Usamljena žena je tugovala zbog djeteta za kojeg je mislila da je izgubila pri porodu. 69 godina kasnije je čula glas koji joj je rekao: „Nisam mrtva“
Nema veće boli od one koju osjeća majka kad izgubi dijete. Za Genevive Purinton ta je bol trajala gotovo cijeli njezin život – punih 69 godina. Vjerovala je da je njezina beba umrla pri porodu 1949. godine. No Bog je imao drukčiji plan.
Tada je Genevive imala samo 18 godina. Bila je mlada, ranjiva i u teškoj životnoj situaciji. Nakon što je rodila djevojčicu, rekla je liječnicima da želi vidjeti svoje dijete, ali su joj rekli da je beba umrla. Vijest ju je slomila. Cijeli je život nosila u sebi prazninu i bol zbog gubitka kojeg nikada nije preboljela.
S godinama je Genevive ostala bez obitelji i završila sama u staračkom domu. Nije znala da na drugom kraju zemlje živi žena koja godinama traži odgovore na isto pitanje – tko su njezini biološki roditelji.
Ta žena, Connie Moultroup, odrasla je u voljenoj obitelji, ali s osjećajem praznine. „Još kao dijete molila sam Boga da pronađem svoju majku“, rekla je. Na Božić joj je obitelj poklonila komplet za DNK analizu – dar koji će promijeniti sve.
Nakon što je poslala uzorak, rezultati su otkrili nekoliko mogućih rođaka. Connie je stupila u kontakt s jednom rođakinjom i spomenula ime koje se pojavilo u rezultatima. „To je moja teta“, rekla je žena, „i još je živa.“
Kada je Connie čula te riječi, srce joj je počelo brže kucati. Nakon nekoliko poziva i potvrda, saznala je da njezina majka – žena za koju je mislila da je umrla – zapravo živi u staračkom domu na Floridi.
Genevive, tada 88-godišnjakinja, sjedila je uz prozor svog doma za starije, držeći se za hodalicu. Kada su joj rekli da će upoznati svoju kćer, ruke su joj drhtale, a oči bile pune suza.
Vrata su se otvorila i ušla je žena srednjih godina – njezina Connie. Pogledale su se, a vrijeme je stalo. „Nisi mrtva“, šapnula je Genevive kroz suze.
„Nisam mrtva“, odgovorila je Connie i zagrlila majku prvi put u životu.
Taj zagrljaj izbrisao je desetljeća boli i samoće. Iako im je sudbina ukrala mnogo godina, Bog im je dao još malo vremena da budu zajedno. Genevive je napokon upoznala svoju kćer, unuke i praunuke – obitelj za kojom je čeznula cijelog života.
„Konačno imam ono što sam cijeli život tražila“, rekla je kroz suze.
Priča Genevive i Connie svjedočanstvo je o snazi ljubavi, o Božjem vremenu koje nikada ne kasni. Ponekad, kad sve izgleda izgubljeno, Bog pronađe način da nas iznenadi – i da vrati ono što smo mislili da je zauvijek nestalo.
