Jednostavan i naizgled očit odgovor na pitanje može li kršćanin otići u pakao glasi – ne, istinski kršćanin ne može završiti u paklu. Ipak, zbog ponekad nejasne prirode jezika, korisno je pojasniti pojmove.
Ako pod izrazom „kršćanin” podrazumijevamo novorođeno Božje dijete i vjernika u Isusa Krista, a pod izrazom „otići u pakao” to da je netko poslan u ognjeno jezero kako bi primio pravednu kaznu za grijeh, tada biblijski odgovor može biti samo jedan – apsolutno ne.
Istinski vjernik, koji je nanovo rođen Božjim Duhom, ne može biti predan vječnom prokletstvu. Postoji nekoliko ključnih biblijskih razloga koji podupiru ovu predivnu istinu o sigurnosti spasenja.
Isus je obećao da Njegove ovce neće poginuti nikada. Kada bi ijedan kršćanin završio u paklu, to bi značilo da je Isus prekršio svoje obećanje. Evanđelist Ivan naglašava kako nam je Bog dao život vječni. Ako bi vjernik bio osuđen na propast, taj veličanstveni Božji dar izgubio bi svaku vrijednost.
Nadalje, Isus Krist je na križu već preuzeo potpunu kaznu za naše grijehe. Pismo kaže da je bio proboden za naše prijestupe i satren za naša bezakonja. Da kršćanin može otići u pakao, to bi značilo da su Isusova patnja i smrt bile uzaludne i nedostatne za potpuno otkupljenje čovjeka.
Biblija nas u poslanici Rimljanima jasno uvjerava da nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Krist nas je otkupio od prokletstva zakona postavši sam prokletstvom za nas.
Ognjeno jezero u Knjizi otkrivenja naziva se drugom smrću, a ona nema nikakve ovlasti nad onima koje je Gospodin otkupio. Kada bi pakao nadvladao vjernika, to bi značilo da je smrt odnijela pobjedu, a da je Krist poražen.
Bog nas je već suuskrisio i posadio zajedno s Kristom na nebesima zbog našeg jedinstva s Njim. Odlazak u pakao značio bi da vjernik gubi svoje mjesto na nebu i da se odvaja od Krista, što je u suprotnosti s Pismom. Vjernost samoga Boga, neizmjerna snaga Kristove žrtve i istinitost Božje Riječi jamče da je kršćanin zauvijek siguran u Božjoj ruci.
