Nije bitno gdje si bio. Nije bitno što si učinio. Ako iskoračiš prema Bogu, On će ti dotrčati u susret. Jer, ja sam živi dokaz da najgori od najgorih mogu postati najbolji od najboljih.
Ranije, moj je život bio prilično nedostatan. Malo se toga sjećam. Potrošio sam puno vremena bježeći od sebe. Tehnički gledano bio sam prepušten samom sebi od svoje 10-te godine. Emancipirao sam se s 13 godina. To je mom ocu bilo puno isplativije. Morao sam naći posao. Imao sam nekog tko mi je bio kao otac, ali… bio je i kladioničar. Vodio sam mu knjige. Ljudi nisu uvijek plaćali svoje dugove. I tako, išao bih s njim i dobili bi natrag naš novac, na bilo koji način.
Došao sam do točke gdje istući nekog postalo je lagano, kao disanje. Zaista, izgubiš osjećaje, otupiš nakon nekog vremena. Postane ti svejedno. Završio sam kao prodavač auta. I bio sam zaista dobar u tome, jer sam postao izvrstan manipulator. Morao sam to biti. Jer kad si na ulici moraš to postati da bi preživio.
Bez obzira na sve, u to vrijeme sreo sam osobu s kojom sam se oženio. I, imam dvoje prekrasne, prekrasne djece.
Život je išao svojim tijekom. Imali smo veliku kuću, lijep auto. Imao sam problema s leđima i otišao sam doktoru. Počeo sam uzimati lijekove protiv bolova. Da, sklon sam krajnostima. Znate, ja ne činim ništa polovično. Kad sam jednom počeo, više nisam imao granica. Otelo se kontroli, izgubio sam kuću. Moja bolja polovica je otišla od mene i odselila se u drugi grad. U tom sam trenutku izgubio sve. Nisam imao čak niti slike, niti odjeću. Više nisam viđao niti djecu. Počeo sam pušiti marihuanu, meth kako bi time zatomio bol.
U to vrijeme počeo sam sa dilanjem. Našao sam dobro mjesto u blizini, i tu sam mogao prodavati i raditi sve što treba. Bio sam tamo dugo vremena. Proširio sam posao i došao do toga da se ništa se u sudsjedstvu nije moglo dogoditi bez mog znanja i dopuštenja.
Naišao sam na mlade iz Crkve Bethel. Djelovali su na tom području. I tako, preprodavao sam drogu po cijele dane i noći. Ali dva tri sata bih znao svratiti i družiti se s tim mladima I bilo je… Zapravo im nije bilo bitno. Znate, jednostavno im nije bilo bitno što sam radio. Jednostavno su me voljeli. Žestoko! Zaista žestoko.
Pokušao sam ići s njima u crkvu s njima i nisam mogao izdržati bogoslužje. Bilo mi je dosadno. Jednostavno sam morao ustati i otići. Izgubio sam svu nadu. Mislio sam da se nikad neću promijeniti, da nikad više neću vidjeti svoju djecu, da više nikad neću ništa imati. Pokušao sam prestati uzimati drogu. ali nisam to mogao učiniti. No, oni me nisu osuđivali. I dalje su me voljeli.
Tada sam, zahvaljujući njima, počeo ići na sudska ročišta. Osuđen sam i rekli su mi da ću ići u državni zatvor. Ostao sam tamo, pod nadzorom. Sjedio sam tako u svojoj ćeliji i rekao sam Bogu: “Ti vozi, ja ću ići s Tobom. Što god kažeš, prihvatit ću.” U tom sam se trenutku svega odrekao. Sve sam predao i dopustio mu da preuzme kontrolu.
Zamolio sam Isusa da dođe i da bude sa mnom. Za 10 minuta sam se otrijeznio. I nikad nisam imao apstinencijsku krizu zbog bilo koje droge. Pušio sam 22 godine i više nikad nisam poželio niti cigaretu. Sjećam se da sam sjedio u svojoj ćeliji na krevetu i zamolio sam Duha Svetog da dođe i da mi kaže što dalje.
Počeli smo proučavati Bibliju u zatvoru i sve je nekako sjelo na svoje mjesto Tada su dozvolili da, tko god je htio, može prije gašenja svjetla, doći na proučavanje Biblije. Ta proučavanja Biblije su bila prilično močna, ljudi su prihvaćali spasenje, događala su se razna izlječenja. Ljudi su se otvarali. Ti su se tvrdi momci slamali i prihvaćali Boga. Napokon su me poslali u strogo čuvani zatvor. Nisam bio uplašen. Zapravo, sjećam se kad smo stali i kad sam izlazio. Bili smo na vratima i prvi puta sam vidio ogradu 4 metara visoku ogradu s oštrom bodljikavom žicom. Pogledao sam i nasmijao sam se. Bio sam uzbuđen što sam tamo. Jer znao sam da me Bog ne bi slao tu da nije imao nešto u planu za mene.
Toliko sam vremena provodio s Bogom, da sam doslovno čuo Duha Svetog kako mi šapće u uho. Stvari o ljudima, za ljude, za mene osobno. Tamo smo imali kapelana komu sam se javio da volontiram. Na kraju su me zavoljeli i osoblje i zatvorenici, jer sam činio sve ono što sam govorio i nisam odstupao od toga.
Moje ponašanje je donjelo plodove. Priključio sam se različitim programima za zatvorenike. Priključio sam se i programu pod imenon Cropp. Nisam imao nikoga na slobodi i nitko mi nije ništa slao pakete ili novce, ali nikad nisam niti htio ništa. Uvijek sam imao hrame, higijenske potrepštine i ostalo.
Kada sam izašao iz zatvora, nisam imao pojma što ću dalje. Izašao sam u subotu i jedva sam čekao da u nedjelju idem u crkvu. Otišao sam u Twin View crkvu i samo sam plakao. Netko mi je prišao za vrijeme službe i dao mi je proročku sliku. Na slici je bilo da nakon bogoslužja dolazi sunce. I da je to nova zora, novog dana.
Počeo sam volontirati kao zaštitar u toj crkvi. Samo sam upijao sve što je bilo oko mene. Za tri mjeseca sjeo sam sa čovjekom koji je zadužen za zapošljavanje zaštitara. Već drugi dan sam ispunio papire i zaposlili su me.
U tom periodu sam se trebao oženiti za najnevjerojatniju ženu koju sam sreo u životu. Ona me voli onako kako to trebam. Cijeli sam život čekao takvu ljubav. Sada, jer Bog je Bog Obnove i Pomirenja idem i viđam svoju djecu kad god to poželim. I, zapravo, postao sam dobar prijatelj s bivšom ženom. Imamo odnos suradnje, razgovaramo.
Ono što želim vidjeti jest da oni koji su odbačeni postanu prihvaćeni. Želim biti taj koji će doprijeti do njih i pomoći im da prime Očevu ljubav. Izaija 61,7 kaže: “Tvoja će sramota biti zamijenjena dvostrukom čašću.” I to je moje svakodnevno iskustvo. Nije bitno gdje si bio. Nije bitno što si učinio. Ako iskoračiš prema Bogu, On će ti dotrčati u susret. Jer, ja sam živi dokaz da najgori od najgorih mogu postati najbolji od najboljih.
