Takva vrsta ljubavi je najveći znak po kojem se prepoznaje istinski kršćanin. Ona nastoji drugima činiti najveće dobro, bez obzira na cijenu.

Glazba, filmovi i društveni mediji doprinose oblikovanju svjetskog pogleda na ljubav. Ljubav se redovito zamjenjuje s požudom i obično ju pokreće traganje za zadovoljenjem vlastitih sebičnih želja. Kao kršćani trebamo prepoznati licemjerje tog svjetovnog razmišljanja.

Kvaliteta koja definira Božju ljubav jest u tome da se On odrekao onoga što mu s pravom pripada u korist onih koji s pravom zaslužuju Njegovu osudu i nemaju pravo išta tražiti (usp. Rimljanima 5,8; Filipljanima 2,1-8).

Grčki prijevod Novog zavjeta koristi riječ agapē koja opisuje tu vrstu ljubavi. Ona je potpuno nesebična, bez da je uključeno uzimanje. Ona nastoji drugima činiti najveće dobro, bez obzira na cijenu. Agapē je savršen primjer Isusove žrtve u našu korist. On je pokazao svoju ogromnu ljubav tako što je podnio Božji gnjev kao pravednu zamjenu za grešnike koji zaslužuju taj gnjev (usp. Rimljanima 5,8) – krajnje nesebičan čin. Njegov poziv nama da se odreknemo sami sebe, uzmemo svoj križ i slijedimo ga (Matej 16,24; Luka 9,23) otkriva zašto je agapē ljubav najveće svojstvo kršćanskog života.

Znak koji naše kršćanstvo dokazuje autentičnim pred nevjernim svijetom je naša ljubav prema drugim vjernicima. Isus je to potvrdio rekavši: „Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Ivan 13,35).

VIDI OVO: 7 dokaza da je Bog autor ljubavi

No, kako izgleda ova vrsta ljubavi? Kratak pregled stihova u kojima se javlja izraz ‘jedni prema drugima’ u Novom zavjetu daje izvrsnu sliku. Zapovjeđeno nam je da: Izgrađujemo jedni druge (Rimljanima 14,19); služimo jedni drugima (Galaćanima 5,13); nosimo bremena jedni drugih (Galaćanima 6,2); pokoravamo se jedni drugima (Efežanima 5,21); opraštamo jedni drugima (Kološanima 3,13); poučavamo jedni druge (Kološanima 3,16); tješimo jedni druge (1. Solunjanima 4,18); korimo jedni druge (Titu 1,13); potičemo jedni druge na činjenje dobra (Hebrejima 10,24-25); ispovijedamo svoje grijehe jedni drugima (Jakovljeva 5,16); molimo jedni za druge (Jakovljeva 5,16); i budemo gostoljubivi jedni prema drugima (1. Petrova 4,9-10).

Ta vrsta ljubavi je bila rijetkost u poganskoj grčkoj književnosti, jer osobine koje agapē ljubavi oslikava – nesebičnost, davanje od sebe, dobrovoljna predanost, briga za dobrobit drugih – većina u drevnoj grčkoj kulturi je prezirala i smatrala ih znakovima slabosti.

Međutim, Novi zavjet izjavljuje da je agapē karakterna osobina oko koje se sve drugo vrti. Apostol Ivan piše: „I mi smo upoznali i uzvjerovali u ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu“ (1. Ivanova 4,16). Sam Isus pridaje veliku važnost ljubavi u svom odgovoru židovskom zakonoznancu:

„Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu? A Isus mu reče: Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga je ovoj slična: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. O tim dvjema zapovijedima vise sav Zakon i Proroci“ (Matej 22,36-40).

VIDI OVO: BOG JE LJUBAV: Što to uistinu znači?

Stoga ima smisla da je prvi „plod Duha: ljubav“ (Galaćanima 5,22), i da je ljubav prema drugim vjernicima primarni način na koji će ljudi znati da smo istinski vjernici (Ivan 13,35).

Agapē ljubav je veliki dio osobne svetosti o kojoj Ivan govori: „Mi znamo da smo prešli iz smrti u život jer ljubimo braću. Tko ne ljubi brata, ostaje u smrti“ (1. Ivanova 3,14). Osoba koja ne pokazuje pravu ljubav u svom životu nije vjernik. Bez ljubavi ne možemo pretpostavljati da ona ima vječni život, a još manje da je osoba od integriteta.

Autor: John MacArthur; Prijevod: Vesna L.