Ljubavno pismo lezbijki

Draga ________,

Samo želim da znaš da razumijem.

Razumijem kakav je osjećaj biti zaljubljen u ženu. Više od svega željeti s njom biti zauvijek. Osjećaj kao da se svemir okrutno šali s tvojim srcem dopuštajući da padne u ruke stvorenja koje izgleda baš kao i ti.

I ja sam bila lezbijka. Osjećala sam istospolnu privlačnost već sa pet godina. Kako sam odrastala, ti osjećaji nikada nisu oslabjeli. Samo su rasli. Znala sam se naći u situaciji da se zaljubim u svoje najbolje prijateljice, ali me je bilo previše sram da bih im priznala – a kamoli sebi.

U dobi od sedamnaest godina, konačno sam donijela odluku da ostvarim te želje. Ušla sam u vezu s mladom ženom koja je postala moja „prva“. Kad smo se prvi put poljubile, osjećaj je bio veoma prirodan, kao da je to bio osjećaj koji mi je cijelo vrijeme nedostajao. Nakon nje pojavila se druga žena, a zatim još jedna. Obje veze su bile veoma ozbiljne, svaka je trajala po godinu dana. Uživala sam u tim vezama i jako voljela ove žene. I došlo je do točke kada sam bila spremna odreći se svega, pa čak i svoje duše, samo kako bih uživala u ljubavi s njima ovdje na zemlji.

U listopadu 2008., u dobi od devetnaest godina, moju površnu stvarnost potresla je dublja ljubav – ona izvana, ona o kojoj sam čula prije, ali nikada doživjela. Po prvi puta bila sam uvjerena u svoj grijeh na način da sam razmotrila sve što sam voljela (idolizirala) i posljedice toga. Pogledala sam na svoj život i shvatila da sam zaljubljena u sve osim Boga, i da će ta odluka na kraju za mene biti pogubna, i to za cijelu vječnost. Moje oči su se otvorile i počela sam vjerovati u sve što je Bog rekao u svojoj Riječi. Počela sam vjerovati da je ono što kaže o grijehu, smrti i paklu potpuno istinito.

I nevjerojatno, u isto vrijeme kada mi je kazna za moje grijehe postala istinita, to je postala i dragocjenost križa. Vizija raspetog Božjeg Sina, koji podnosi gnjev koji ja zaslužujem i prazan grob koji pokazuje njegovu moć nad smrću – sve ono što sam već čula bez ikakvog zanimanja postalo je najslavnije otkrivenje nezamislive ljubavi.

Nakon što sam shvatila čega ću se sve morati odreći, rekla sam Bogu: „Ne mogu sve te stvari i ljude ostaviti svojom snagom. Volim ih previše. Ali znam da si ti dobar i dovoljno silan da mi pomogneš.“

Sada, kada mi je 23 godine, mogu najiskrenije reći da je Bog učinio upravo to. Pomogao mi je da ga volim više od ičega.

Zašto sam ti rekla sve ovo? Dala sam ti uvid u svoju priču zato što želim da shvatiš da te razumijem. Ali također želim da znaš da razumijem kakav je osjećaj biti zaljubljen u Stvoritelja svemira. Željeti više od svega s njim biti zauvijek. Osjećati njegovu milost, najbolju vijest koja je ikada objavljena čovječanstvu. Spoznati njegov oprost, da je uopće voljan uzeti takvo opako srce u svoje milosrdne ruke.

No, s tim na umu, nalazimo se u kulturi u kojoj se priče poput moje ovisno o publici ili čine nemoguće ili su smiješne. Homoseksualnost je posvuda – od glazbe do TV-a, čak i sporta. Kad biste vjerovali sve što društvo ima za reći o homoseksualnosti, došli biste do zaključka da je ona potpuno normalna, pa čak i nekako vrijedna divljenja. No, to je daleko od istine. Bog nam govori da je homoseksualnost grešna, odvratna i neprirodna (Levitski zakonik 18,22; 20,13; Rimljanima 1,18-32; 1. Korinćanima 6,9-11; 1. Timoteju 1,8-10). Ali ako ću biti iskrena, ponekad mi se homoseksualna privlačnost može činiti prirodna.

Ne mislim da je previše reći da to može biti i tvoja dilema. Vidiš što Bog ima za reći o homoseksualnosti, ali tvoje srce ne dijeli iste osjećaje. Božja riječ kaže da je to grešno; tvoje srce kaže da je osjećaj ispravan. Božja riječ kaže da je to odvratno; tvoje srce kaže da je divno. Božja riječ kaže da je neprirodno; tvoje srce kaže da je potpuno normalno. Vidiš li da postoji jasna razlika između toga što Božja riječ kaže i što tvoje srce osjeća?

Stoga, kojem glasu ćeš vjerovati?

Bilo je perioda u mome hodu s Kristom kada sam prolazila mnoga iskušenja da padnem ponovno u lezbijstvo. Ove kušnje su me dovele do toga da posumnjam u Božju Riječ. Moja iskušenja i želje postale su mi stvarnije od istine Biblije. Dok sam molila i razmišljala o tim stvarima, Bog je stavio taj dojam na moje srce: „Jackie, moraš vjerovati da je moja riječ istina, čak i ako proturječi onome kako se osjećaš.“ Wow! To je točno. Ili vjerujem u njegovu riječ ili vjerujem svojim osjećajima. Ili gledam na njega radi zadovoljstva za kojim moja duša žeđa ili zadovoljstvo tražim u manjim stvarima. Ili hodam u poslušnosti onome što on kaže ili odbacujem njegovu istinu kao da je laž.

Borba s homoseksualnošću je borba vjere. Je li Bog moja radost? Je li on dovoljno dobar? Ili sam još uvijek u potrazi za probušenim cisternama da ugase žeđ koju samo on može zadovoljiti? To je borba. Kako za tebe tako i za mene.

Izbor je tvoj, moja prijateljice. Molim za tebe da se u vjeri pouzdaš u Krista i pobjegneš od laži našeg društva koje se slaže s glasom tvoga srca – srca za koje Biblija kaže da je prijevarno i opako (Jeremija 17,9). Umjesto toga, pobjegni Isusu.

Stvorena si za njega (Rimljanima 11,36). On je u konačnici sve što ti je potrebno! On je dobar i mudar (Psalam 145,9). On je izvor svake utjehe (2. Korinćanima 1,3). On je dobar i strpljiv (2. Petrova 3,9). On je pravedan i vjeran (Psalam 33,4). On je svet i pravičan (1. Ivanova 1,9). On je naš pravi kralj (Psalam 47,7). On je naš Spasitelj (Judina 1,25). I on te poziva ne samo da budeš njegov sluga, već i njegov prijatelj. Ako je trajna ljubav ono što tražiš negdje drugdje, juriš za vjetrom, tražiš ono što nikada nećeš naći, polako se upropaštavajući svojom potragom.

No, u Isusu se nalazi punina radosti. U Isusu se nalazi odnos koji je vrijedan svega, zato što on jest sve. Trči k njemu.

Autorica: Jackie Hill Perry; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org

NAJNOVIJE!