ZASTRAŠUJUĆE ČINJENICE: Što su mučenje i smaknuće učinili Isusovom tijelu?

Ove zastrašujuće činjenice će vam približiti što je Isus doživio.

mučenje smaknuće isusovo tijelo
Snimka zaslona

Kao službenik pogrebnog poduzeća imam priliku u crkvama i kapelicama prisustvovati obredima bivših vojnika i vojnikinja. U starijim i tradicionalnijim crkvama ono što mi plijeni pozornost su fotografije i skulpture.

Skulptura raspeća

Zanimaju me skulpture Isusa na križu za vrijeme Njegova razapinjanja. Jedna od katoličkih crkvi ima ogromnu skulpturu Isusa razapetog na križu, trnovom krunom na glavi, ranom od koplja na jednoj strani i čavlima probodena stopala. No ono što skulptura ne prikazuje su grozne rane koje je zadobio za vrijeme mučenja ili bičevanja prije nego što je bio predan Pilatu radi posljednje presude.

Odrastao sam vjerujući da je Pilat naredio da se Isusa bičuje, ali ne ”previše” jer „nisam u Njemu pronašao zločina zbog kojeg bi zaslužio smrt“. (Luka 23, 22) Čini se da je istinito baš suprotno jer je Pilat htio udovoljiti rulji zbog čega je zapovjedio da se Isusa muči do najgorih granica.

Bičevanje

Rimsko bičevanje bila je jedna od najstrašnijih kazni. To je bio oblik brutalne, nehumane kazne koju su uglavnom izvršavali rimski vojnici koristeći pritom najgori mogući instrument tog vremena koji se zvao ”flagrum”.

To je bio bič koji se sastojao od tri ili više kožnih repova koji su na vršcima imali ”plumbatae”, odnosno malene metalne kuglice ili ovčje kosti. Te plumbate su kožu razdirale na komade, nanosile su unutarnje ozljede bubrezima, jetri i plućima i čak su lomile rebra.

Žrtva je bila svučena gola i okovana na kamen, pognuta u položaju klečanja kako bi mučitelj mogao bolje ”koristiti” flagrum. Mučitelj bi mijenjao strane kako bi obje strane tijela bile jednako oštećene.

Nakon toga je došla trnova kruna

Dr. Michael Evanari, profesor botanike na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu iznio je mišljenje da je sirijski, Kristov trn (koji je bio dostupan u Jeruzalemu) vjerojatno bila biljka koja je bila korištenja u trnovoj kruni.

Ona nije bila za zabavu.

Trnje se trebalo zabiti duboko u glavu, pritom oštećujući živce i krvne žile i tako uzrokojući snažnu bol u licu. Prema doktoru Evanariju, oni su mogli uzrokovati grčevite epizode probadanja, raširenu i eksplozivnu bol. Pasha je u Jeruzalemu je bio trenutak rasplamsavanja.

Ljudi koji su pogubili Isusa su bili unovačeni kako bi suzbili pobunu koja se događala u Palestini. Njihov posao bio je čuvanje javnog reda, što su i činili. Kao što znamo, to mučenje nije zadovoljilo rulju, niti bi ona dopustila Isusu da ga se zamijeni za teroristu Barabu. Zato je Pilat, preplašen ruljom za vrijeme Pashe, zapovjedio Isusovo raspeće.

Kratak križ

Sam križ bio je krajnja muka zbog koje su mnoge žrtve patile nekoliko sati prije nego što su umrle. Evo još nešto što sam naučio o križu i raspeću dok sam čitao ono što su doktor Evanari i drugi pisali:

„Kako bi poniženi, oslabljeni, prebijeni, raskrvareni, slomljeni čovjek koji je već imao problema sa poteškoćama disanja kao i hipovolemički i traumatski šok, mogao nositi križ u obliku slova T koji je težio između 70 i 90 kilograma? Kratak odgovor je da ne bi“.

Križ koji se koristio kod rimskog razapinjanja sastojao se od dva dijela: „gornjeg dijela koji se nazivao stipesom ili statikulumom i klina ili poprečne grede koja se nazivala ”pantibulumom” ili ”antenom”.

Isus je nosio poprečnu gredu. Na Kalvariji bio je pribijen na poprečnu gredu na tlo, kroz dlanove svojih ruku, ne zapešća. Poprečna greda bi onda bila pričvršćena i spojena na ravnu gredu u obliku pravog kuta. Dr. Evanari kaže da su rimski križevi bili visine 2.1 do 2.2 metra jer je sa određene točke gledanja bilo jednostavnije podignuti poprečnu gredu i žrtvu postaviti na poziciju na nižem križu.

„Isto tako bilo je lakše nakon smrti maknuti žrtvu ako je bila na manjem križu. Kraći križevi su omogućivali divljim životinjama da dovrše žrtvu“.

Dr. Evanari je zapisao: „Tada su savinuli Njegova koljena sve dok ona nisu bila u ravnini s križem nakon čega su pribili stopala sa prednje strane“.

Nezamislivo je zamisliti bol našega Gospodina, no On je od početka znao da Mu se to mora dogoditi kako bi platio za grijehe ljudi. Mi imamo priliku za vječan život zbog onoga što je Isus učinio. Osobno preferiram radije slike i skulpture uskrslog Krista.

Autor: John Skinner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christian Today