Jedno od najvažnijih pitanja koje mnogi vjernici postavljaju glasi: kako zli duhovi ulaze u ljudske živote? Biblija jasno upozorava da postoje duhovne opasnosti i vrata koja nikada ne smijemo otvoriti, jer ona postaju ulaz za demonske sile.
Propovjednici i misionari koji su godinama služili u službi oslobođenja svjedoče o sedam najčešćih načina na koje neprijatelj pronalazi pristup čovjeku.
1. Okultna pozadina u obitelji
Ako su naši preci bili uključeni u idolopoklonstvo, spiritizam ili druge oblike okultnog djelovanja, to može otvoriti vrata u obiteljsku lozu. Druga Božja zapovijed upozorava da će se grijesi otaca prenositi do trećeg i četvrtog koljena (Izl 20,5). Takva nasljedna opterećenja nisu osuda, ali postaju prilika neprijatelju da uđe dok osoba ne prihvati Kristovo oslobođenje.
2. Osobno bavljenje okultnim
Horoskopi, tarot, prizivanje duhova i slične „bezazlene igre“ zapravo su ozbiljne duhovne zamke. Sotona nikada ne daje „samo malo“, nego uvijek traži sve više. Mnogi ljudi počinju iz znatiželje, a završavaju u ropstvu. Apostol Pavao jasno piše: „Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu zloduhovu“ (1 Kor 10,21).
3. Prenatalni utjecaji
Dijete u majčinoj utrobi osjetljivo je na majčine osjećaje. Ako majka osjeća odbacivanje, strah ili tjeskobu, to može obilježiti dijete duhom odbacivanja ili straha. Čak i nagli šok tijekom trudnoće može otvoriti prostor da strah ili trauma pređu na nerođeno dijete.
4. Rane traume u djetinjstvu
Djetetova emocionalna i duhovna obrana nije dovoljno snažna da se odupre trajnom pritisku. Svađe i razdor u obitelji, nasilje ili stalno neprihvaćanje mogu otvoriti vrata zlim duhovima. Istraživanja u službi oslobođenja pokazuju da većina duhovnih problema počinje prije pete godine života.
5. Trenuci slabosti
U teškim životnim trenucima – nakon gubitka voljene osobe, raskida, ozbiljne bolesti ili nesreće – čovjek je posebno ranjiv. Ako u tim trenucima ne posegne za Kristom, već dopusti da ga obuzmu očaj, razočaranje ili strah, vrata neprijatelju mogu se otvoriti.
6. Tjelesna ili emocionalna slabost
Neprijatelj često koristi fizičku iscrpljenost ili emocionalnu krhkost da bi ubacio duh straha, depresije ili laži. Ono što započne kao ljudska slabost, ako se ponavlja i ne predaje Gospodinu, može prerasti u duhovni problem.
7. Grijeh i navike
Ustrajanje u grijehu otvara prostor demonskom utjecaju. Postoje duhovi požude, laži, preljuba i drugi. Ako osoba svjesno nastavlja u grijehu, ono što je počelo kao slabost postaje duhovno ropstvo. Isus je rekao: „Tko čini grijeh, rob je grijeha“ (Iv 8,34).
Snaga Krista i štit vjere
Dobra vijest je da kršćani nisu bespomoćni. Apostol Pavao u Efežanima 6,16 potiče: „U svemu uzevši štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga.“ Vjera je oružje kojim odbijamo laži, optužbe i napade neprijatelja. Bog nas ne želi u ropstvu, već u slobodi – slobodi koju donosi Krist.
Na kraju, treba zapamtiti da Sotona mrzi čovjeka jer je čovjek ljubljeno Božje stvorenje. Napadi neprijatelja usmjereni su na nas jer time želi povrijediti Boga. Ali Krist je već pobijedio: „Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni“ (Iv 8,36). Zato čuvajmo svoja srca, ne otvarajmo vrata neprijatelju i živimo u pobjedi koju nam je dao Isus.
Ta vrata zla,koja su dolazila u našu obitelj,dok sam bila još dijete i kasnije djevojka osjetila sam na vlastitoj koži.Otac,koji je u mladosti puno puta zapao u društvo,koje je padalo u spiritizam i toga utjecaja,jedva se riješio i postao vjeran katolik do smrti.Majku nikad nisam upoznala,jer je umrla na porodu,dok je rađala mene.Sepsa koju nije mogla lječiti,zbog ratnog bombardovanja,umrla je u očevu zagrljaju.Kasnije se otac oženio drugom ženom,koja je bila strahovito praznovjerna i ovisna o horoskopu pa i nekim drugim okultnim praksama.Sve o okultizmu znala sam.a bila sam i u takvom okruženju,dok sam bila aktivna u svojoj službi.Svi su se tamo igrali tim okultnim praksama.Poslijedice toga očitovalo su se u svakodnevnim svađama u obitelji,pa i moja upornost i vječiti nemir,kojemu nikako nisam mogla pobječi.Kad sam kasnije našla čovjeka,za kojeg sam mislila,da je pravi, brzo sam se razočarala,jer je bio potpuni nevjernik,i skoro mene samu uvjerio,da nema Boga i da je treba uzimati život onako kao:uzmi,sve što ti život pruža.Takvo stanje,je još više produbilo nemir i nezadovoljstvo,koje je sličilo na najveći poraz mojeg života.Sve je to trajalo,dok nisam nekog dana koji me srušio do samog dna u samom očaju ,kriknula k Bogu:”Bože pomozi mi,ti mi pokaži put,jer više nemam snage i ne mogu više dalje!” Kao,da se mi je tada otvorilo nebo, i prvi sam put zaspala mirno.Osjetila sam,da se nešto promjenilo u meni.Sutra dan počela sam tražiti Boga.Danas sam zahvalna našem Gospodinu,da mi se dao naći i pružio mi ruku spasenja.Od tada ništa više nije u mom životu preteško,jer je On moja PUT,ISTINA I ŽIVOT.On je naša pećina “Gospod je svijetlost ispasenje moje.Koga da se bojim?Gospod je zaštitnik života mojega od koga da predam?” (Psalm: 27:1;)