Moguće je da demoni i Sotona čuju naše molitve koje molimo Bogu, no ovo ne bi trebala biti velika briga za Božju djecu.
Pod pretpostavkom da mogu čuti naše molitve, upitno je slušaju li ih demoni i Sotona aktivno. Što god da jest slučaj, ni Sotona ni njegovi demoni nemaju moć spriječiti Boga u odgovaranju na naše molitve, u skladu sa svojom voljom.
U uvodu Pisma starijeg đavla mlađemu, pisac C. S. Lewis upozorio je na dvije jednake, ali suprotne grješke koje vjernici čine u vezi đavla: jedni vjernici su nezdravo zaokupljeni njime, drugi ga u potpunosti ignoriraju. Oba načina su pogrješna i opasna, a Sotonu raduje kada činimo bilo koju od ove dvije grješke. Moramo razumjeti da je Sotona biće, koje je stvoreno i koje je na dugačkoj uzici. Drugi završetak uzice nalazi se u Božjem čvrstom stisku.
Neznanje o đavlovim spletkama nije dobro (2. Korinćanima 2, 11; Efežanima 6, 10-18; 1. Petrova 5, 8-9), no možemo imati utjehu u spoznaji da njegovo uništenje dolazi. (Otkrivenje 20, 10) O Sotoni trebamo znati što je više moguće, ali ne smijemo mu pridavati na važnosti više nego što je potrebno. Starozavjetna knjiga o Jobu povlači zavjesu i daje nam uvid u Sotonine metode:
„Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziš?” – “Evo prođoh zemljom i obiđoh je”, odgovori on. Nato će Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla! A Satan odgovori Jahvi: “Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti! “Neka ti bude! – reče Jahve Satanu. – Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.” I Satan ode ispred lica Jahvina.“ (Job 1, 6-12)
VIDI OVO: Može li Sotona čitati ljudske misli?
Sotona ne može čitati naše misli
Sotona je stvarno biće. On je stvoren i nije jednak s Bogom. Sotona je, iako se pobunio protiv Boga i iako je sada Njegov neprijatelj i dalje unutar Božjeg konačnog autoriteta. On može činiti samo ono što mu Bog dopusti. Bog je pozvao Sotonu i Sotona je morao odgovoriti. Sotonine moći, premda zadivljujuće za ljudske standarde, beznačajne su u usporedbi s neograničenom silom i moći našega Stvoritelja.
Premda Job 1 ne tvrdi specifično da Sotona čuje naše molitve, knjiga sugerira da Sotona može slušati razgovore između nas i Boga. Sotona je bio dobro upoznat s detaljima Jobovog života. Možemo pretpostaviti da je Sotona određeno vrijeme pomno promatrao Joba i da je slušao njegove molitve. Ono što ostaje nepoznato jest koliko duboko đavao može znati naše misli i molitve. Može li čitati naše misli? Ne. On nije sveprisutan. Promatra li Sotona tako pomno čovječanstvo da zna što svaki čovjek misli? Može li on na neki način čuti naša intimna priznanja i molitve, koje molimo Bogu? Biblija nam govori da je Bog jedini koji poznaje naše misli. (1. Kraljevima 8, 39) Sotona nije sveznajući, no Bog zna sve naše tajne. (Hebrejima 4, 12-13; Psalam 139, 2; Jeremija 17, 10)
Anđeo Gabriel znao je molitve Zaharije, oca Ivana Krstitelja, (Luka 1, 13) no Gabriel je djelovao pod Božjim autoritetom. Ne znamo je li Gabriel čuo za molitve ili mu je Bog rekao za njih. Istina je da se molitve Božjeg naroda uspoređuju s mirisnim tamjanom, koji ide sve do Božjeg prijestolja. (Izlazak 30, 1-10; Psalam 141, 2; Otkrivenje 5, 8; 8, 3) Možda to znači da sve naše molitve dolaze do mjesta gdje Bog prebiva, što znači da ih onda mogu čuti i anđeli koji su ondje. Bez obzira na slučaj, informacije koje znaju nebeska bića nisu nužno dostupne i palim anđelima.
Nije važno može li Sotona čuti naše molitve
U konačnici, nije zaista važno mogu li Sotona i Njegovi demoni čuti naše molitve. Možemo razgovarati s našim nebeskim Ocem bilo kada, a ako Sotona čuje te molitve, to je u redu. Naš nebeski Otac ostvarit će svoju volju, bez obzira na ono što Sotona čini. Prorok Daniel bio je okružen tjelesnim i političkim demonima, koji su promatrali svaki njegov potez. Što je on činio? „Kad je Daniel čuo, da je pismo potpisano, ode u svoju kuću, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora naprema Jeruzalemu. Tri puta na dan padao je na koljena svoja, obavljao je molitvu svoju i slavio Boga svojega, kao što je bio činio i prije.“ (Daniel 6, 10) Nije bilo važno slušaju li i gledaju li njegovi neprijatelji. On je i dalje molio.
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.
