Sudbina Anđele Milojević, 25-godišnje nastavnice iz Despotovca, priča je o boli, napuštenosti, ali i o neizmjernoj snazi ljubavi koja pobjeđuje najteže životne početke.
Rođena u užičkom rodilištu 2000. godine, Anđela je prvih osam mjeseci života provela bez majčina zagrljaja. Njezina biološka majka, tada 19-godišnjakinja, odbila ju je čak i podojiti, ostavivši je samu u bolničkom krevetiću, dok su o njoj brinule medicinske sestre koje su joj dale privremeno ime Milica, piše Kurir.
Preokret se dogodio zahvaljujući jednom novinskom članku pod naslovom “Napuštena Milica čezne za majkom”. Taj je tekst pročitao Miladin koji je sa suprugom Radicom godinama bezuspješno pokušavao dobiti dijete.
Kada su došli u bolnicu, dogodilo se čudo – beba koja je inače bila tiha i povučena, prvi je put pružila ručice prema Miladinu. Taj trenutak bio je početak njezinog novog života u toplom domu u Despotovcu.
Susret koji nije donio odgovore
Anđela je istinu o svom podrijetlu saznala sa sedam godina na grub način od susjede, no to je samo učvrstilo njezinu povezanost s posvojiteljima. Ipak, želja da sazna zašto je ostavljena pratila ju je godinama. Neposredno prije punoljetnosti, odlučila je potražiti biološku majku u Ivanjici. Susret je trajao svega pet minuta i bio je prožet hladnoćom. Na Anđelino bolno pitanje “Zašto?”, žena koja ju je rodila kratko je odgovorila kako je to prošlost na koju se ne želi vraćati.
Pravu težinu majčinstva Anđela je shvatila u 21-godišnjoj dobi kada je i sama rodila kćer. Te je noći preplakala, ne mogavši razumjeti kako netko može okrenuti leđa tako nevinom biću. Danas, kao omiljena nastavnica, Anđela svoju traumu pretvara u plemenitost.
Njezina je misija pomoći djeci u domovima i poručiti im da nisu kriva za postupke svojih roditelja te da ih negdje čeka netko tko će ih voljeti onako kako Miladin i Radica vole nju. Majka nije samo ona koja rodi, već ona koja ostane, voli i štiti.
