Majka je shvatila da je njezino dijete ostalo zatočeno u zagrijanom autu. Kada je nazvala u policiju, ostala je u šoku jer joj nitko nije htio pomoći.
Kada se dogodi nesreća, roditelji uče djecu da zovu policiju. Policija, vatrogasci ili hitna pomoć će doći kada netko treba pomoć.
No kada je Lacey Guton nazvala službu zbog hitno potrebne pomoći, oni su ju dobili. Službenik koji se javio joj je rekao da nitko neće doći pomoći njoj i njezinoj bebi.
Lacey je bila kod bake sa svojom dvomjesečnom djevojčicom Rainom. Kada su se pripremale za put kući, stavila je Rainu u sjedalicu na zadnje sjedište zajedno sa torbom te je zatvorila vrata.
Otišla je do vozačevih vrata i kada ih je pokušala otvoriti shvatila je da su vrata nekako ostala zaključana, a ključevi su bili u torbi pokraj njezine bebe.
Imala je automobil koji je trebao spriječiti takve stvari i koji se trebao moći otključati dodirom na ručku, ali se to nije dogodilo. Njezino je srce potonulo.
„Rekla sam baki da zove pomoć dok sam ja uzela velik kamen i počela udarati po prednjem prozoru koliko god sam snažno mogla, ali nisam ga uspjela razbiti. Djed mi je dao spravu za razbijanje prozora, ali ni to nije ništa pomoglo.“
Službenica na telefonu je rekla njezinoj baki da hitna pomoć i policija nisu imali slobodnog osoblja te da nitko neće doći pomoći joj otključati automobil ili razbiti prozor kako bi spasili njezinu bebu. Rekli su joj da nazove službu za pomoć na cesti.
„Nisam imala vremena čekati vučnu službu jer je moja beba počela vrištati te se temperatura u autu polako dizala. Ponovno sam nazvala pomoć i rekla im da je moja dvomjesečna beba zaključana u autu te sam ih zamolila da pošalju vatrogasce da razbiju prozor. Nisam mogla čekati da netko otključa vrata jer sam samo htjela izbaviti moju bebu. Ponovno mi je rečeno da će me spojiti s vučnom službom jer oni ne šalju osoblje da razbija prozore ili otključava vrata.“
Lacey je bila jako uspaničena te je odlučila nazvati vučnu službu, a dok je čekala pokušavala je i dalje razbiti prozor. Provjerila je Rainu te je bila uvjerena da njezino dijete nije u redu.
„Vidjela sam da je prestala plakati te je polako počela zatvarati oči, nisam znala hvata li ju san ili moja beba umire. Shvatila sam da pomoć neće uskoro doći kako bi spasili moju bebu – bio je to najgori osjećaj na svijetu. Otišla sam do vjetrobrana kako bi ga pokušala razbiti i nakon dva snažna udarca staklo se razbilo, osjetila sam užasno olakšanje.“
Čim se prozor razbio, Lacey je ušla kroz slomljeno staklo i uzela svoju kćer. Automobil se još nije htio otključati.
„Pokušala sam pritisnuti tipku za otključavanje, ali ona nije radila pa sam ručno otvorila vrata i izvadila ju van kako bi se ohladila. 12 minuta nakon što je bila vani stigla je vučna služba, ali tada bi već bilo prekasno. Bilo je to 15 najgorih minuta u mom životu te sam neopisivo sretna što je naša kćer u redu, ali smo užasno ljuti jer nam službenik, koji je tamo mnogo godina, nije htio pomoći čak ni nakon dva uzastopna poziva.“
Načelnik Waterford policije je nazvao Lacey i ispričao se za službenikove postupke te je rekao da će osigurati dodatnu obuku službenika. Lacey mu je odgovorila da nikome ne bi trebala obuka da reagira kada se u autu nađe zaključana beba.
Lacey je ujedno imala savjet za roditelje kojima se možda nešto slično dogodi. Rekla je da je najlakše razbiti stražnje staklo tako da trebaju tamo početi.
„Nemojte gubiti vrijeme pokušavajući razbiti bočne prozore, nego odmah krenite sa stražnjim.“
Hvala Bogu što je Lacey uspješno razbila prozor i oslobodila svoju bebu prije nego se nešto loše dogodilo.
