MOĆNO SVJEDOČANSTVO: Meditirala je i komunicirala s duhovima umrlih, a onda joj se objavio Krist!

Od malih nogu, nadnaravne pojave su kod mene izazivale veliko zanimanje i pažnju. Nekoliko neobičnih parapsiholoških događaja u mome djetinjstvu su me samo još više usmjerile prema traženju natprirodnog.

Moja majka je također doživjela neka parapsihološka ili telepatska iskustva u svom djetinjstvu, ali se tek kasnije počela time i ozbiljnije baviti.

Prije nego što sam krenula u srednju škola, osjećala sam, da sam spremna produbiti svoje eksperimentiranje u natprirodnom. Jednom dok se mama šetala po parku sa psima. Prišao joj je tzv. zazivač duhova i rekao joj je, da u njoj vidi potencijal da radi kao spiritistički medij, i pozvao ju je u “spiritistički hram” u Glasgowu.

No, moju majku je brzo počelo duboko zanimati sve što je nadnaravno. Kao novi član spiritističke crkve (kluba) išla je na tjedne sastanke; a preko tjedna je prisustvovala grupnim sastancima za razvoj parapsiholoških pojava i išla na tečaj joge. Podijelila je sa mnom svoje znanje, a ja sam bila sa svim tim vrlo zapanjena. Ona je željela raditi kao medij a drugi spiritisti su je u tome ohrabrivali; pozvali su je da prisustvuje “otvorenom krugu”, kako bi naučila meditirati i kako se spojiti s dušama umrlih. Bila je spremna i naklonjena ideji da sve više razvija i svoje vidovnjačke sposobnosti (vidom, sluhom i dodirom) i učiti od ostalih spiritista.

Kad god je moja majka dogovorila neku privatnu seansu za gatanje s nekim od spiritista, zazivačima duhova, (ovdašnji ili posjetitelj našem gradu), uvijek je imala jednu kasetu na kojoj je snimala tu seansu; kasnije tog dana mi bismo je kod kuće pustili i slušali. Bila sam ugodno iznenađena koliko jedna polusatna kazeta može sadržavati informacija od duhova. Prenosili su najsitnije detalje iz našeg života. Često su spominjali točna imena, mjesta i datume.

Bilo nam je jasno da zazivači dugova nisu bili šarlatani koji su pogađali imena ljudi potpuno slučajno. Oni su temeljito opisivali fizički izgled, osobnost kao i fraze kojima su se naši mrtvi rođaci znali koristiti, kada smo s njihovim duhovima razgovarali.

Kad sam napunila dovoljno godina i ja sam se pored moje majke priključila spiritističkom svijetu. Pročitali smo mnoštvo mističnih knjiga o otvaranju čakri, liječenju uz pomoć kristala, reinkarnaciji, alternativnom liječenju, itd. Sudjelovali smo u aktivnostima u New Age centrima i parapsihološkim sastancima, kao i na sajmovima. Tu smo upijali što više informacija za našu spiritističko praksu.

Brinula su nas i pitanja očuvanja okoliša, socijalna nepravda i ratovi u svijetu. Sudjelovali smo u liječenju ljudi ili životinja uz pomoć parapsiholoških metoda (dodirom ili na daljinu). Čak smo išli i na tečajeve transfiguracije. Moja majka je napredovala u području automatskog pisanj, a zazivači su predviđali da ću ja postati “parapsihološki umjetnik”, tj. da ću crtati portrete umrlih i duhovnih vodiča ljudi. Probala sam i kirliansko fotografiranje, uz pomoć infracrvenih filmova kako bismo uslikali ektoplazma.

Tijekom sljedećih deset godina često smo slušali o zazivačima koji nisu uspjeli svladati situacijom kada su duhovi govorili njima ili kroz njih. Mnogi sazivač su doživjeli živčani slom ili bi iz čista mira napadali ljude poslije tvrdeći da su ih na to natjerali duhovni vodiči, mnogi su završili na psihijatriji.

Onda smo čuli o pojavi fenomena tzv. poltergeist u kućanstvu jednog spiritiste. Na početku su nam objasnili da loši i buntovni duhovi mogu ponekad da “udare kontru”, no, to se smatralo kao mali potencijalni rizik ovog zanata. Međutim, kad se to dogodilo nama, bilo je to užasavajuće i nepodnošljivo iskustvo. Nismo mogli praktično da “funkcioniramo normalno”.

Naši poznanici, drugi geeks u parapsihologiji i spiritisti, nisu uspjeli našu kuću osloboditi od zlih duhova. Duhovi su neprestano pričali s mojom majkom tako da više nije mogla ni spavati. Fizički su je napadali, proizvodili strašne zvukove unutar ormara, lupali vratima, itd.

Jednom prilikom su je natjerali da uđe u spiritistički trans protiv njene volje, dok je spremala ručak. Kada se povratila iz transa, cijela kuhinja je bila u plamenu. Ja sam stigla kući nakon što su vatrogasci ugasili vatru, a uspjeli su to učiniti prije negoli je vatra zahvatila ostale prostorije. Svi smo bili svjesni toga da su mama, psi i mačke mogli živjeti izgore. Jedno popodne je mamina starija tetka, koja je također posjećivala spiritističko crkvu, osjetila nevidljive ruke koje su je ščepale i bacile niz stepenice, tako da je slomila ručni zglob. Jednog dana sam na putu do trgovine u užasu vidjela mamu kako je iznenada ustala sa zemlje i ponovo brzo pala na pod, odakle je odskočila na haubu automobila koji je u tom trenutku prolazio pored.

Poslije svega, odlučile smo prekinuti sa spiritizmom i tražile smo od svojih duhovnih vodiča da nas napuste. Neugodno su nas iznenadili kada smo otkrili da je njihov odgovor, na našu molbu, bio samo vrijeđanje i podsmijeh. Pojačali su se i fizički napadi na nas. Bilo je to doista čudno, pošto su nas godinama pratili i bili uvijek prijatni prema nama. Bilo nam je jasno, da su nas prevarili. Pretvarali su se da su ljubazni, ali su u stvari bili pokvareni i rušilački.

No, najveći šok za nas je bio taj kada su se i naši dragi pokojni rođaci okrenuli protiv nas. Ismijavali su nam se i mučili nas. Duhovi su nas upozorili da se njih nećemo nikad osloboditi, pošto smo im nesvjesno ponudili kontrolu nad svojim životom i to još od prvog dana kada smo ih pozvali u naše živote.

Tijekom moje prve godine na fakultetu, mamino zdravstveno stanje se pogoršalo, a njezini duhovni vodiči su joj prijetili da će je upotrijebiti za ubijanje ljudi. Mamin doktor nije vjerovao njezinoj priči o poltergeist fenomenu i dao joj je dijagnozu shizofrenije. Poslali su je na psihijatriju. Nakon mnogo mjeseci liječenja na jakim sedativima (a kako bi je što prije pustili) majka je slažući tvrdila da više ne čuje glasove. I pustili su je. Međutim, nakon povratka kući duhovi su je surovo maltretirali i ona je izvršila samoubojstvo.

Prilikom jedne moje terapije kod psihologa, upoznala sam se s jednim kršćaninom koji me je pozvao da posjetim Pentekosnu crkvu. Objasnio mi je da su drugi spiritisti koji su imali slična tragična iskustva bivali oslobođeni od duhovnih napada nakon što su prihvatili Isusa Krista za svoga Spasitelja. I tako, odrekla sam se spiritizma i postala sam kršćanka. Maminu kuću su kasnije posjetili jedan pastor i neki njegov prijatelj. Kroz molitvu su uspjeli je očiste i to pri prvom pokušaju. Kada su čuli ime Isus, svi duhovi su nestali i nikada se više nisu vratili. Godinu dana kasnije ja sam kuću prodala, i nisam imala potrebu upozoriti nove vlasnike da se paze eventualnog maltretiranja duhova.

Pentekosna crkva nije spominjala nikakvu religioznu tradiciju koja bi se ticala mrtvih. Bila je živa, ljubazna i ugodna. Članovi su se vježbali u Duhu Svetom da prorokuju i iscjeljuju. Događala su se razna čuda i znakovi. Da budem iskrena, tijekom nekoliko godina u Pentekosnoj crkvi ja sam vidjela više iscjeljenja nego za više od deset godina u spiritističkoj crkvi.

Kad sam postala kršćanka – čak i prije nego što sam čitala biblijsko upozorenje o okultnim stvarima u Ponovljenom zakonu 18  – instinktivno sam shvatila što se dogodilo. Pronašla sam i posljednji komadić slagalice. Kada su naši pokojni rođaci i duhovni vodiči počeli nas napadaju, shvatila sam da su nas ustvari zli duhovi prevarili tako što su se nama pojavljivali u obliku naših dragih pokojnika.

Kršćani su mi objasnili da se mrtve duše ne mogu vratiti niti razgovarati s nama, pošto su već u nebu ili u paklu. Sve mi je bilo jasno. Saznala sam da su zli duhovi ustvari pali anđeli koji su dugo godina među nama ljudima, i da su zbog toga mogli lako prikupiti mnoge informacije o našim obiteljima kao i povijesnim ličnostima iz prošlosti. Osim toga, oni znaju sakriti svoje strašno obličje i izgledati kao naši pokojni rođaci ili bilo koja druga poznata ličnost koja je nekada živjela. Potvrdu sam našla iu Drugoj Korinćanima 11,14-15: “Nije ni čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla. Prema tome, nije ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti. Svršetak će biti prema djelima njihovim.” Zli duhovi koji djeluju kroz spiritizam služe Sotoni i varaju ljude kako bi ovi mislili da razgovaraju s pokojnim rođacima, koji su se predstavljali i kao njihovi duhovni vodiči.

Prije nego što sam napustila okultizam, nisam znala o jasnom upozorenju koje Biblija navodi (1 Iv 4, 1-3):

“Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, podvrgnite kušnji da vidite jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi lažni proroci u svijetu. Po ovome poznajete duh Božji; svaki duh koji priznaje: ”Isus Krist došao je u tijelu”, od Boga je; svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa, nije od Boga. To je duh Antikrista, o kome ste čuli da dolazi, a već je sada u svijetu. Vi ste, dječice, od Boga i vi ste ih pobijedili, jer je veći onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu. ”

Kao spiritistica smatrala sam da je Isus samo neka kozmička sila ili dio kozmičke svijesti, odnosno “Veliki duhovni iscjelitelj”. Nakon obraćenja sam se susrela i čitala o raznim parapsiholozima, gatarima, zazivačima, vračarima, a čak i sa sotonistima koji su otkrili da su njihovi duhovni vodiči ili pokojni rođaci dolazili s lažnim identitetom. I ovi ljudi su bili oslobođeni od demonskih napada nakon toga što su pozvali i prihvatili Isusa Krista u svoj život.

Dvoje uspješnih sazivača iz Glasgowa, Sadie Bryce i Geordie Aitken su također postali kršćani. Sadie je posjećivala istu spiritističko zajednicu kao i ja. Pričala je o svojoj okultnoj prošlosti u raznim emisijama na BBC televiziji. George je napisao knjigu o svom iskustvu. Kao kršćani Sadie i ja smo razmijenili nekoliko pisama i srela sam se s Georgom nekoliko puta, i otkrili smo da su sve nas na isti način prevarili zli duhovi.

Isus me je oslobodio od straha, fobija i loših fizičkih stanja (bolesti). Dao mi je radost i mir za koje nisam ni znala da postoje. Njegova stvarna i opipljiva prisutnost najčistije ljubavi je stvarnija od bilo kakvog natprirodnog susreta koje sam doživjela preko spiritizma.

Nakon toga što sam svoje životno iskustvo ispričala na TV i radiju, čujem o sve više ljudi koji napuštaju spiritizam, tarot karte, itd. Nedavno sam završila knjigu koja sadrži više detalja o događanjima koje sam sa svojom majkom doživjela kroz okultizam. Također, sadrži i predivne priče o susretu s Isusom i anđelima koji su potpuno drugačije od mojih iskustava u spiritizmu.

Autorica: Laura Maxwell