Isusove riječi se suprotstavljaju modernim filozofijama u koje današnji ljudi vjeruju. U kulturi prožetoj internetom, pluralizam je postao nova svjetska religija.
Bilo što za što vjerujete da je ispravno za vas.
Ovo je teološka i psihološka mantra suvremenog društva. Sigurna je, uključujuća i pokazuje ”ljubav”. Dovoljno je široka da u njoj i konzervativci i liberali mogu pronaći svoj prostor za osobna tumačenja, koja se odnose na seksualnost, religiju, politiku i društvene probleme. Takav način razmišljanja dopušta postojanje jednog Boga, više bogova ili osobno nadilaženje. Ničiji pogledi nisu pogrješni, osim ako nisu apsolutni.
Pluralizam ima smisla za post-modernističkog kršćanina. U kulturi prožetoj internetom, pluralizam je postao nova svjetska religija.
Kršćani prihvaćaju pluralizam sa prihvaćanjem Krista. Jer nakon svega, Isus je dobar, rekao je dobre stvari kao ”volite jedni druge”. Mnogi filozofi uče iste stvari, stoga u čemu je razlika?
Naš pluralistički svijet poistovjećuje Isusa sa Lao Tzuom, Budom, Aristotelom i Muhamedom. Za Isusa vjeruje da je bio veliki religijski učitelj.
Ako će bilo tko slijediti filozofa ili religijskog vođu samo na temelju njihovih riječi, onda bi njihove riječi trebale donijeti svjetlo i nadu. Njihovi istinski sljedbenici, ono koji poznaju njihove riječi i koji djeluju na temelju njih, također bi trebali nadahnuti kod ljudi nadu, hrabrost i vjeru.
Mnogi ljudi danas vjeruju da je Isus griješio kao i svaki drugi čovjek. No njegova su učenja dovela do mučeništva i progona mnogih kršćana tijekom posljednja dva tisućljeća.
U čemu je razlika između Krista i bilo kojeg drugog mudrog čovjeka? Koja su učenja istinita i kako to možemo sigurno znati? U nastavku ćemo analizirati neke od glavnih razlika, koje postoje između Krista i drugih drevnih filozofa. Što glavne svjetske religije govore o životu, ljubavi, odnosima i svrsi života?
1. Ljubav
Lao-Tzu kaže sljedeće: „Veliki put prevladava sve. On doseže i lijevo i desno. Sve stvari ovise o njemu. No, on ne zahtijeva poslušnost.“ (Tao Te Ching, 34)
Buda je rekao: „Nitko ne spašava, samo sami sebe možemo spasiti. Nitko ne može. Mi sami moramo hoditi putem.“ Suprotno tomu Isus je rekao: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Ivan 14, 6)
Na prvi pogled, sviđa nam se ”ja odlučujem” pogled na vjeru. No ne bi li to zahtijevalo da svatko od nas bude sveznajući? Zbog toga sam nemirna i u vezi same sebe i u vezi drugih.
Život je pretežak. Ne možemo izdržati pritisak. Filozofi i pjesnici stoljećima su raspravljali o stresu života. Lao Tzu je rekao: „Voli svijet kao samoga sebe. Imaj vjere u ono kako stvari izgledaju, jer samo tada možeš brinuti za sve stvari.“ Još jedna lijepa rečenica, no je li istinita? Je li ovo ostvarivo? Što ako ”stvari izgledaju” grozno i neizdrživo, što onda?
Isus je na sljedeći način objasnio životne probleme: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.“ (Ivan 15, 19) Možda Isus nudi nadu za ovaj život i onaj koji dolazi. Ako trebamo očekivati patnju, onda bi me moja vjera trebala pripremiti da je mogu izdržati i proći kroz nju. Moja patnja bi u meni trebala potaknuti rast. Ona bi trebala imati smisao ili će u suprotnome moj život postati mučenje.
Isus razvija zamisao o življenju za nešto drugo izuzev nas samih: „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ (Matej 10, 39) U Ivanu 14, 1-4, prije nego što je Isus prihvatio svoju svrhu, da mora umrijeti zbog naših grijeha, on svojim sljedbenicima obećava sljedeće:
„Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ”Idem pripraviti vam mjesto”? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.“
Život bez ljubavi nije ispunjen. No ljubav je komplicirana.
2. Božja ljubav
Muhamed je govorio o uzajamnom odnosu s Bogom, ali njegove riječi u Kuranu opisuju Boga, čije su ljubav i milosrđe uvjetovani: „Bori se za Božje ciljeve protiv onih koji te napadaju, ali nemoj prijeći granice. Bog ne voli one koji prelaze granice.“ (Kuran 2, 190)
Ivan o Božjoj ljubavi piše na sljedeći način: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.“ (1. Ivanova 3, 1) Ivan piše da je Bog volio ljude dok su još bili grješni (Rimljanima 5, 8-9), što je nešto što je suprotno od učenja mnogih ne kršćanskih religija. Isus je neprestano učio o Božjoj ljubavi, izjavama poput sljedeće: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3, 16)
„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Ivan 14, 23)
Moramo odlučiti kakvu vrstu odnosa ćemo imati s našom ”višom silom”. Hoće li taj odnos biti uzajamni? Uvjetan? Nepredvidiv? Stvaran?
Krenimo na ljudske odnose.
VIDI OVO: 5 Isusovih izjava zbog kojih bi ga mnogi izbacili iz današnje crkve
3. Međuljudski odnosi
Praktična islamska teologija potiče ljubaznost i dobar odnos prema bližnjima. No Kuran otkriva drugačije zahtjeve, koje zahtijeva Muhamed, prema osobi koja je nevjernik: „Ako se nevjernici bore protiv tebe, ubij ga, jer to je ono što nevjernik zaslužuje, ali ako prestanu, to znači da je Bog pun oprosta i milosrđa.“ (2, 192) U islamskom Kuranu ljubav i milosrđe su rezervirani samo za vjernike. Kazna i strah stvaraju okvir za poslušnost i podobnost.
Drevni babilonski vladar Hamurabi rekao je: „Oko za oko, zub za zub.“ Isus je ovaj drevni zakon uzajamnosti opisao kao pravilo ljudskog života, ali ga je modificirao: „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ (Matej 5, 38-39) Kakva je to vrsta odnosa?
Isus, za vrijeme svog zemaljskog života, daje mnoštvo tvrdnji o uzajamnosti. Evo nekih od njih, koje jasno pokazuju kako Isus želi da se njegovi sljedbenici odnose jedni prema drugima:
„Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ (Ivan 13, 34)
„Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Ivan 13, 35)
„Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ (Matej 22, 39)
„”Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju”.“ (Luka 6, 27-28)
„Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.“ (Matej 7, 12) To postaje moderno ”zlatno pravilo”. Umjesto uzvraćanja, Isus ukazuje na naše unutrašnje želje. Kako želimo da se ljudi odnose prema nama, a ne na ono kako ljudi zaslužuju da se prema njima odnosi. Isusov životni zadatak, koji se odnosio na spas svijeta, u cijelosti je ovisio o stanju njegovog srca, a ne je li to netko zaslužio. Krist nikada nije odobravao zlostavljanje, ali poziva na oprost i to pokazuje primjerom. Nisam sigurna da bi i drugi religijski vođe podržavali tu zamisao.
4. Svrha
Lao Tzu je rekao: „Kada bi snažni muškarci i žene mogli biti usredotočeni na Tao ili Put, sve stvari bile bi u skladu. Svijet bi postao raj. Svi ljudi bi bili u miru, a zakon bi bio zapisan na njihovim glavama.“ No što ako nije moguće da svi ljudi ostanu usredotočeni dovoljno da budu ljubazni i pošteni? Isus je rekao svojim učenicima: „Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!“ (Matej 10, 16) Ja sam odgovorna za sebe. Ja mogu promijeniti svoju okolinu.
Hinduizam uči: „Svakoga od nas podalje od naših ciljeva drže jasne staze koje vode do manjih ciljeva, a ne prepreke.“ Ovo se doima razumljivim. No, kako netko može pronaći bolji put? Tko je odgovoran za uspjeh? Što jest uspjeh? Isus svoje sljedbenike, opterećene tjeskobom u vezi njihove budućnosti tješi govoreći: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Matej 11, 28-30) Isus tvrdi da će njegov jaram, odnosno ono kako nas on oprema za svakodnevni život, djelovati lagano jer će on biti s nama. Isus ima cilj, on nosi teret i on nas poziva na putovanje.
Lao Tzu nudi sljedeći savjet: „Želite li poboljšati svijet? Mislim da se to ne može učiniti.“ Zašto ne? Ima li naš život, ovdje i sada, bilo kakav značaj? Zašto smo uopće ovdje? Isus kaže: „Vi ste svjetlost svijetu. Grad, koji stoji na gori, ne može se skriti. Niti se užiže svijeća i meće pod sud, nego na svijećnjak. Tada svijetli svima u kući. Tako neka se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima.“ (Matej 5, 14-16)
Brinete li se oko toga hoćete li imati dovoljno? Isus odgovara: „Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ (Matej 6, 32-33)
Hinduizam donekle jednako govori o ovom problemu: „Ne trebate imati nikakvo žaljenje za prošlošću. Ne trebate se brinuti u vezi budućnosti. Živite sada.“ No što ako mi se u prošlosti dogodilo nešto loše i što ako sam zbog toga zarobljena i ne mogu živjeti u sadašnjosti, što tada? Odgovor na to je sljedeći: „Sve što se dogodilo bilo je dobro, ono što se događa odvija se dobro, a sve što će se dogoditi također će biti dobro.“ Hoće li? Kako će grozne stvari ”postati” dobre?
Priroda pluralističkog društva jest u odbijanju definitivnih vjerovanja i življenje u udobnosti, u neodređenosti sive zone, između oprečnih, apsolutnih vrijednosti. Naše post-modernističko društvo 21. stoljeća bira određene religijske misli, nakon čega ih pretvara u sustave vjerovanja, obećavajući pritom samo-ostvarenje bez osude. ”Ako mogu postati sam svoj bog i sam svoj spasitelj, onda mogu izbjeći opasnost. Mogu živjeti u prostoru gdje ništa nije apsolutno. Ništa nije pogrješno. Ništa nije blagoslovljeno. Ništa nije nezasluženo. Ništa nije otkupljivo”.
No ako budem živjela dovoljno dugo, mogla bih reći, kao što je rekao Salomon: „Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!“ (Propovjednik 1, 2)
Svakom stanicom našega bića, mi ljudi želimo pripadati. Želimo voljeti. Želimo živjeti svrhovit život. Ovisno o onome što odaberemo vjerovat će ili zadovoljiti te Bogom-dane žudnje ili će ih uništiti.
Autorica: Sue Schlesman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
