Jedna molitva koju Bog ne želi da je ikada molite

Prije nekoliko mjeseci čitateljica mi je poslala poruku koja me je jako zabrinula.

Njezin muž je već nekoliko puta bio nevjeran, i koliko sam mogla zaključiti iz njezine kratke poruke, nije pokazivao nikakve znakove kajanja.

Borila se s povjerenjem i pitala je treba li se moliti Bogu da joj pomogne kako bi više vjerovala svom suprugu.

Ovo nije prvi put da su mi ljudi u lošim vezama pisali i tražili savjete: kako da se riješim frustracije koja me prati zbog šefa koji neprestano viče na mene? Moj me muž emocionalno zlostavlja, kako da ga bolje volim?

Ova pisma imaju istu formulu: netko me neprestano ozljeđuje. Kako da to prihvatim?

Moj kratki odgovor je: nemojte to prihvatiti.

Nemojte prihvatiti nasilje. Nemojte se truditi biti bolji u groznoj situaciji.

I pogotovo: ako je situacija opasna, nemojte se moliti za više povjerenja.

Molite se za jedinstvo – pravo i aktivno.

Užasavam se ovakvih molitava jer sam ih i ja prije izgovarala.

Kada je osoba koju sam voljela prijetila samoubojstvom, nakon što sam s njom iskreno razgovarala, molila sa se za mir u našoj vezi – bez priznavanja koliko me ta izjava plašila. Kada me je netko drugi tretirao s prijezirom molila sam se da im ugodim umjesto da sam priznala da me emocionalno zlostavljaju.

„Pomozi mi naći mir“, nastavljala sam se moliti, „Pomozi mi da budem bolja, Bože“.

Pretpostavila sam da moram prihvatiti svaku situaciju bez promjene.

No Bog nas nije stvorio kako bismo prihvaćali štetne situacije. On nas ne poziva da vjerujemo ljudima koji to ne zaslužuju. Proroci govore protiv nasilnika koji govore: „Mir, mir, tamo gdje nema mira“.

Da, pozvani smo da vjerujemo Bogu u svim situacijama. No velika je razlika u opravdavanju osoba koje nas zlostavljaju i u molitvi za jedinstvo.

Pokušala sam se moliti da nasilje prestane. Umjesto toga, želim da sam naučila kako ne opravdavati ljude. Mir je bio pri ruci – ali je zahtijevao moje aktivno sudjelovanje.

Jednom sam molila loše molitve. A ovo sam zapravo trebala moliti.

Bože, osnaži me da potražim pomoć

Još se sjećam kada sam odbila ići na terapiju. Taman sam otkrila užasno potresnu informaciju o mojoj obitelji – informaciju koja bi u konačnici oblikovala moj odnos s roditeljima, braćom i sestrama i s cijelom mojom daljom obitelji.

Nedugo nakon toga sam pospremala kuću. Bila sam sama. Zaustavila sam se dok sam brisala prašinu s televizora.

Trebam li terapiju? Upitala sam se.

Znala sam da bi to bilo strašno iscrpljujuće, da bi oduzelo mnogo vremena i novca. Nakon malo razmišljanja sam odustala.

Snaći ću se i sama. Mislila sam. Uvijek se snađem.

Mučila sam se 4 godina prije nego sam nazvala psihologa. Sada želim da sam to učinila puno ranije.

Uljuljanost u tu vezu me je onemogućila da shvatim koliko je ona zapravo nezdrava. Terapeut mi je pomogao shvatiti to i vodio me u promjeni.

Mislila sam da snaga znači da se sama moram nositi s time. No biblijski govoreći, traženje pomoći je dosta stara praksa. Barak je tražio pomoć od Debore, David je imao Samuela. Pogotovo u nasilnim situacijama trebamo odmah potražiti pomoć.

Tada sam mislila da je pohvalno truditi se i trpjeti. Sada vidim Bogom-danu poniznost, snagu i hrabrost koja je potrebna da se potraži pomoć.

Oče, pomozi mi tražiti ono što mi je potrebno.

Jedna od najstrašnijih stvari koje mi je savjetnik pomogao učiniti bila je otkrivanje onoga što ja želim u odnosu s drugima i razgovor o tome s drugima.

Mislila sam da sam to i prije radila. No shvatila sam da sam koristila pasivno-agresivno ponašanje. Ako je netko komentirao nešto zlobno ja bih glasno uzdahnula. Kada sam se osjećala loše držala bih to za sebe umjesto da sam razgovarala s drugima.

I kada su me osjećali prepravili, onda sam bila ljuta.

Mislila sam da je mir koji je Isus obećao izgledao kao manjak konflikta. No pravi je mir značio imenovanje problema kada se oni pojave i razgovor s drugima o tim problemima s ciljem pronalaska zajedničkog rješenja.

Teško je bilo na glas reći sve moje potrebe – morala sam se suočiti da bi me osobe mogle čak i odbiti. Morala sam prihvatiti činjenicu da bi se odnosi čak mogli i pogoršati.

No život u neprestanom zamjeranju ima posljedica. Promjene koje su uslijedile bile su manje strašne nego održavanje situacije istom kakva je i bila.

Izražavanjem svojih potreba otvorila sam si put prema zacjeljenju.

Bože, pomozi mi da govorim istinu u ljubavi.

Nije me iznenadilo što ljudi koje volim nisu ponekada bili u mogućnosti udovoljiti mojim potrebama – ili ih čak i razmotriti.

Umjesto da sam se molila Bogu da mi pomogne održati status quo, molila sam Ga za dovoljno ljubavi, iskrenosti i hrabrosti kako bi odredili jasne granice i kako bih zaštitila svoje srce od osoba koje me nisu znale voljeti.

Ovako je izgledalo postavljanje zdravih granica u mom slučaju:

Radila sam sa savjetnikom kako bih shvatila što sam željela i što mogu očekivati od problematičnih odnosa.

Imenovala sam situacije koje su uzrokovale sram, bijes, neugodnost i gorčinu.

Planirala sam kako spriječiti takve situacije ili ih izbjeći.

Razmislila sam kako to učiniti, a da ne naštetim osobama koje volim.

Pazila sam da ne dijelim kaznu svima (recimo, putem ljutih riječi, postavljanja ultimatuma i sl.)

Razgovarala sam o tim granicama s mojim voljenima bez ljutnje i gorčine.

Držala sam se svega toga i napustila sam loše odnose isti tren.

Implementiranjem čvrstih, ali i pozitivnih granica poboljšala sam sve svoje odnose – čak i one koji prije nisu bili loši. Još sam u dobrim odnosima sa svima koji su me prije povrijedili, a u nekim slučajevima ove su granice produbile i osnažile našu vezu.

Čak i kada je intimnost bila ta koja je patila, granice su mi pomogle da očuvam sve što sam mogla u mojim odnosima bez da sam žrtvovala svoje zdravlje i emocionalno stanje.

Molimo se da budemo živi u Kristu

Sveti Irinej Lionski rekao je: „Slava Boga je uistinu živ čovjek“. Kada pomislim na Krista, naš primjer ispunjenog života, vidim nekoga tko voli druge aktivnim riječima punim povjerenja. On se nije dao omalovažavati ili izbjegavati opresiju. On nije krivio one koji su ga progonili – no nije se ni posramio svoje sudbine.

Istina: on je spremno primio svoj križ. Učinio je to i potvrdio je svoju nevinost i istinu svojih riječi.

Kako bi izgledala molitva koja bi tražila potpuni život, bez srama? Kako možemo biti kao Krist u našim vezama i odnosima i kročiti prema jedinstvu?

Molimo se molitve koje će nam pomoći da rastemo, prijatelji moji. Pitajmo Isusa o životu koji nam obećava – ne pasivno, nego s iskrenom i čistom ljubavlju.

Autorica: Heather Caliri; Prijevod: Ida U.; Izvor: Ibelieve.com