Mnogi se kršćani često pitaju postoji li „najbolji“ način molitve. Trebamo li stajati, sjediti ili klečati? Jesu li ruke podignute prema nebu, sklopljene ili jednostavno spuštene uz tijelo? Moramo li zatvarati oči? Je li molitva učinkovitija u crkvi nego u prirodi? Treba li se moliti ujutro, navečer ili više puta dnevno?
Ova pitanja pokazuju našu ljudsku želju da pronađemo formulu kojom ćemo „ispravno“ doći pred Boga. No, Pismo jasno otkriva da molitva nije magična izreka ni strogo određen ritual. Bog ne gleda položaj našeg tijela, mjesto na kojem stojimo, ni to jesmo li započeli ili završili molitvu određenim riječima. Njega zanima stanje našega srca.
Apostol Ivan piše: „I ovo je pouzdanje koje imamo prema njemu: ako što molimo po njegovoj volji, on nas uslišava“ (1 Iv 5,14). Isus je sam rekao: „Što god zamolite u moje ime, učinit ću“ (Iv 14,13-14). Dakle, ključ molitve nije forma, već odnos – jesmo li u Kristu, molimo li u Njegovo ime i u skladu s voljom Očevom.
Pavao u Poslanici Filipljanima 4,6-7 naglašava da se u svemu trebamo moliti, i to bez tjeskobe, s povjerenjem i zahvalnošću. Rezultat takve molitve nije uvijek odmah ispunjena želja, nego mir Božji koji nadilazi svako razumijevanje. To znači da molitva nije tek popis naših zahtjeva, već razgovor s Ocem, u kojem Mu donosimo brige, izražavamo ljubav i odajemo Mu slavu.
Iskreno srce ja najvažnije
Molitva nije namijenjena da iznenadimo Boga informacijama koje On već zna. Ona je prostor iskrenosti i predanosti, trenutak kada otvaramo dušu pred Onim koji nas najbolje poznaje. Ispravna molitva nije određena savršenim riječima, nego iskrenim srcem.
Najbliži biblijski primjer „obrasca“ molitve jest Gospodinova molitva iz Mateja 6,9-13. Isus ju nije dao da bismo ju samo mehanički ponavljali, već kao putokaz: u njoj nalazimo slavljenje Boga, molbu za kruh svagdašnji, traženje oprosta, priznavanje ovisnosti o Njemu i podložnost Njegovoj volji. Svaka naša molitva može sadržavati te elemente, ali uvijek u našim vlastitim riječima, u skladu s našim životom i situacijom.
Dakle, kako se moliti? Jednostavno – iskreno. Ako osjećaš da ti je prirodnije moliti dok šetaš prirodom, to je u redu. Ako ti je najdublja molitva dok klečiš u svojoj sobi, i to je u redu. Netko voli zatvoriti oči da se ne ometa, dok drugi promatra nebo. Netko moli ujutro u tišini, drugi navečer prije sna. Sve su to sporedne stvari.
Bog ne traži savršen položaj, već otvoreno srce. Ono što On želi jest da molitva bude živa, osobna i stvarna veza između Njega i nas. Kad se molimo, ne tražimo tehnički savršenu izvedbu, nego iskren razgovor s našim Nebeskim Ocem.
U konačnici, prava molitva je život u Njegovoj prisutnosti – gdje god bili, u kojem god položaju tijela, u koje god doba dana. Bog sluša one koji Mu dolaze s vjerom, pouzdanjem i zahvalnošću.
