Molitva na čudesan način mijenja ljudski mozak, tvrde znanstvenici

Mnogi su nadahnuti vjerom u moć molitve, a moderni neuroznanstvenici nastavljaju otkrivati kako ona stvarno utječe na mozak.

Višestruke studije koriste MRI i fMRI kako bi proučile neuralne promjene povezane s usmjerenom molitvom. Rezultati su fascinantni.

1. Aktivacija prefrontalnog korteksa

U pilot-studiji Boelensa i Salasa, grupa ispitanika s depresijom molila se šest tjedana “iscjeljujućom molitvom.”

Rezultati su pokazali značajan porast aktivnosti u medijalnom prefrontalnom korteksu (mPFC), području zaduženom za kognitivnu kontrolu i regulaciju emocija, dok je aktivnost u precuneusu, dijelu mozga vezanom za retrospoziciju traume, bila smanjena.

Depresija i reaktivnost na traumu značajno su se smanjili, a povećala se sposobnost emocionalne kontrole.

2. Samokontrola i požude

Studija na članovima Anonimnih alkoholičara pokazala je da molitva smanjuje žudnju i pojačava aktivaciju područja frontalnog korteksa, povezanih s pažnjom i samoregulacijom.

Još jedna eksperimentalna studija otkrila je da kratka osobna molitva može nadomjestiti “iscrpljenost volje”, tj. poboljšati sposobnost samokontrole nakon mentalnog napora.

3. Strukturne i dugotrajne promjene

Andrew Newberg i suradnici zaključili su da molitva potiče rast cingulatnog korteksa, što vodi većoj emocionalnoj stabilnosti, smanjenju aktivnosti amigdale (reakcije “bori se ili bježi”) te poboljšanoj disciplini i samokontroli.

Što to znači?

U neuroznanosti, prefrontalni korteks (posebno dorsolateralni i ventromedijalni) važan je za izvršne funkcije, samokontrolu i regulaciju emocija.

Ove studije sugeriraju da molitva može aktivirati upravo te zone, što rezultira povećanom emocionalnom kontrolom, smanjenom reaktivnošću na negativne događaje i poboljšanim upravljanjem željama.

Zaključak

Iako su studije često male i nepovezane s kontrolnim skupinama, rezultati su obećavajući: molitva može djelovati kao svojevrsna “mentalna terapija” – potiče neuralne promjene koje olakšavaju emocionalnu regulaciju, samokontrolu i otpornost na traumu.

Naravno, potrebna su veća, rigoroznija istraživanja, no sve ukazuje na to da znanost i duhovnost mogu nadopunjavati jedno drugo.

0 Komentara
Najviše ocjenjeni
Najnoviji Najstariji
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!