana. Crkva je tako morala donijeti odluku što činiti s djecom i vjernicima – krstiti ih kao novorođenčad ili čekati dok ne odrastu i budu svjedočili vlastitu vjeru? Koja je od ovih opcija vjernija Bibliji?

Prije oko 500 godina kršćani su se podijelili oko ovog pitanja. Zbog toga što ljudi koji ljube Boga i Njegovu Riječ nisu ujedinjeni po ovom pitanju, najbolje je svoje mišljenje izraziti s dozom poniznosti i prihvaćanja braće i sestara koji su u drukčijem uvjerenju.

Crkve koje prakticiraju krštenje male djece vjeruju da Božje otkrivenje implicira na to da treba krstiti malu djecu i da ih ne treba isključivati od ostalih vjernika. Njima su ovi argumenti bitni:

U Starom zavjetu Bog je dao obećanje Abrahamu i njegovoj djeci. Bog je s Abrahamom sklopio savez, kao i sa njegovim potomstvom, izraelskim narodom. Djeca su u taj savez uključena. Isus je donio novi savez. Pobornici krštenja djece smatraju da Bog nije promijenio tko ulazi u savez – i djeca su dio njega, a time i dio Crkve i zato ih treba krstiti.

– U Poslanici Kološanima 2, 11-12 stoji: „U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim – svukoste tijelo puteno – obrezanjem Kristovim: s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.“ Ovdje se krštenje uspoređuje s obrezivanjem. U Starom zavjetu obrezanje se bebama radilo kao znak starog saveza. Krštenje je znak novog saveza. Ono je obećanje da je novi savez veći od starog i bilo bi čudno da se savez u Starom zavjetu tiče djece, a u Novom ne.

– U Djelima apostolskim 16 čitamo da su cijela kućanstva krštena: kućanstvo u Lidiji (retci 14-15) i dom tamničara (redak 33). Vrlo je vjerojatno da su u kućanstvu bila djeca, a ako je to slučaj, tekst ukazuje da su i ona krštena.

Iako baptisti o krštenju govore kao svjedočanstvu osobne vjere, pobornici krštenja djece ukazuju kako se to nigdje u Bibliji ne spominje. U krštenju niste aktivni, nego pasivni. Krštenje se prima. Ono je pomazanje Crkve u Božje ime. Krštenje djece se vidi kao Božje djelo u kojem se Božja obećanja daju osobi koja je krštena. Naravno, Bog jednako daje obećanje djeci i odraslima.

– Isus je dao zapovijed krštenja: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«“ (Mt 28, 19-20) Svi kršćani trebaju poštivati Isusove zapovjedi. Pobornici krštenja djece smatraju kako se trebaju držati Isusovih zapovjedi: prvo krsti, a onda uči dalje o Isusovom životu. To znači da vjera nije toliko osoban izbor, kao što to baptisti tvrde, nego uvjerenje o Božjoj milosti koja je obećana u krštenju, i koja će proraditi u životu kršćanske djece.

Oglas

Izvor: Biblword.net; Prijevod: Mislav U.