Ako molite ovakve molitve, odmah prestanite! Kakve molitve Bog želi da molimo?

Kakve molitve Bog želi da molimo? Nije važna dužina molitve, nego iskrenost; kvaliteta prije kvantitete.

Dok licemjeri mole zbog pogrešnih motiva, Isus je rekao kako pogani mole pogrešno. ”Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja. Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno” (Matej 6,7-9)

Pogani se nisu molili jednom, istinitom Bogu, nego plejadi bogova. Kako bi bili sigurni da se obraćaju pravom bogu, nazivali su sve bogove svim mogućim njihovim nazivima. Smatrali su da je točno ponavljanje važno, važnije od mišljenja i namjere onoga koji slavi. Isus je okorio takvo zazivanje i čarobno bajanje kao blebetanje.

Pogani su uz to imali i matematičku ideju molitve. Vjerovali su, što duže mole prije će ih se čuti. Isus kaže, da nije važna dužina molitve, nego iskrenost; kvaliteta prije kvantitete.

On ih je naučio molitvi od samo pedeset i sedam grčkih riječi, koje se mogu izmoliti u manje od tridesetak sekundi. Isus nije bio protiv ponavljanja u molitvi, nego je bio protiv nepromišljenog ponavljanja.

jesus-praying

Nastavite tražiti, pitati, kucati

Uistinu, On je učio svoje sljedbenike upornosti u molitvi, tako da nastave tražiti, pitati, kucati. Poučio ih je dvjema usporedbama s tim u vezi. Jedna je ovako glasila: zamisli da ti dođe prijatelj iznenada u posjet, a bio je u inozemstvu neko vrijeme. Već je kasno i hladnjak je skroz prazan i ti odeš vidjeti prijatelja, za kojega znaš da ima uvijek puno hrane u svojoj kući. Pozvoniš mu na vrata i otkriješ da već spava. On se probudi i kaže ti da odeš i vratiš se ujutro. No, međutim ti si uporan i kažeš, ‘Zbilja mi treba hrane sada.’ Zbog tvoje upornosti on ti donosi hranu (vidi Evanđelje po Luki 11,5-8).

Kao drugo, da bi pokazao svojim sljedbenicima kako ‘uvijek moraju moliti i ne odustajati’, ispričao im je priču o užasnom, starom sucu, kojeg uopće nije bilo briga za pravdu. Bio je posve bezbožan. Gospođa, koja je izgubila svog muža, vodila je sudski spor sa susjedom i poduzela je pravne mjere. Sudac nije bio zainteresiran, ali ona je uvijek navraćala. Naposljetku je sudac odlučio, da je jednostavnije izvršiti pravdu nego s njom imati uvijek posla na sudu (vidi Evanđelje po Luki 18,1-8).

Sam Isus je u Getsemanskom vrtu ponavljao istu molitvu tri puta. No, Isusova molitva, niti ona molitva kojom je poučio svoje učenike, nije bila bezumno ponavljanje, koje je trebalo zadiviti svojom dužinom. U agoniji svoje situacije, Isus je zavapio svom Ocu. Tako i mi, kada smo opterećeni, ne možemo ne zavapiti Bogu, da On odgovori na naše molitve.

Isus naglašava, da ne molimo Boga na način kao da Ga informiramo o nećemu što On ne zna: ”Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete” (r. 8).

Bog nam daje privilegiju uključivanja u Svoje planove. U tom smislu je molitva za našu korist, a ne za Njegovu.

Autor: Nicky Gumbel; iz knjige ”Izazovni životni stil” (EPC Radosna vijest, Split)