Kako mudro reagirati na kritiku
Foto: Freepik.com

Jedva da postoji čovjek koji će rado prihvatiti kritiku. Primjerice, nekad sam i ja sama vrlo često kritiku doživljavala kao osobni napad. To se ipak promijenilo kad sam se prije nekoliko godina upoznala s jednim starim mudrim čovjekom koji je kritiku nazvao “besplatnim poslovnim savjetom”. Gledajući iz tog kuta na kritiku, uspjela sam stvari unutar sebe drugačije vrednovati. Tako sam postupno naučila doživljavati kritiku ne kao napad na moju osobnost, nego kao dobru podlogu za razvijanje svoje osobnosti.

S obzirom na to da imamo različita mišljenja i da je za većinu kritika isključivo negativna stvar, često sam tu riječ doživljavala kao prijetnju. Čim je čujemo, unutar nas se spontano javljaju nelagodni osjećaji. To se događa zato što nitko ne voli da ga se ukori radi ponašanja. Svatko se sjeća kritiziranja iz svoje prošlosti: “Ne radi se to tako! Crtaj kistom, a ne prstom!” Ili: “Kako to držiš? Pazi jer ćeš proliti to mlijeko!” Takve i slične opomene i upozorenja naših roditelja duboko su nam se urezali u pamćenje.

Naučimo mudro vrednovati

Francuska riječ “critique”, od koje potječe naša riječ „kritika“, prvenstveno znači: razlikovati, promatrati, razgledavati, razlučivati, prosuđivati. Odatle i izvedenica za “kriterij”: obilježje, proba, mjerilo. Dakle, radi se o brižnom procjenjivanju, razlučivanju stvari i osoba. Po njoj možemo nešto uvidjeti i prepoznati. Možemo donijeti zaključke. Možemo odlučiti je li događaj bio dobar ili bi se moglo nešto po tom pitanju promijeniti.

U Starom zavjetu mudrosna književnost – naročito knjiga Mudrih izreka – na mnogo nas načina opominje da prihvatimo kritiku i pozitivno je razmotrimo da bismo postali pametniji i mudriji.

VIDI OVO: Kako reagirati na kritike i optužbe? Ovo prvo trebate učiniti!

“Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete” (Izr 12,15). Ova mudrost će utjecati na naš život jer onaj koji posluša savjet i prihvati pouku, taj će u konačnici postati mudar (Izr 19,20). Tko ne sluša tuđe savjete ili kritiku, njega Sveto pismo naziva luđakom jer time šteti samome sebi.

Naše će se mudro ponašanje odraziti na svaki dio našeg života. “Tko se naputka drži, na putu je života, a zastranjuje tko se na ukor ne osvrće” (Izr 10, 17).


Razmotrimo pouku

Često se kaže: “U svakoj kritici ima nešto istine.” Neka nas to potakne na ponizno slušanje kritike, sagledavanje njene opravdanosti i prihvaćanje istine! To uistinu vrijedi činiti jer u svakoj kritici postoji doza istine i onda kada se ona i ne odnosi uvijek na onoga kome je upućena. U svakoj kritici čovjek treba otkriti neku istinu o samome sebi. Dakle, u svakoj opravdanoj kritici skriva se neki istiniti iskaz o nama samima. Primjerice, pogledajmo sljedeću rečenicu: “Nemoj obući ovu suknju, ne stoji ti dobro!” Ali tko će odlučiti o tome kome što dobro stoji ili ne? Onaj kome je poruka upućena vjerojatno će o njoj razmisliti. Ali hoće li takvo stajalište odgovarati istini, to ostaje otvoreno pitanje. Onaj na čiju je adresu kritika upućena mora sam o tome odlučiti. Međutim, činjenica je da se iz ove izjave kritičara jasno vidi kako mi ova suknja ne stoji dobro. Možda ta osoba i sama nikada ne bi nosila takvu suknju. Možda je primjedba upućena radi seksualne etike ili nečega drugog.

Tri vrste kritike

A kako se uspješno nositi s upućenom kritikom? U tome će nam pomoći razlikovanje tri vrste kriticizma:

Prvo, postoji izgrađujuća kritika: lijepo oblikovana s uporabljivim sadržajem. Ova vrsta kritike se može primjenjivati i onda kada je kao takvu ne volimo. Uglavnom, ona dolazi od dobronamjernih ljudi; recimo, od roditelja, prijatelja ili nadređenih, kojima smo važni: oni nose našu stvar na srcu. Mogu izreći svoje mišljenje jer imaju puno iskustva sa svim oblicima kriticizma. Svojim primjedbama će štiti vrijednosti. Stoga, prihvatimo takvu kritiku i promijenimo što je potrebno.

Drugo, postoji neizgrađujuća kritika: ona je loše oblikovana i s teško uporabljivim sadržajem. Ne trudi se svatko oko načina na koji će nešto reći. Činjenica je to i za primjenu kritike. Prečesto kritiziramo nešto ili nekoga bez da promislimo o utjecaju naših riječi. Svojom kritikom bismo, naime, željeli postići neko dobro i unaprijediti neku stvar, ali loše formulirana kritika može djelovati otuđujuće i ranjavajuće poput nezgrapne primjedbe: “Ovo uistinu ništa ne vrijedi.” Ili: “Mislim da nisi bio dovoljno jasan!” Slično zvuči kritika s manipulativnom porukom poput ove: “S ovim tu su već mnogi loše prošli!” Ili: “Vjeruj mi, to ti govorim jer ti želim dobro!” U tu kritiku spada takozvana tiha šapćuća sugestija, koja nas posebno može povrijediti, kao ova: “Samo te želim ohrabriti! Pripazi malo, kakve su ti se grozne greške potkrale u tekstu!” Čak da je kritika i istinita, način na koji počinjemo iznositi svoje mišljenje povrijedit će drugu osobu. Ako hoćemo nekoga ohrabriti, onda to i učinimo. Ako hoćemo kritizirati, onda učinimo to dobronamjerno, blago, u istini i ljubavi.

VIDI OVO: MOŽDA SU DRUGI U PRAVU: 3 načina kako trebamo odgovoriti na kritiku


S obzirom na to da je svaka kritika “besplatno poslovno savjetovanje”, trebamo joj se radovati. Prihvatimo je, zahvalimo na njoj i promišljajmo o njezinoj istinitosti, jesmo li je dobili iz dobrih namjera? Razmotrimo potrebne mjere za promjenom. Vidimo li mogućnost pozitivne izgradnje? Pri tome je veoma važno da ne padnemo pod utjecaj negativnih emocija. Ipak, nakon izvjesnog vremena tražimo mogućnost razgovora s osobom koja nas je kritizirala.

Treće, postoji i neurotična, odnosno bolesno emotivna kritika: Ona uglavnom proizlazi iz negativnih reakcija naših osjećaja, recimo ljutnje, zavisti, ljubomore, ponosa, povrijeđenog ega ili osjećaja osobne inferiornosti. Neurotične osobe imaju osjećaj manje vrijednosti: to žele dovesti u ravnotežu. Ako nas neke osobe doživljavaju superiornima u odnosu na njih, pokušat će svoj emotivni balans izjednačiti s kritikom. Prije nekoliko godina saznala sam da je jedan muškarac razgovarao s drugima o meni iza mojih leđa. U jednoj teološkoj raspravi moje mišljenje se nije podudaralo s njegovim pa se stoga ljutio na mene. Jedno vrijeme sam to šutke trpjela, a zatim i reagirala: “Čujem da me iza leđa ogovaraš. Zašto ne pitaš izravno?” Ignorirao je moje pitanje, pokušavajući započeti teološku raspravu. Uvjeravala sam ga da ću rado pričati o tim pitanjima, ali prethodno bih voljela dobiti odgovor na postavljeno pitanje. Nakon kratke stanke rekao je: “Ti se tako lako izražavaš. Ja nemam šanse u razgovoru s tobom.”

Ovaj čovjek je pokušao naći izlaz iz svoje inferiornosti (osjećaja manje vrijednosti). Svoj je emotivni balans pokušao postići tako da me iza leđa ogovarao. Ako primijetimo da se radi neurotične kritike ljutimo ili se u nama javlja sukob, postupajmo mudro.

– Mudar čovjek će ignorirati neurotičnu kritiku. Ponekad svjesno odluči kao da nisi ništa čuo (vidi Izr 7, 21-22).

– Mudar čovjek svoje pouzdanje stavlja u Božju snagu i sposoban je u određenoj situaciji biti samo promatrač. Ne mora reagirati (vidi Ps 92).


– Mudar čovjek je kadar odlučiti da ga nije briga ako ga netko ne cijeni i krivo sudi.

– Mudar čovjek se u svojim potrebama okreće Bogu, ne da se odvojiti od svojih ciljeva.

– Možemo ostati smireni i staloženi – Bog pazi na nas.

Vježbajmo se u naučenom

Sve znanje koje smo primili ne može nadomjestiti praksu. Možemo imati golemo znanje o kritici, ali u praksi se ne znati ispravno odnositi prema njoj. Činjenica je da nam u našoj svakidašnjici teško pada tuđa kritika, da se teško nosimo s njom i uglavnom se ne uspijevamo ispravno odnositi prema njoj. Stoga, kao i u drugim stvarima, glede kritike, moramo biti odlučni, dosljedni i vježbati se u ispravnom odnosu prema njoj.

VIDI OVO: Kako odgovoriti na bolnu kritiku?

Odlučimo se za mudro i ispravno reagiranje na upućene nam kritike. Uspijemo li u tome, proslavimo to na svoj osobni način! Ne uspijemo li u tome, nemojmo se obeshrabriti!
Kao kršćani, možemo se pouzdati u Kristovo oproštenje, ali ustrajmo djelovati u skladu s našom odlukom! Ako nam uspije dobro se postaviti prema kritikama koje će nas snaći, bit će to nezamjenjiva pomoć nama samima, a i drugima.

KOJE KONKRETNE KORAKE MOŽEMO PODUZETI KADA NAS KRITIZIRAJU?

  • Donesimo iskreno svoje osjećaje Bogu. Pažljivo osluhnimo hoće li nas Bog mijenjati, ako da, na koji način?
  • Budimo „kritični“ kada nas netko kritizira: razlučimo što je u kritici korisno, a što ne. Kritika može doprinijeti našem napretku (pozitivno djelovati).
  • Ako nam naši dušobrižnici nude pomoć, prihvatimo je!
  • Po mogućnosti, situaciju koristimo za bolje upoznavanje sebe, a i drugih.
  • Opraštajmo ako nas uvrijede!

Autorica: dr. Martina Kessler, teolog i psiholog; Izvori br. 36

PROČITAJTE JOŠ: