Molitva za situacije kada svijet očekuje više nego što možemo dati

Ovaj svijet puno toga očekuje od nas. Ako se borite pod pritiskom vaših svakodnevnih obaveza, molitva u nastavku vam može pomoći.

A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga“. (Rimljanima 15, 13)

Trebala bih oprati rublje, očistiti spavaću sobu, otići u prijeko potrebnu kupovinu namirnica, provjeriti domaću zadaću svoje kćeri, nazvati u vezi lijekova za mog sina, izmijeniti poglavlje klijenta i započeti svoju novu knjigu (ili barem vratiti tekst mog frustriranog, spisateljskog partnera). Ali ne mogu.

Svaka minuta koju provedem razmišljajući o obavljanju bilo koje od tih stvari pritišće moja prsa i osjećam kao da pokušavam disati ispod utega od stotinu kilograma.

PROČITAJTE: Molitva za srce ispunjeno tugom

Ludo zar ne? Svaka stvar napisana gore je obična. Normalna. Stvari koje većina ljudi obavlja svakodnevno (ako zamijenite moje zadatke pisanja sa svojim poslom).

Ali ne mogu raditi normalno. Ne mogu iskočiti (čak niti otpuzati) iz kreveta većinu jutara i radovati se danu. Ne mogu otići na ručak sa svojim prijateljima, pričati sa susjedima, sjediti u crkvi sa osmjehom.

Ono što djeluje preplavljujuće je očekivanje ”normalnoga”.

Iscrpljena sam, tužna i izgubljena. Svaka malena stvar na popisu, svaka pozivnica od prijatelja, svaki događaj kojem trebam prisustvovati, svaki nedovršeni projekt čine da želim pobjeći. Stoga ostajem u krevetu, izbjegavam telefon, isključujem prijatelje i odgađam stvari koje bih trebala raditi dok nam ne ponestane čistog donjeg rublja i mlijeka i brinem da će jedini prijatelj koji će mi ostati biti mačka.

Postoji mnoštvo riječi nabacanih oko ovakvih vrsta osjećaja; depresija, tjeskoba, tuga, no etikete drugih ljudi prestaju važiti kada otkrijete da ste vi oni koji ne mogu ustati iz kreveta.

Vaša priča je možda drugačija od moje. Nisam psiholog i svačija situacija je jedinstvena. Sve što mogu jest podijeliti svoje iskustvo i ono što mo pomaže da krenem naprijed.

Otkrila sam da su kršćani ponekad najgori kada dođe do razumijevanja onoga kroz što prolazim. Naučeni smo vjerovati da sve što je potrebno jest snažno moliti, više vjerovati i ”sve predati Bogu”.

Kao kršćani blagoslovljeni smo što imamo takvu mogućnost. No ”predavanje svega” nije uvijek jednostavno. Za mene nikada nije bilo. To je bio proces. Dugačak proces koji ovisi o tome gdje sam u svom hodu vjere.

PROČITAJTE: Molitva za nadnaravnu zaštitu

Stoga što činim dok idem putem koji je Bog pripravio za mene? Dok sam u procesu ”predavanja svega”? Što vi možete učiniti?

Dok odmičem pokrivače i iskoračujem iz kreveta, odabirem predati svaku sekundu svog dana Bogu. Odabirem poderati svjetovni popis stvari koje trebam obaviti, otići od onoga što drugi očekuju i zamoliti Boga za ono što On od mene želi danas.

Ovo je molitva za mene i za vas.

Gospodine, budi sa mnom kada je jedina stvar za koju mogu moliti jest mir. Budi u velikim trenucima, malim trenucima, trenucima ”između” i nesigurnim trenucima. Hvala Ti što si Bog mira, a ne nereda (1. Korinćanima 14, 33) i da Tvoj mir „nadilazi svako razumijevanje i da čuva naša srca i naše umove u Kristu Isusu“. (Filipljanima 4, 7) Pomozi mi da Ti mogu vjerovati u ovome stihu: „A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga“. (Rimljanima 15, 13) Tako mi je drago što si Ti Bog koji razumije, čak i onda kada svijet ne razumije.

Autorica: Lori Freeland; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com