Godinama sam se borio s nestabilnim osjećajem neadekvatnosti.

To se obično događa u dispoziciji popustljivosti: Zašto bih dizao glas kad mogu drugi? Zašto bih podučavao nekoga kad su drugi sposobniji? Zašto bih prihvatio taj položaj kada su drugi dostojniji? Bilo da govorim, djelujem ili primam, prepuštam drugima prednost. Samozvana „crna ovca“.

Nikad nisam prihvaćao izazove, jer sam to smatrao manom poniznosti. Ako je ponos preokupacija sobom: život samozadovoljstva i divljenja u zrcalu, onda suprotno od toga mora biti poniznost. No, dok sam izbjegavao različite prilike zbog osjećaja inferiornosti, oslabljeni osjećaj vlastite malenosti samo je rastao.

Ako ste, poput mene, živjeli pod tamnim oblakom neadekvatnosti; ako parazit samosažaljenja iscrpljuje vašu energiju da idete tamo gdje vas Bog zove; ako vas tjeskoba nad vašom malenosti zadržava da ne istupite u vjeri; ohrabrujem vas da mi se pridružite u pokajanju.

Maleni u vlastitim očima

Sakrio se među prtljagom.

Nikada nije želio tu ulogu. Nikada nije vodio kampanju za kralja. Bio je iz poniznog klana najmanjeg od izraelskih plemena (1. Samuelova 9,21). Tko je on da bude glavni? Tisuće sposobnih muškaraca ga okružuju, zašto bi on bio prvi (čovječji) kralj Izraela? Strah ga je stezao, ljudi su ga izabrali, Izrael ga je tražio – stoga je pobjegao, nadajući se da ga nikad neće naći.

Osjećaj beznačajnosti izazvao je da se Šaul, najviši muškarac u Izraelu, igra skrivača kako bi izbjegao svoj poziv.

Ali je izgubio i ljudi su pronašli njegovo mjesto skrivanja te ga okrunili za kralja. Okružen morem neprijatelja, Šaul se uskoro suočio s vojskom koju ne može poraziti sam. Bog daje Izraelu pobjedu i zapovijeda Šaulu da preda sve – i svakoga – uništenju. Umjesto toga, narod je zadržao najbolju stoku i dragocjenosti, i sačuvao Agaga, poraženog kralja, živog. Kada je Samuel pitao Šaula zašto čuje ovčje blejanje, Šaul mu je rekao što su učinili.

Poslušajte što Samuel kaže Šaulu:

„Nisi li sam bio malen u svojim očima, a ipak si ti postao poglavarom plemena Izraelovih; i GOSPOD te pomazao za kralja nad Izraelom. I kad te GOSPOD poslao na ovaj pohod, rekao ti je: ‘Idi i zatri one grješnike, Amalečane, i vojuj s njima dok ih ne uništiš.’ Zašto onda nisi poslušao glasa GOSPODNJEGA, nego si se bacio na plijen i učinio što je zlo u očima GOSPODNJIM?“ (1. Samuelova 15,17-19).

Šaul je bio neposlušan Bogu jer je bio premalen u svojim očima. Izraelski div se osjećao kao patuljak u usporedbi s ljudima (1. Samuelova 15,24). Bojao se više ljudi nego Boga i ugrozio misiju koju mu je Bog dao.

Ponizan ili strašljiv?

Malenkost u našim očima je virus koji oponaša poniznost i iskušava nas da se ponašamo isto kao i Šaul. Znao je za zapovijed, vidio kako se ovce otimaju – ali tko je bio on da im kaže drugačije? Bio je nitko, ništa, mrav. Nije uzeo u obzir da ga je Gospodin učinio kraljem i da ga je Gospodin poslao na misiju. Trebao je ustati u toj situaciji, ne zato što je on bio velik, već zato što je velik Kralj kojemu služi.

Malenkost u vlastitim očima, potopio je osjećaj inferiornosti, potaknuo njegov i prijestup naroda. Izbjegavao je odgovornost jer se nije osjećao dostojnim, a njegov kukavičluk je ugrozio ljude i na kraju je izgubio kraljevstvo.

Poniznost kaže: „Ja sam malen… ali moj Bog je velik, stoga ću ići, govoriti i činiti. „Kukavičluk, ponos i zaokupljenost samim sobom kažu: „Ja sam slabašan, drugi su kvalificiraniji, ne želim prihvatiti odgovornost i sve upropastiti za sebe i druge.“

Naravno, to često znači sljedeće:

Bog zapravo ne zna što radi ako šalje mene, zato neću gubiti svoje vrijeme.
Bog neće stajati sa mnom na valovima, pa ću ostati u čamcu.
Isusova milost zapravo uopće nije dovoljna. Njegova moć uopće nije savršena u mojoj slabosti.

Ugledni ljudi

Istina je da uvijek postoje ljudi koji su kvalificiraniji. Netko bolje poznaje svoju Bibliju. Neki su ponizniji, nesebičniji i opremljeni za vođenje. Ali kada nas sveznajući Stvoritelj, koji poziva onoga koga hoće, poziva da govorimo, služimo i djelujemo, naša je velika radost da poslušamo. On nam daje položaj i nešto da proglasimo:

„A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, narod sveti, puk stečeni, da navijestite krjeposti Onoga koji vas iz tmine pozva u svoju čudesnu svjetlost“ (1. Petrova 2,9).

Nema više cviljenja, premda maleni u svojim očima, moćni Bog koji vas poziva da istupite kao veleposlanik, obećava da će ići s vama (Matej 28,18-20; Hebrejima 13,5). Velika poruka koju nosimo pobjeđuje život straha i nenametljivosti.

Pogledajte veličinu

Možda se osjećate iznimno slabi… ali Bog ne samo da koristi slabe, njegova se moć usavršava u slabosti (2. Korinćanima 12,9-10). Kršćani ne bi smjeli biti poput svijeta i sakrivati svoju slabost u podrumu. Poput Pavla, hvalimo se našim slabostima, jer kad smo slabi, onda smo jaki.

Stajući ispravno u vlastitim očima, odlučio sam, uz pomoć Duha, istupiti u vjeri i dokazati da su pravednici hrabri kao lavovi (Izreke 28,1).

Neka se slomi podli ponos koji nas čvrsto drži u položaju fetusa dok oponašamo moćni Kristov urlik. On jedini jača plašljiva srca, ohrabruje uplašene učenike i čini slabe snažnima dok podižemo oči od naše slabosti prema njemu.

On mora biti velik u našim očima.

Autor: Greg Morse; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org