Dok Stvoritelj čita posljednju presudu svijetu, dok posljednja ovca ulazi u tor, dok se krv posljednjeg mučenika prolijeva na zemlju, osjetimo kako se nebesa odjednom ispunjavaju tišinom.
Štovanja prestaju. Poput tmine koja se nadvila nad zemlju egipatsku (Izlazak 10, 21), tišina se nadvije nad sama nebesa. Oni koji gore grizu svoje jezike od bolova i vriskova. Pjesma zahvaljivanja i štovanja svetaca prema razapetom Janjetu, na trenutak utihne. Apostol Ivan piše o ”tiši na nebesima koja je trajala oko pola sata”. (Otkrivenje 8, 1) Nebesa, mjesto najveće hvale, utone u svečanu tišinu, poput vojske prije bitke.
Dok sve utihne na pozornici, sedmero arkanđela dobivaju trublje. Svjetla pozornice obasjavaju anđela svećenika, vjerojatno samog Gospodina Isusa, koji gazi kroz tišinu, kako bi stao na oltar sa zlatnom kadionicom i tamjanom. On će zapaliti tamjan ispred prijestolja. Obavlja ritual kojeg su nekoć starozavjetni svećenici obavljali u hramu, kada je okupljeno mnoštvo utihnulo, a kada se žarki miris gorućeg tamjana uzdignuo do nebesa. No kakav se oblak mirisa sada uzdiže ispred Gospodina? Tamjan iz zlatnih posuda, ”molitve svetih”. (Otkrivenje 5, 8)
Na završetku ovoga svijeta, nebesa utišavaju ne bi li se svečano proslavile molitve Božjeg naroda, koji ustaje kao da bi štovao ispred Boga. Ivan piše: „I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje.“ (Otkrivenje 8, 4)
Za što su ove molitve molile? Jednom riječju: pravdu.
Molitve apokalipse
Utihnuti prizor nastavlja s pauzom u poglavlju 6, gdje čitamo o tome kako Ivan gleda kako uzašlo Janje lomi sedam pečata, jedan po jedan. Lom prva četiri pečata pušta četvoricu konjanika, koji donose nasilje, glad i bolesti. (Otkrivenje 6, 2-6) Had galopira blizu iza njih. (7-8) Za vrijeme slomljenih pečata, svece se ubija.
Nakon slamanja petog pečata Ivan vidi sljedeće: „…pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu.“ (Otkrivenje 6, 9) U tišini, nazire se tema njihove molitve:
„Dokle, Gospodine sveti i istiniti, ne sudiš i ne osvetiš krvi naše na onima, što stanuju na zemlji?“ (Otkrivenje 6, 10)
„I dane su svakome od njih haljine bijele, i rečeno im bi, neka se strpe još malo vremena, dok se navrši broj drugova njihovih i braće njihove, koji valja da budu pobijeni kao i oni.“ (Otkrivenje 6, 11) Taj trenutak dolazi, kako je opisano u 8. poglavlju. Tišina kako bi se mogli čuti svečane molitve pobijenih svetaca sada vape Bogu, želeći da On osveti njihovu prolivenu krv.
Komentator Grant Osborne naglašava ključnu bilješku: ”Tišina na nebesima je iščekivanje tišine koja iščekuje Božje djelovanje, ali to ne treba biti samo izljev gnjeva, nego Božji odgovor na usrdne molitve svetaca (6, 9-11 rekapitulirano u 8, 3–4). Zato postoji štovanje, zlatna kadionica s tamjanom, iza pravde”. Iz gnjeva će se uskoro uzdići miris obožavanja. Božja kazna protiv nepokajanih progonitelja nije samo odgovor na kaznu za grijeh, nego i na molitve Njegovih svetaca.
Prije ovoga vulkana, usta se ne otvaraju, oči se ne zatvaraju. Kako Bog odgovara?
„Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres.“ (Otkrivenje 8, 5)
Vatra pada, grmljavina grmi, tutnjava, munje sijevaju, zemlja se trese. “Neka umukne, svako tijelo, pred Jahvom, jer se diže iz svetog prebivališta svoga”. (Zaharija 2,13) Tako počinje konačni sud. Peti stih tumači G. K. Beale ovako:… “treba ga tumačiti kao konačnu presudu, a ne kao neko suđenje koje prethodi toj presudi”. (Otkrivenje: Kraći komentar, 169).
Molitve za završetak svijeta
Treba biti jasno da Božji gnjev prema nepokajanima nije samo odgovor na kaznu za grijeh, nego je isto tako i odgovor na molitve svetaca. Njegova djeca mole za ostvarenje te kazne, za njezino ispunjenje.
John Piper ovo komentira na sljedeći način:
„Krajnje zapanjujuće u vezi ovoga teksta jest da prikazuje molitve svetaca kao instrumente, koje Bog koristi kako bi doveo do završetka svijeta svojim velebnim, božanskim sudom. On prikazuje molitve svetaca koje se gomilaju na oltaru, ispred Božjeg prijestolja, sve do određenog vremena, kada su uzete poput plamena sa oltara i bačene na Zemlju, kako bi dovele do oživotvorenja Božjeg kraljevstva. (”Molitve svetaca na završetku svijeta”)
Je li nam ovo zapanjujuće? Jesmo li više skloni propitkivati, umjesto cijeniti, takve molitve? Beale postavlja sljedeće pitanje: „Proizlaze li naše molitve iz požrtvovnog života ili dolazimo Bogu u molitvi samo kako bi nam dobacio prsluk za spašavanje i kako bi nas spasio od naše vlastite ludosti? Molitve svetaca, kako su ondje opisane, usredotočuju se na svetost i istinitost Boga i želju za prikazivanjem ovoga kroz izvršavanje Njegove pravde. Jesu li naše molitve usmjerene prema dobivanju koristi za nas same ili za štovanje Boga?“
S obzirom na to da sam zaštićen od mnogih vrsta progona, slatkoća ovog tamjana nije me još uvijek zadovoljila onoliko duboko, koliko je mogla. Nije ni trebala. Bičevi Egipta nisu pogodili leđa moje žene. Faraon nije bacio moju djecu u Nil. Nepravedni sudac nije odbio moje saslušanje. Stihovi iz poslanice Rimljanima 12, 19 nisu doveli ni do kakve vrste egzistencijalne krize: „Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.“ No za mnoge svece jesu, pogotovo za one koji su pretrpjeli više nepravdi i kojima je grijeh nanio dublje ožiljke.
Oklijevanje u vezi molitvi za izricanje kazni, osobito na Zapadu, često razotkriva, između ostalog, nedostatak suosjećanja s našom progonjenom braćom i sestrama širom svijeta i kroz povijest.
Duboko štovanje Božje osvete
Bez obzira na to možemo li se poistovjetiti u vezi okolnosti s ovim molitvama za izvršenje pravde, takvi sudovi imaju mjesta u našim štovanjima. Prvo o čemu čitamo, što Izrael čini nakon izbavljanja iz Egipta, jest okupljanje kod Crvenog mora. Suze zahvalnosti teku niz njihove obraze, glasovi koji se pridružuju u pjesmi štovanja Boga, zbog toga što ih je spasio od toga da ih neprijatelj potopi poput kamena. (Izlazak 15, 5) Sveci iz davnina mogli su vidjeti kako Bog uništava njihove neprijatelje, u znak Božje ljubavi saveza, koju im je prikazao:
”Hvalite Gospodina jer je dobar: jer vječna je ljubav njegova. Onome koji je ubio prvorođence Egipta: jer vječna je ljubav njegova.
Onome koji je Crveno more podijelio na dvoje: jer vječna je ljubav njegova. Koji je učinio da Izrael prođe kroz more: jer vječna je ljubav njegova.
Onome koji je svrgnuo faraona i njegovu vojsku u Crvenom moru: jer vječna je ljubav njegova. (Psalam 136,1; 10,;13–15)
Psalmist ne može dovršiti rečenice koje detaljno opisuju Božje pravedne presude, bez insertiranja hvale za ljubav, koju Bog pokazuje prema svome narodu, koja je prikazana u istom činu. Zbog toga, nakon što molitva za sud dođe na završetku doba, čujemo jak glas velikog mnoštva na nebu kako viče:
„Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu! Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!“ (Otkrivenje 19, 1-2)
Dođi kraljevstvo Tvoje
Kada anđeo-svećenik posegne u svoju zlatnu zdjelu, hoće li ondje pronaći našu molitvu? Iako se mnogi od nas možda nisu često molili za ostvarivanje Božje osvete nad zlima, Isus nas uči da trebamo napuniti tu zdjelu u Gospodnjoj molitvi: ”Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji”. (Matej 6,9-10).
Martin Luther isto tako uči da ovo znači staviti sve što se protivi vlasti našeg Boga na hrpu i moliti: ”Prokletstva, kletve i sramota nad svakim drugim imenom i svakim drugim kraljevstvom. Neka budu uništeni i rastrgani, i neka svi njihovi planovi, naumi i spletke dožive propast”. (Lutherova djela, 21,101). ”Dođi kraljevstvo tvoje” pozitivan je način molitve ”uništi svako drugo kraljevstvo koje se opire Tvojoj volji ili Ti se protivi”.
Ili kako Piper opominje:
„Ono što imamo u Otkrivenju 8, 1-5 objašnjenje je onoga što se dogodilo s milijunima i milijunima molitava tijekom posljednjih 2.000 godina, dok su sveci uvijek ponovno i ponovno vapili: ”’Dođi kraljevstvo tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje”. Nijedna od ovih molitava, koje su bile izmoljene u vjeri, nije bila ignorirana. Nijedna nije propala niti je zaboravljena. Niti jedna nije bila besmislena ili neuspješna. Svaka je skupljena na oltaru, ispred Božjeg prijestolja.“
Molimo za Božju vladavinu, vlast koja će srušiti sve druge. Molimo za to da se Kralj Isus vrati, znajući da presuda mora doći s Njegovim nebesima. (Otkrivenje 1, 7) Želimo da Božja pravedna pravda bude zadovoljena: na križu ili u paklu. No najviše od svega želimo da dođe naš Spasitelj, da ponovno prebiva s čovjekom: dođi kraljevstvo Tvoje!
Niti jedna od naših molitvi, koja želi povratak Krista, uspostavu Njegovog kraljevstva i za ispravljanje naših najvećih grješaka, neće biti potraćena. Sakupljene su u zdjelu, uskoro će biti spaljene kao tamjan ispred prijestolja i raspršene kao plamen na naše neprijatelje. Neki od nas zure u nebo, pridružujući se toj svečanoj tišini, uzdišući za pravdom i žudeći za domom. Krist neće razočarati. Neće odgoditi ni trenutka dulje, od onoga što je Otac odredio. Dok iščekujemo, smanjujemo udaljenost i napadamo interval jednim prekrasnim oružjem: molitvom. Dođi, Gospodine Isuse!
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
