Najsigurniji znak da se približava dolazak Gospodnji
Screenshot: YouTube

Ovo je jedan od najsigurnijih i najnepogrešivijih znakova činjenice da se približava dolazak Gospodnji. Kad se sjetim čuda preživljavanja Židove kroz vjekove, mržnje kojom su ih mrzili i bezbrojnih pokušaja da se iskorijene s lica zemlje, a onda danas vidim ono što posjeduju, moje je srce ispunjeno radošću Gospodnjom. Nema ni najmanje sumnje da su bili božanski zaštićeni kroz vjekove. Mark Twain je jednom rekao za židova: ”U vezi sa sobom on može biti tašt i to mu se oprašta. Digli su se Egipćani, Babilonci i Perzijanci i ispunili planet vikom i sjajem, a onda izblijedili i nestali. Slijedili su Grci i Rimljani stvarajući veliku buku, ali i onisu otišli. I drugi su se pojavili i jedno vrijeme visoko držali baklju, ali je ona izgorjela, a oni su ostali sjediti u sumraku i na kraju iščezli.

Židov ih je sve vidio i sve pobijedio i sad je ono što je uvijek i bio: ne pokazuje propadanje jer vjekovima živi; ne pokazuje slabost ni jednoga svog dijela, nikakve smanjenje snage budnosti ili uma. Sve je smrtno osim Židova; sve druge sile prolaze, ali ona ostaje. Što je tajna njegove besmrtnosti?”

Mogao bih ovaj članak ispuniti pričama o grozotama koje su počinjene protiv njega. Siguran sam da ste upoznati sa svima njima. U dalekom Jeruzalemu gdje je naš Spasitelj sjedio kada su ga ispitivali u vezi s krajem svijeta, on je sam dao svoje proroštvo u vezi sa Židovima. Rekao im je tada za uništenje hrama, o razaranju Jeruzalema, o raspršivanju Židova i na kraju o njihovom povratku u svoju zemlju. Jasnim i uvjerljivim jezikom rekao je učenicima da kad se Židovi jednom ponovno vrate u Palestinu da je to siguran znak primicanja njegova dolaska.

Godinama ranije kad sam bio u Jeruzalemu, hodao sam od mjesta gdje sam stanovao na kraju ceste Mamill kamenitim putem uz koji je bilo svega nekoliko kuća. Tamo praktično nije bilo ulica, na rubu ceste bilo je mnogo Arapa s magarcima koji su glasno vikali na svoje preopterećene životinje. Običavao sam ići tim putem jer je to bila cesta koja je vodila do jednog mirnog mjesta gdje sam mogao razmišljati nad stvarima Božjim.

Kad sam se dvije godine kasnije vratio, oči su mi teško mogle vjerovati kakva se promjena dogodila. Luksuzne moderne kuće kao što ih vidim i ovdje krasile su krajolik. Svi su bili Židovi. Velike robne kuće, moderne delikatese, moderne trgovine hranom, galerije – sve Židovi! Ulicama su hodale židovske žene odjevene po posljednjoj modi. Patrolirali su židovski policajci. Između Jeruzalema i Jope rasla su židovska stabla naranči uz židovske vinograde dok se čitav svijet čudio. Od mjesta gdje je živjela šačica useljenika koja se naselila prije nekoliko godina sada je nastao veliki grad Tel Aviv.

Od jednoga kraja doline Armagedon do drugog židovska su naselja. Većina od njih vrlo su slikovita i divna usred šumaraka od novozasađenih stabala. Vode Jordana skrenute su da navodnjavaju zemlju. Progonjeni i gaženi Židovi preživjeli su vjekovna progonstva i spremni su živjeti pod svojom vlastitom lozom i stablima smokava.

Kad je Isus rekao da će Jeruzalem biti uništen, to se doista dogodilo. Kad je rekao da nijedan kamen na kamenu neće ostati, to se doslovce ispunilo. Kad je izjavio da će se Židovi vratiti u svoju zemlju Palestinu, mislio je što je rekao. Kad je rekao da će taj događaj biti znak kraja, vjerujem da je znao o čemu govori.

I tako dok sam hodao oko Jeruzalema, oči su mi se ispunile suzama. Srce mi je poskakivalo od sreće. Stajao sam na golom vrhu Maslinske gore i gledao u jasno plavo nebo te svim svojim srcem rekao: ”Dođi brzo, Gospodine Isuse!”

Autor: Charles S. Price