Međugorska vidjelica razgovor s duhovima pokojnika smatra normalnim

Mystic Post je objavio članak pod naslovom „Jesu li ‘duhovi’ duše iz čistilišta? (…) Međugorska vidjelica otkriva“ u kojem prenosi sljedeću izjavu međugorske vidjelice Mirjane: ‘U čistilištu postoje različite razine; najniža je blizu pakla, a najviša postepeno prelazi u raj. Čak ne na dan Svih Svetih, nego na Božić, najveći broj duša napusti čistilište. Postoje u čistilištu duše koje se žarko mole Bogu, ali za koje ni jedan bližnji ili prijatelj ne moli. Bog učini da oni imaju koristi od molitvi drugih ljudi. Događa se da Bog dozvoli njima da se manifestiraju na različite načine, blizu svojih bližnjih na Zemlji kako bi podsjetili ljude na postojanje čistilišta i zatražili njihove molitve kako bi došli blizu Bogu koji je pravedan, ali dobar. Većina ljudi ide u čistilište. Mnogi idu u pakao. Mali broj ide izravno u raj.’

Doista postoje ljudi koji tvrde da su imali prilike vidjeti duhove pokojnika. Takvi ljudi obično tvrde da su prilikom preseljenja u novu kuću imali ta iskustva. Najčešće bi duh kojeg su vidjeli bio duh pokojnika koji je prije stanovao ondje te je emotivno vezan uz tu kuću ili objekt. Svakom kršćanskom vjerniku koji je upućen barem u najosnovnije temelje svoje vjere trebalo bi biti jasno da tu nešto nije u redu te da su dotična iskustva nespojiva s kršćanstvom. Biblija je vrlo jasna oko toga da pokojnici ne mogu po svojoj volji lutati Zemljom. Sudbina čovjekove duše jest da nakon smrti dođe pred Gospodina Boga koji će nam biti sudac, a nakon procesa suđenja mogućnosti su dvije-raj ili pakao. Poslanica Hebrejima 9,27 kaže: „I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,“

Uostalom, ako je u raju tako lijepo, zašto bi itko imao potrebu vraćati se nazad na zemlju?

No kako onda objasniti ta iskustva ljudi? Jedino logično objašnjenje jest da se demoni preruše u duh pokojnika. Ljudi koji se profesionalno bave spiritizmom jako dobro znaju kako su duhovi pokojnika s kojima komuniciraju zapravo prerušeni demoni. Nije nemoguće i da kuća bude opsjednuta demonima, odnosno da bude ukleta. U takvim, primjerice, slučajevima može doći do uznemiravanja stanara od strane kućnih duhova. Ako se kršćanin susretne s takvom utvarom ili duhom, nipošto ne smije razgovarati s njim. Sve što treba učiniti jest zazvati Kristovu krv i zamoliti Nebeskog Oca zaštitu u Isusovo ime. Eventualno bi bilo dobro pozvati svećenika egzorcista ili nekog karizmatskog pastora da se pomole nad tim mjestom. Biblija strogo zabranjuje bavljenje spiritizmom, komuniciranje s dušama pokojnika:

„Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.“-Ponovljeni zakon 18,10-12

„Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida.“- Prva ljetopisa 10,13-14

Usporedimo sada Mirjaninu izjavu s onim što Biblija naučava. Odgovore na pitanja mogu li duše pokojnika lutati Zemljom, postoji li čistilište i koja je čovjekova sudbina nakon smrti pronalazimo u jednoj od najpoznatijih Isusovih prispodoba-prispodobi o bogatašu i siromahu Lazaru (Luka 16,19-31):

„[19]Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. [20] A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima [21] i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.[22] Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. [23] Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara [24] pa zavapi: `Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.` [25] Reče nato Abraham: `Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. [26] K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.` [27] Nato će bogataš: `Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. [28] Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.` [29] Kaže Abraham: `Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!` [30] A on će: `O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.` [31] Reče mu: `Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.`“

Već u 22. stihu vidimo da čovjek nakon smrti odlazi u raj ili pakao (23. stih). U 26. stihu saznajemo kako se između pakla i raja nalazi provalija. To je protivno Mirjaninoj tvrdnji da se između raja i pakla nalazi čistilište sa svojim stupnjevima. U 27. i 28. stihu bogataš moli Abrahama da pošalje Lazara u kuću njegove obitelji. Drugačije rečeno, moli ga da pošalje duha pokojnika na Zemlju kako bi ljudima nešto posvjedočio. Iz 29. stiha jasno je da Bog, suprotno Mirjaninoj tvrdnji, ne kani slati pokojnike na Zemlju radi svjedočenja već se trebaju oslanjati na Mojsija i Proroke, odnosno Bibliju. U zadnja dva stiha to je još jednom jasno potvrđeno. Dakle, pokojnici nakon smrti i suđenja idu direktno u raj ili pakao te odande povratka na Zemlju ni u kakvom obliku nema. Bog to jednostavno ne dopušta.

Promotrimo sada još jednu svima poznatu epizodu iz Lukinog evanđelja (Luka 23,39-43):

„[39] Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: ‘Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!’ [40] A drugi ovoga prekoravaše: ‘Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? [41] Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.’ [42] Onda reče: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.’ [43] A on će mu: ‘Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!’ “

U ovoj epizodi Isus je raspet na križu, a pored njega još dvojica zločinaca. Oni su bili veliki zločinci, ubojice, kradljivci i silovatelji. Njihova duša nezamislivo je prljava od grijeha. U 39. stihu vidimo kako se prvi zločinac nije pokajao, budući da ne prihvaća svoju kaznu te traži da ih Isus izbavi. Iz 40. i 41. stiha uviđamo kako drugi zločinac prekorava prvog i prihvaća svoju kaznu. Dakle, pokajao se zbog svojih grijeha. U 42. stihu vidimo da čvrsto i ponizno vjeruje u Isusa. U 43.stihu Isus obećava drugom razbojniku da će već danas biti s njim u raju. Uočimo važnu stvar ovdje: bez obzira na težinu njegovih grijeha, drugi razbojnik ne mora prolaziti nikakav proces čišćenja, već direktno ide u raj. Kako je to moguće? Naime, postoje dva preduvjeta za spasenje: 1) čvrsta vjera u Isusa 2) pokajanje i odvraćenje od grijeha i mrtvih djela. Drugi razbojnik je oba ispunio te on može ući u raj, a njegovom ulasku ne mora prethoditi nikakvo mukotrpno čišćenje. Prolivanje Kristove krvi bilo je više nego dovoljna žrtva za njegovo spasenje. Prvom razbojniku Isus nije ništa rekao. Podrazumijeva se što će biti s njim-odlazi u pakao budući da nije ispunio preduvjete za spasenje. Koncept čistilišta nespojiv je s Isusom Kristom i njegovom ulogom. Biblija naučava da je spasenje moguće dobiti samo po vjeri, a ne kojekakvim djelima ili molitvama za pokojne. Nerijetko se mogu čuti ovakve izjave rimokatolika: „Rijetko tko od nas ljudi je dovoljno čist da uđe direktno u raj. Naši grijesi su preveliki za to. Mora postojati čistilište. “ Jedan od razloga zašto se ljudi tako osjećaju jest taj da se nisu istinski pokajali za svoje grijehe, ali isto tako možda nisu drugima oprostili njihove grijehe zbog čega ne mogu primiti niti oprost od Nebeskog Oca (Marko 11,25-26).

Mirjana također ističe važnost molitve za pokojne kako bi im olakšali muke u čistilištu i omogućili što brži izlazak. Jedna od crkava koja naučava praksu molitve za mrtve jest Rimokatolička Crkva. Ona to temelji na sljedećem biblijskom stihu: „Zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi” – 2. Makabejcima 12,46

Postoje tri čvrsta razloga zašto kršćani u novoj eri ne trebaju slijediti praksu opisanu u navedenom stihu: 1) budući da je to Stari Zavjet, tada još Isus nije bio mučen i umro za naše grijehe pa je možda čak i bilo korisno moliti za pokojne i prinositi žrtve  2) Bog nije zapovjedio Judi Makabejcu da prinese žrtvu paljenicu za pokojne, već je on to učinio iz vlastitog uvjerenja  3) knjige o Makabejcima pripadaju deuterokanonskim knjigama i ni pod koju cijenu ne smiju biti uvrštene u Sveto Pismo; one su pune netočnih povijesnih podataka, to su povijesno neutemeljeni događaji (bajke), ne nalaze se niti u židovskom kanonu, nisu bile u prijevodu sedamdesetorice te mnogi veliki biblijski prevodioci (npr. sveti Jeronim) su naglašavali kako njih ne treba uvrstiti u Bibliju.

Biblija, naprotiv, naučava kako svatko odgovara za vlastite grijehe:

„Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. “- Ezekiel 18,20-21

Postoje brojni razlozi  koji istinitost i vjerodostojnost međugorskih ukazanja stavljaju pod veliki upitnik. Na web stranici http://www.medjugorje.ws/hr/messages/ možete pročitati sve gospine poruke upućene vidiocima Mirjani, Mariji i Jakovu. Mirjani se gospa navodno ukazuje svaki drugi u mjesecu te osamnaestog ožujka na Mirjanin rođendan, Jakovu na Božić, a Mariji svakog dvadeset i petog u mjesecu. Ako promotrite i usporedite poruke koje daje svakome od njih uočit ćete nešto neobično. Poruke upućene Mariji gotovo su trostruko kraće od onih koje daje Mirjani. Također, Mirjanina poruka uvijek završava s rečenicom ‘Hvala vam.’, dok poruka Mariji završava s ‘Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.’.  Kada god se gospa unutar poruke Mariji želi obratiti nama, ona koristi umanjenicu ‘dječice’, dok u Mirjaninoj poruci obično kaže ‘djeco moja’. Doista, upišite u tražilicu ključnu riječ ‘dječice’ i vidjet ćete da će vam izbaciti samo poruke Mariji budući da u njenim porukama vrlo često koristi taj izraz. Ove i još neke razlike u stilu izražavanja među porukama različitim vidiocima upućuje kako se tamo vrlo vjerojatno ukazuje više različitih entiteta koji stoga imaju različit stil izražavanja ili da barem neki od vidioca ne govore istinu. U oba slučaja vjerodostojnost Međugorja je vrlo upitna.

Nadalje, neki ljudi koji su imali prilike posjetiti raj, upoznati Mariju i vratiti se nazad drugačije su opisali izgled Marije u odnosu na međugorske vidioce. Primjerice, Colton Burpo je kao četverogodišnjak umalo preminuo od puknuća slijepog crijeva te je njegov duh posjetio raj. Roditelji su povjerovali njegovom svjedočanstvu budući da je znao mnoge detalje koje inače ne bi mogao znati. Primjerice, da se njegov otac izderavao na Boga u drugoj prostoriji, da je majka telefonirala svoje poznanike, da je imala spontani pobačaj i slično. Colton je prepričao brojna sjećanja i detalje svog posjeta, a između ostalog vidio je i Mariju koja se nalazila pored Božjeg trona. Prema njegovom opisu, imala je svjetlo iznad glave, dugu crnu kosu te smeđe oči. S druge strane, međugorski vidioci tvrde da Marija koju oni vide ima plave oči. Bilo bi razumljivije da Marija ima smeđe oči ako uzmemo u obzir njeno podrijetlo i ljude tadašnjeg vremena s tog prostora. (Knjiga Raj zaista postoji, koja je adaptirana u istoimeni film, napisana je prema Coltonovom iskustvu.)

Živimo u posljednjim vremenima i sve je više lažnih Kristova, samoprozvanih mistika, proroka i slično. Čak niti izvođenje čudesa nije nikakva garancija jer i đavao može činiti čudesa (Izlazak 7,10-12). Jedna od brojnih biblijskih pouka kako razlikovati prave od lažnih ili demonskih mistika te zašto Bog dopušta to nalazi se u Ponovljenom zakonu 13,1-6.

Grubo je reći da protestantska crkva i njene denominacije govore protiv Marije. Marija jest naša majka koja nas voli i moli Boga za nas. No marijanska pobožnost (molitva upućena Mariji, štovanje i slavljenje Marije i sl.) jest ono što nije u skladu s biblijskim naukom:

„Dok je on (Isus) to govorio, povika neka žena iz mnoštva: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ On odgovori: ‘Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!’ “- Luka 11,27-28

„Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: ‘Vina nemaju.’ Kaže joj Isus: ‘Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!’ “- Ivan 2,3-4

„Reče mu netko: ‘Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.’ Tomu koji mu to javi on odgovori: ‘Tko je majka moja, tko li braća moja?’ I pruži ruku prema učenicima: ‘Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.’“- Matej 12,47-50

„Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: ‘Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’“-Otkrivenje 22,8-9

(Napomena: većina teologa smatra da žena iz dvanaestog poglavlja otkrivenja nije Marija, već Izrael i/ili Kristova Crkva. Stoga se Marija nakon prvog poglavlja Djela apostolskih nigdje u Bibliji više ne spominje)

Iz toga razloga, protestantska crkva i njene denominacije drže do toga da veći fokus ipak treba biti na Isusu. A što se tiče fenomena Međugorja, čak i poglavar Rimokatoličke Crkve, papa Franjo, ima negativno mišljenje o tome. Mi kao kršćani se trebamo držati Biblije, jedine istine, i svoja vjerovanja temeljiti na njoj. Težnja mističnim pojavama i izvanbiblijskim informacijama o Bogu, kao što su ukazanja i objave, nije kršćanski identitet. Na ovom linku imate detaljniji osvrt o tome zašto gospina ukazanja vjerojatno nisu od Boga.

MOLITVA ZA KRAJ

Oče Nebeski, bekrajno sam ti zahvalan/na što si poslao svog jedinorođenog Sina da bude mučen i umre za moje grijehe. Njegova žrtva bila je dovoljna za sve moje grijehe. Stoga se kajem zbog njih, opraštam svim ljudima njihove prijestupe i primam Isusa u svoj život. Oče, hvala Ti na Bibliji, Tvojoj Riječi, koja je iskaz tvoje bezgranične ljubavi. U Isusovo ime. Amen.

Autor: M. L.