Isusov poziv: „Budni budite i u svako doba molite“, nije upućen samo ljudima njegova vremena, nego svima nama. Ljudsko srce lako zapadne u duhovnu pospanost, u brige, komoditet i navezanost na prolazno. Upravo zato Krist nas poziva na budnost – ne u strahu, nego u radosnom iščekivanju.
Bdjeti, kako nas uči evanđelje, znači ljubiti. To je stav srca koje ne želi da se plamen ljubavi ugasi pod teretom sebičnosti, navike ili ravnodušnosti. Apostol Pavao uspoređuje kršćanina s budnim stražarom koji zna da opasnost dolazi onda kada se čovjek uljuljka u lažnu sigurnost.
Prvi kršćani tu su budnost saželi u jednu jedinu riječ – Maranatha. Taj aramejski zaziv znači: „Dođi, Gospodine!“ ili „Gospodin dolazi.“ U toj kratkoj molitvi sadržana je cijela vjera Crkve: čežnja za Kristovim dolaskom, nada koja nadilazi smrt i potpuno povjerenje u Boga.
Živeći s tom molitvom u srcu, prvi su kršćani nalazili snagu za svakodnevni život. Maranatha ih je učila slobodi, miru i postojanoj nadi. Za onoga tko bdije, Kristov dolazak nije iznenađenje, nego ispunjenje dugog i radosnog čekanja.
Dodji Gospodine