Svakodnevno bih mogla hraniti gladni narod mrvicama s poda u mojoj kuhinji. Imam četverogodišnjaka i dvogodišnjaka.
Potpuno sam sigurna da moj dvogodišnjak osjeća kako je njegov poziv biti siguran da imam dovoljno posla u kući. Stvarno je jako zadovoljan kada radi kraljevski nered negdje.
Jednog jutra, dok sam mela ostatke (čitaj: cijeli tanjur) hrane s poda, pogledala sam u tlo i vidjela poruku od Boga – upravo tu, u gomili hrane izmiješane s ostatcima prašine i suhog domaćeg plastelina.
“Bi li hranila ovim mrvicama svoju djecu?”
Glas me pitao: “Bi li hranila ovim mrvicama svoju djecu?”
Znala sam očigledan odgovor. Naravno – ne! Koja bi majka hranila svoju djecu smećem kad ima smočnicu punu zdrave hrane?
“A opet, ti hraniš svoj duh suhim, ustajalim mrvicama s prošlogodišnje proslave.”
Ove riječi odjeknule su u mom srcu snagom koju nisam mogla zaobići.
Kad sam zadnji put imala svjedočanstvo za podijeliti? Kad sam zadnji put usporila dovoljno dugo da dozvolim Božjoj Riječi da govori nešto svježe i novo? Kad sam zadnji put čitala Božju Riječ za sebe, a ne da nađem poruku koju ću podijeliti sa svojom biblijskom grupom?
Znala sam odgovor na ova pitanja, iako nisam željela priznati da odgovor uopće nije uzbudljiv.
Pljesnjive mrvice s poda
Pljesnjive mrvice s poda. To je ono čime hranim samu sebe. A svo vrijeme, tu odmah pored mene na stolu, bio je praznik svježe “rheme” (Riječi), koja je čekala da bude sažvakana.
Kako ćemo imati snage boriti se za svijet koji se uništava silama mraka ako smo neuhranjeni i slabi?
Knjiga Otkrivenja nam kaže da su sveci pobijedili neprijatelja Jagnjetovom krvlju i riječju njihovog svjedočanstva. Mi imamo krv Jagnjetovu u našim srcima; ali što je sa našim svjedočanstvom?
Što ti je Gospodin govorio u zadnje vrijeme? Kako se pojavio za tebe na nadnaravan način? Je li iscijelio tvoje tijelo ili osigurao tvoje potrebe u nevolji? Imaš li svježu situaciju da podijeliš s nevjernikom koji se pita je li Bog stvaran?
Ne hranimo sebe da bi bili debeli i sretni
Vidiš, ne hranimo sebe da bi bili debeli i sretni. Mi hranimo sebe da bi mogli nastaviti raditi i služiti u Kraljevstvu! Živimo u duhovno siromašnom svijetu koji je sebe okrunio propadanjem u nemoral, psovanje, zadovoljstva i ostavio ga bolesnim i nadutim grijehom koji je potpuno izjeo svaku zdravu stanicu do nestajanja i propadanja.
Mi držimo iscjeljenje u svojim rukama; nosimo ga u svom duhu: Riječ Božju, naše svjedočanstvo i poruku Evanđelja koja donosi iscjeljenje i spasenje. Mi smo primili tako da možemo dati.
Ovaj tjedan namjeravam se više usmjeriti da ušutkam buku, sredim svoje razbacane misli, okrećući se Kristu i Njegovoj Riječi i primajući osobnu riječ za sebe, tako da mogu zauzvrat nahraniti gladni svijet svježom dobrotom Gospodnjom, koja iscjeljuje duše i privlači ih Onome koji spašava i oslobađa istovremeno!
Autorica: Rosilind Jukić
