Mnogi se pitaju mogu li umrli članovi obitelji i prijatelji čuti naše riječi kad im se obraćamo ili molimo. Pitanje je to koje je za mnoge duboko osobno, no odgovore možemo pronaći u Svetom pismu, koje daje smjernice o tome što nas čeka s one stranu smrti.
U knjizi Otkrivenja (6, 9-11) čitamo o kršćanskim mučenicima koji, u viziji apostola Ivana, promatraju živote kršćana koji su na Zemlji i mole se Bogu da ispravi nepravde i kazni zlo. Ova slika sugerira da su preminuli možda svjesni onoga što se događa na zemlji i brinu za one koji prolaze kroz teškoće.
Primjer Stjepana, prvog kršćanskog mučenika, također donosi dozu nade. U Djelima apostolskim (7, 54-58), neposredno prije smrti, Stjepan vidi nebo otvoreno i Isusa kako stoji zdesna Ocu. Ova vizija daje nadu i oslonac u Božjoj blizini u teškim trenucima.
U poslanici Hebrejima (12, 1-2), neki pronalaze dodatni dokaz da preminuli prate naše živote, jer su kršćani opisani kao “okruženi tolikim oblakom svjedoka”. Dok neki tumače ovu metaforu kao doslovnu sliku onih koji promatraju sa strane, drugi je vide kao simbol ohrabrenja, poziv na vjernost i ustrajnost u vjeri.
Bog nas čuje
Iako nemamo jasnog odgovora može li netko na nebu čuti naše molitve ili riječi, jedno je sigurno: Bog nas čuje. Kao onaj koji je uvijek prisutan, Bog može prenijeti naše osjećaje i ljubav onima koji su otišli s ovog svijeta.
Mnogi, suočeni s gubitkom voljene osobe, upućuju molitve s vjerom da će Bog prenijeti njihove riječi voljenima. To je čin vjere i utjehe, koji nam omogućuje da izrazimo ljubav i povezanost s onima koji više nisu s nama.
Za one koji se pitaju trebaju li nastaviti razgovarati s preminulima, Biblija nam u Starom zavjetu ne dozvoljava takvu praksu. Ona nas poziva da se obratimo Bogu, jer On može prenijeti našu ljubav i brigu onima koji su otišli.
Nadam se da će vam ovaj video pružiti smirenje i vjeru da su vaša ljubav i vaše molitve važne te da će Bog, kao izvor svakog života, jednog dana povezati one koji su otišli s onima koji još uvijek hodaju ovim svijetom.
Na jednoj od težih operacija “došla” mi moja kćerkica koja je umrla, u svem sjaju, čipki i svili u koju sam je obukla. Lebdjela je do mog ramena u čuvala me. “Znala” sam (bila sam u komi) da mi nešto operiraju, vidjela sam kirurge u zelenom, sestre, nešto su bili zabrinuti, ali je moja sigurnost da me ona čuva, meni davala mir. Nismo riječima razgovarale, misli i ljubav i duboki mir strujali su između nas. Riječi su bile nepotrebne.
Od deset operacija, došla je još jednom, sva u sjaju, s mnoštvom malih anđela i ponovo me čuvala. Sad je imala golema krila i sve je blještavo, iskrilo…
Da, naši preminuli brinu za nas!
Ja sam izgubila sina,jako često mi se javlja u snu,daje mi snagu,i potporu..🙏😇
Umrli su u rukama Boga i za nas nedostupni.Kad bude Krist ponovo došao,dogodit će se vaskrsenje.Svi koji su umrli čut će glas:”Zaista,zaista,kažem vam:Dolazi čas.i već je tu,kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega,i koji ga budu čuli živjet će.Jer kao što Otac ima život u sebi,tako dade i Sinu,da ima život u sebi.On mu dade i vlast,da drži sud,jer je Sin čovečji. Ne čudite se tomu!Dolazi čas,kad će svi u grobovima čuti glas njegov.Tada će oni,koji su činili dobro,izaći na uskrsnuće života,a koji su činili zlo,na usrsnuće suda.Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe.Sudim,kako čujem.Moj sud je pravedan;jer ne tražim volje svoje,nego volju onoga,koji me je poslao.”(Ivan: 5:25-30;) Sve je u rukama Božjim,pa tako i naša sudbina,kakvu smo si odredili u času našeg života.”Nitko nije uzašao na nebo osim koji siđe s neba,Sin čovečji koji je na nebu.Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,tako se mora podići i Sin čovečji.Da svaki,koji vjeruje u njega,ne pogine,nego ima život vječni.Jer je Bog tako ljubio svijet,da je predao svojega jedinorođenog Sina,da svaki,koji vjeruje u njega,ne pogine,nego ima život vječni.(Ivan:3:13-16;) U času naše tuge,uvjek je prisutan i Bog,koji zna za našu tugu i osmljenost.Kada vapimo k njemu,tada nam je najbliže.Daje na vrijeme,da se utješimo i mir,koji može dati samo naš Gospodin Bog.Svaki uzdah,svaku suzu zabilježio je,I kao naš ljubljeni otac(ABA) sa neba želi,da se vraćamo njemu,jer nam toliko puta šalje anđele.da nas čuvaju i ljude,koji nam pomažu ili tješe.Zaštita i pomoć,kako smo saznali po tom pitanju,samo je u Bogu.Molimo se,da se taj ponovni Kristov povratak što prije dogodi.ali ne zaboravimo molitve i obraćenje u pokajaju,jer u nebo ne ide ništa nečista.Samo nam je Krist jedino spasenje i zaštita,jer On je za nas platio visoku cijenu za naše grijehe na Golgotskom križu.Sada dolazi,kao KRALJ kraljeva i pravedni SUDAC.Slava našem kralju na vjeke vjekova-AMEN
Prema Svetom pismu, mrtvi nemaju svijest o zbivanjima na zemlji, ne znaju što se događa i ne mogu čuti naše molitve. Komunikacija s njima nije moguća.
Zato Biblija uvijek potiče da se molimo Bogu, ne mrtvima (usp. Ponovljeni zakon 18:10–12, gdje se zabranjuje prizivanje mrtvih).
I dalje…
Propovjednik 9:5–6
„Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa; njima nema više plaće, jer se spomen na njih zaboravio. I ljubav njihova, i mržnja njihova, i zavist njihova već su davno nestali; i više nemaju udjela ni u čemu što se zbiva pod suncem.“
Daniel 12:2
„Mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se, jedni za život vječni, drugi za sramotu i prezir vječni.“
Opet je smrt prikazana kao san iz kojeg će se „probuditi“ tek na Sudnji dan.
1. Solunjanima 4:13–16
„Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli… jer će se sam Gospodin spustiti s neba… i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije.“
Pavao mrtve naziva „onima koji su usnuli“ – dok se ne probude na uskrsnuću.