Dragi kršćani, trebamo prestati govoriti da smo „blagoslovljeni“

Dragi kršćani, trebamo prestati govoriti da smo „blagoslovljeni“
Foto: Unsplash

Bio sam na telefonu s vrlo dobrim prijateljem neki dan. Nakon što smo prešli nekoliko uobičajenih tema kao razgovor o našim majkama i prepričavanje polu-istinitih priča s fakulteta, razgovor se okrenuo na univerzalne teme.

„Pa, kako je na poslu?“, pitao me je.

Za one koji ne znaju, ja zarađujem tako što podučavam vještine vođenja te pomažem ljudima da se što bolje slažu u korporativnom svijetu Amerike. Moja žena kaže da je to sve jako pametno postavljeno kako bih ja samo mogao izaći pred skupinu ljudi i pričati priče.

Na to prijateljevo pitanje sam odgovorio: „Pa, vrlo blagoslovljeno. Prošla je godina bila zaista najbolja kada je o poslu riječ. Čini se da će mi ova godina biti jednako dobra“.

Riječi su mi iz usta izašle bez premišljanja. Kao da sam naručivao nešto što uvijek naručujem u restoranu.

No bila je to laž.

I prije nego počnete prikupljati donacije za našu obitelj, dopustite mi da objasnim. Zbog naše odluke da prošlih 12 mjeseci provedemo bez velikih kupovina, možda mislite da naša obitelj živi na tjestenini i besplatnim uzorcima hrane. Ne brinite, nismo u takvim problemima.

Prošla godina i jest bila najbolja do sada za moj posao.

No to nije blagoslov.

Primijetio sam trend među kršćanima, uključujući i sebe, koji me zabrinjava. Sve materijalne stečevine mi nazivamo blagoslovima. Kao „amen“ na kraju molitve.

„Ovaj novi auto je takav blagoslov“.

„Napokon smo kupili kuću. Osjećamo se blagoslovljeno“.

„Vratio sam se s misija. Sada vidim koliko smo blagoslovljeni ovdje“.

Na površini se ta riječ čini bezopasno. Čak i vjernički. Zašto ne bih davao Bogu slavu za sve što imam? Nije li to ono što trebamo činiti?

Ne.

Dok sam razmišljao o mom komentaru, dvije su mi misli prešle umom. Shvatio sam da cjepidlačim, da stvaram argument na semantici. No, izdržite, jer vjerujem da ću doći do važnog zaključka. To je jedna od onih stvari koje ne možemo vidjeti jer je tako kulturno uobičajena da je postala norma.

No mora prestati. Evo zašto.

Prvo, kada kažemo da je naše materijalno bogatstvo rezultat Božjeg blagoslova, to smanjuje Boga na neku vrstu vile u nebu koja provodi svoje dane nasumično dajući automobile i novac svojim sljedbenicima.

Ne mogu ne povući paralelu između toga i situacija kada sam svojoj djeci davao bombone kada bi me poslušali ili kada su počeli ići na wc, a ne u pelene.

Naravno, Bog želi da živimo po Njegovoj volji i to za naše dobro. No potvrde i pohvale?

Bog nije bihevioralni psiholog.

Drugo, možda i najvažnije, pogrešno je nazivati se blagoslovljenima zbog materijalnog bogatstva. Za početak, to može uvrijediti stotine milijuna kršćana u svijetu koji dan prežive s manje od jednog dolara. Da, dobro ste pročitali. S manje od jednog dolara.

Tijekom našeg vremena u Gvatemali, Gabby i ja smo iz prve ruke svjedočili šteti koju je uzrokovalo propovijedanje prosperiteta gdje je ljudima, koji su se mučili da samo nahrane svoje obitelji, rečeno da možda ne vjeruju dovoljno. Da dovoljno vjeruju, Bog bi ih izvukao iz te noćne more. Samo se više trudite, a Bog će vam davati.

Problem? Nigdje u Pismu ne piše da ćemo uživati u bogatstvu na ovome svijetu ako budemo jako vjerovali. Nego, većina najvećih svetaca u Bibliji preminula je u siromaštvu, te su mućeni ili zatvarani.

Ako tražimo definicije blagoslova, samo trebamo pogledati u Evanđelje po Mateju 5,1-12:

„Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima:
oni 
će se utješiti!
Blago
 krotkima:
oni
 će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
Blago 
čistima srcem:
oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«“.

Imam osjećaj da su 12a 12b i 12c izbačeni iz teksta, a to su dijelovi u kojima su učenici odgovorili:

12a: Samo trenutak, o Gospodine. Što je sa „blago onima koji žive u ugodi“ ili 12b: „blago onima koji imaju dobre poslove, skromnu kuću u predgrađu i godišnji odmor na moru?“

U 12c bi pisalo: Isus im odgovori: „Isprike, braćo, ali ne ide to tako“.

I eto. Imate sve napisano. Jasno kao dan. No mi to ipak ignoriramo kada riječ blagoslov ubacujemo u svaku drugu rečenicu te stvaramo kozmičku lutriju gdje svaki iskreni vjernik dobiva besplatan listić. U procesu smo u opasnosti od udaljavanja potencijalnih vjernika od sebe i Krista.

Moramo prestati igrati tu igru.

Istina je, ne znam zašto sam rođen točno tu ili zašto imam prilike koje imam. To je iznad mene. No definitivno ne vjerujem da me je Bog izabrao prije drugih zbog dubine moje molitve ili vjere. No, ako iskoristim prilike koje mi se ukažu, možda me čeka ugodan život. To nije zagarantirano. No ako se dogodi, ne vjerujem da će me Isus nazvati blagoslovljenim.

Nazvat će me „opterećenim“.

Pitat će:

„Što ćeš učiniti s tim?“

„Hoćeš li to iskoristiti za sebe?“

„Hoćeš li nekome pomoći s tim?“

„Hoćeš li u tome neprestano uživati?“

„Hoćeš li to podijeliti?“

Tako mnogo teških pitanja. I tako malo lakih odgovora.

Moja molitva danas je za uočavanje pravih blagoslova. Nije to moja kuća ili moj posao. Nije to moj životni standard.

Ne.

Ovo je moj blagoslov. Poznajem Boga koji daje nadu beznadnima. Poznajem Boga koji voli nevoljene. Poznajem Boga koji tješi ožalošćene. I poznajem Boga koji je istu tu sposobnost usadio u mene. U sve nas.

I za taj blagoslov, neka naš odgovor uvijek bude:

„Upotrijebi me“.

Od kada sam o ovome razmišljao, na isto ono pitanje, moj odgovor sada glasi: „Zahvalan sam“. Kako biste vi odgovorili?