Nada za usamljeno srce

Postoji nada za svako usamljeno srce! Trebamo prepoznati i suprotstaviti se lažima koje uzrokuju da živimo u strahu.

Nema razdoblja života kada smo imuni na usamljenost. Nervozni student boji se samoće zbog nedostatka poznatog. Samac se boji života bez bračnog druga. Mlada majka boji se da nitko neće razumjeti njezine borbe. Par koji se preselio u novi grad boji se da neće naći prijatelje. Samoća nas sve pogađa, a često živimo u strahu da će naša usamljenost trajati do kraja života.

Kad popustimo svome tijelu i postanemo bojažljivi zbog mogućnosti doživotne samoće, dolazimo u sukob s Bogom. Izabiremo da ignoriramo zapovijed iz Filipljanima 4 da se “ne brinemo tjeskobno ni za što“, i izabiremo da ignoriramo novi duh koji nam je Bog dao, onaj koji nije “duh bojažljivosti, već snage, ljubavi i trijeznosti” (2. Timoteju 1,7).

Moramo se suočiti s istinom da se naš strah hrani našom nevjerom i neposluhom. Nevjerom u istine Pisma i vjerom u laži neprijatelja. Neposluhom koji ne vjeruje u Božja obećanja i umjesto toga sluša strahove i osjećaje našega tijela. Ovo su neugodne realnosti, no kako bismo nasljedovali istinu umjesto straha, moramo prepoznati i suprotstaviti se lažima koje uzrokuju da živimo u strahu.

Laž da smo sami

Prva laž kojoj vjerujemo je da smo sami. Kada smo zaslijepljeni strahom imamo osjećaj kao da živimo život sami. Osjećamo se izolirano i nepoznato. Živimo život oslanjajući se na svoje osjećaje umjesto na ono što Pismo govori da je istina – umjesto na ono što znamo da je istina.

Ako želimo istražiti što je istina u našem životu, bit ćemo sposobni vidjeti da nas je Bog milostivo obdario Crkvom i uvijek prisutnim Duhom kao oružjem u borbi protiv osamljenosti.

Kadri smo okrenuti se prijateljima, mentorima, pastorima, i članovima naše crkve koji se trude da nas ohrabre i izgrade, zato što nas tijelo Kristovo čuva od opasnosti izolacije. Kada smo aktivno uključeni u crkvu, kroz redovna okupljanja, vjerno služenje i namjerno učeništvo, nikad nećemo biti sami.

Gospodin pazi na to da njegova djeca nikad nisu sama. Svaki član Trojstva izričito je obećan vjernicima za svu vječnost. Bog Otac rekao je, “Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te napustiti niti će te ostaviti” (Ponovljeni zakon 31,6). Isus Krist obećao je svojim učenicima, “Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta” (Matej 28,20).

Krist je također obećao Dvanaestorici dolazak Duha Svetoga: ” Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine… Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama” (Ivan 14,16-17).

Nema većeg izvora ispunjenja i radosti od prisutnosti i ispunjenja Gospodinom. Dok nam je Bog dao udobnost življenja s našom braćom i sestrama u Kristu, Bog Otac, Bog Sin, i Bog Duh Sveti uvijek su bili, jesu i uvijek će biti najiskreniji i najvjerniji Pratioci.

Laž da Bog nije dovoljan

El Shaddai, jedno od mnogih Božjih imena, prevodi se kao “Bog koji je sveprisutan”. Bog koji ne može lagati, nazvao se Sveprisutni. On se objavio kao dovoljan u svakom slučaju, kao onaj kojemu ništa ne nedostaje, sposoban je da se pobrine za sve naše potrebe.

Kada se borimo sa usamljenošću ili kada smo osakaćeni strahom predstojeće usamljenosti, živimo u strahu da Bog nije onaj za kojeg se predstavlja. Poričemo istinu da je Bog dovoljan i bojimo se da nam neće biti dovoljan. U kojem god razdoblju života da se nalazimo, sve dok sumnjamo u njega kao u jedini izvor svega što trebamo, brzo ćemo pasti u strah od usamljenosti.

Prva Ivanova 4,18 kaže: “U ljubavi nema straha, naprotiv, savršena ljubav isključuje strah.” Krist nas je ljubio vječnom i savršenom ljubavi. On nas je spasio, okružio nas je crkvom, i obećao je svoju prisutnost zauvijek. Za kršćane, obećanja Božje riječi, izvor su velike radosti. Kada možemo rado i vjerno vjerovati u ova obećanja , bit ćemo sposobni iskusiti slobodu, mir i radost koje oni donose vjernicima u svim okolnostima.

Kada uzdižemo osjećaj usamljenosti iznad ovih obećanja, stvaramo i produbljujemo vlastiti očaj usamljenosti. Odbijamo radost njegove prisutnosti i nanosimo si bol izolacije. Možemo izabrati vjerovati da je Bog sveprisutan, kao što on kaže da jest, ili možemo živjeti živote sumnjajući da je on sve što trebamo.

Autor: Katellyn Leudker; Prijevod: Tamara Vojnović; Izvor: DesiringGod.org

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!