Nisam stupila u crkvu već tri godine zbog raznih distrakcija, iskušenja i stresa koje sa sobom nosi fakultet. No nedavno sam diplomirala te nisam više mogla podnijeti krivnju i sram koju sam osjećala. Bila sam umorna od bježanja od Boga i umora od pokušavanja kontroliranja svega u svom životu.

Tada toga nisam bila svjesna, ali sam bila spremna hodati s bijelom zastavom kako bih predala Bogu sve što sam držala u sebi toliko dugo.

Tijekom bogoslužja, osjetila sam da zidovi koje sam podigla oko svoga srca polako počinju padati i dok je na red došla treća pjesma, mirna i povučena djevojka je odjednom uzdignula svoje ruke ka nebu i prvi puta u jako dugo vremena nije marila za tuđe mišljenje. Odjednom sam čula Očev glas (kroz Duha Svetog) kako govori u mom srcu: „Dobrodošla kući“.

Suze su mi potekle niz obraze te su mi ruke poletjele prema nebesima dok sam pjevala sa zajednicom slaveći Boga. Ovaj trenutak promijenio je put mog života jer sam poletjela u ruke Ocu i nikada se nisam osvrnula iza sebe.

Mislim da je svaki vjernik iskusio trenutak sličan paraboli o izgubljenom sinu. Mnogi su prvo izabrali svoj, a ne Božji put, tražili su ispunjenje leđima okrenutim Bogu, čak i ako je to trajalo vrlo kratko. S time na umu, mislim da svi možemo učiti iz mudrosti parabole o izgubljenom sinu koja se može pronaći u evanđelju po Luki (15,11-32).

1. Imamo mnogo veće nasljedstvo od materijalnih dobara, a to nasljedstvo nikada neće ishlapiti. Otac nam daje nasljedstvo vječnog života u Isusu.

Kada prihvatimo Isusa kao našeg Spasitelja, primamo vječni život i sve što je postignuto Njegovom žrtvom na križu. Grčka riječ za spasenje „soteria“ uključuje mnoga bogatstva hebrejske riječi „shalom“ koja znači mir. Riječ „shalom“ znači cjelinu, potpunost, mir, zdravlje, prosperitet, savršenstvo, odmor, harmoniju, izostanak nesklada, osjećaj potpunosti, savršenstva i cjeline.

2. Kada pokušamo naći potpuno prihvaćanje i užitak u svijetu, bit ćemo razočarani i duhovno nepotpuni.

Stvari u ovom svijetu ne daju život i ostavit će vas praznima. Iako vas mogu zadovoljiti na kratko vrijeme, eventualno će sve što ovaj svijet nudi izblijedjeti. U usporedbi s time, prihvaćanje i užitak koje nam Bog daje nikada neće izblijedjeti niti će se potrošiti. Nikada nećemo iscrpiti Božju ljubav i brigu za nas – to je nešto za što vrijedi vratiti se u Njegovo naručje.

3. Kada odaberemo naš put umjesto Božjeg puta, mi slijedimo sebične i materijalne porive, postajemo robovi grijeha te živimo u nečistoći.

Isus im je odgovorio: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha“ (Ivan 8,34). Mi ne prepoznajemo da smo robovi, no kada se prepustimo iskušenju, kada odaberemo naše sebične porive, tada mijenjamo ljepotu Kraljevstva za prljavi svinjac. Mislimo da dobivamo što želimo, a možda smo i zadovoljni na trenutak, no zapravo nemamo ništa što je vrijedno proslave.

4. Prljavština ili svinjac nije mjesto na kojem se dijete Božje može duhovno napojiti.

Zasigurno ćemo postati duhovno slabi, bez nade i očajni da našu glad utažimo bilo čime što će umanjiti našu bol. Hrana u tom nečistom prostoru ostavit će nas još gladnijima i očajnijima – što će nas, nadajmo se, vratiti natrag u naručje Isusa Spasitelja.

5. Kako bismo vidjeli potpunu životnu preobrazbu, moramo doći do svog kraja i moramo se probuditi kako bismo spoznali da je Krist umro za nas.

Ako se čvrsto držite za svoj život, izgubit ćete ga, a ako ga pustite, spasit ćete ga (Luka 17,33). U naopakom kraljevstvu Božjem gubljenje života znači pronalazak novog života u Kristu. Ovo znači da, kada umremo svojim željama, tada ćemo pronaći bolji život – život u Kristu. Njegova pravednost vrijedi mnogo više nego život koji za sebe stvorimo. Pomirenje s Kristom vrijedno je odricanja od života.

6. Pokajanje je srce koje se okreće Bogu, koje priznaje da jedino On zna što je za nas najbolje. Možemo izabrati vjerovati u Njega, a ne u naše želje.

Pokajanje je ključno za Božje dijete. Tako rastemo u vjeri. Bez pokajanja padamo u ponos i vraćamo se na početnu točku usamljenosti. Pokajanje nas oslobađa od ropstva grijehu i vodi nas ka oprostu u Bogu. Kada se pokajemo tada zapravo otkrivamo da pripadamo Bogu.

7. Kao i otac u paraboli, naš Nebeski Otac nas uvijek gleda, čak i kada se okrenemo od njega i odemo svojim putem. On je spreman i čeka otvorenih ruku da mu se vratimo.

Ustao je i pošao svome ocu. No i dalje je imao mnogo toga za nadoknaditi, njegov ga je otac vidio i smilovao mu se te ga je zagrlio i poljubio (Luka 15,20).

Bez obzira koliko dugo i daleko odlutamo od svog Oca, kada mu se odaberemo vratiti, On će nas čekati i ponijet će nas putem koji je odredio za nas. Uvijek smo samo jedan korak udaljeni od njegove milosti i dobrote. Njegove ruke su raširene i čekaju nas da im se vratimo. Kako je to predivno!

8. Božja ljubav je neizmjerna, a milost koju je pokazao na križu imat će prednost pred osudom.

Bog je dobar, Njegova je ljubav vječna, i njegova vjernost svim narodima (Psalmi 100,5).

Imalo bi smisla da je otac u priči zahtijevao da mu sin iskaže vjernost, vrati mu novac te odradi ono što je izgubio. No on se nije tako ponio. On ga je prihvatio otvorenih ruku bez ikakvih dodatnih zahtjeva, pripremio mu je gozbu i uživao u njegovu prisustvu. Hvala ti Gospodine što nas uvijek primaš k sebi.

9. Kao vjernici, moramo čuvati svoje srce od duha osuđivanja i samovolje prema braći i sestrama koji su odlutali od Krista.

Moramo moliti da im se oči otvore te da vide kakvim životom žive, da se pokaju i vrate u Očeve ruke. Trebamo shvatiti da naša pozicija kao djeteta Božjeg nije povezana s onim što mi činimo, nego s onim što je Isus učinio na križu. Čak i kada padnemo, kada odaberemo loš život, Bog nas još zove Svojom djecom. Isto je i za one koji hodaju ponizno pred Bogom i ponizni su Mu. Isus je jedini koji nam je dao pravo da se zovemo djeca Božja (Ivan 1,12).

10. Kao vjernici trebamo biti sretni zbog povratka izgubljenog sina.

Naš odgovor uvijek treba biti radost, kad god se netko ponovno vrati Kristu i pokaje se za svoje grijehe. Božja obitelj bit će jača svaki put kada se vjernik sjeti važnosti njegovog identiteta kao djeteta Božjeg.

Molim se da sljedeći put kada pročitate priču o izgubljenom sinu, uzmete vremena kako biste razmislili o dobroti i milosti vašeg Nebeskog Oca u saznanju da ništa što vi možete učiniti neće promijeniti Njegovu ljubav prema vama ili vašoj braći i sestrama. Ako shvatite da ste bježali od Boga i pokušali ići svojim putem, dragi prijatelji, vrijeme je da se vratite kući svome Ocu. On nestrpljivo čeka vas povratak i pruža vam ruke, spreman da vam pripremi gozbu. Vaše će pravo mjesto zauvijek biti uz Boga i kao dio Božje obitelji.

Autorica: Emily Massey; Prijevod: Ida U.; Izvor: Ibelieve.com