Od kada sam odlučio da neću čekati do braka, više uživam u životu. To je kao da sam oslobođen od nekog tereta koji me je vukao prema dolje.

Sjećam se kada sam bio u šestom razredu i gledao neki obiteljski film u kojem se princeza zaljubila u nekakvog prosjaka te su zauvijek sretno živjeli. Zbog tog filma sam poželio imati istu takvu ljubavnu priču. Želio sam predivnu i nevinu djevu koja bi bespomoćno pala u moje ruke nakon što bih ju spasio na bilo koji način.

Tijekom godina Hollywood je nastavio oblikovati moje želje. Sjećam se filmova kao „Fever Pitch“, „Serendipity“ i doslovno stotine drugih koji su me naučili da će se svi moji problemi riješiti nakon što upoznam pravu curu, zaljubim se do ušiju, nakon što se zbog nečega posvađamo, ali si tada pohrlimo u naručje i zauvijek živimo u stanju blagoslovljenog zadovoljstva.

Da, kada se to dogodi sve će biti u redu.

I tako sam čekao. Znao sam u dubini svog bića da će Bog orkestrirati da se nađem s tom pravom osobom, bilo je samo pitanje kada i gdje. Hoće li ona ušetati kroz vrata kafića sa potpuno izgubljenim, ali slatkim izrazom u očima, ili će slučajno sjesti pokraj mene u avionu? Opcije su bile beskonačne.

PROČITAJTE: Ako svi ionako imaju seksualne odnose prije braka, zašto ne bih i ja?

No i problemi koje je sve ovo donosilo bili su mnogi.

Prvo, takvi su me filmovi programirali da vjerujem da postoji samo jedna savršena žena za mene na cijelome svijetu i da ju samo trebam upoznati. Prema sadržaju filmova, sve bi nam trebalo biti zajedničko te bismo trebali imati iste hobije. Naravno, postoje simpatične razlike zbog kojih bismo imali slatke male svađice, ali to je sve premostivo.

No, u pravom svijetu ne postoje savršene žene. I ja sam daleko od savršenog muškarca.

Ujedno nisam računao na pojavu nesigurnosti, u meni i drugima. Previdio sam neke osnove kao što je prdenje i malene dlačice iznad usne. Nisam razmišljao o tome kako se većinom sve dogodi u nezgodno vrijeme, a ona preko ljeta ide kući. Nisam razmišljao o argumentima i neslaganjima i kako se jako mogu naljutiti.

Sve to govori da su ideje u vezi braka, i života, u mene ubacili mediji. Mediji nisu samo utjecali na moje razmišljanje o tim stvarima; doslovno su me reprogramirali.

Ponovit ću to još samo jednom kako bi sve bilo jasno. Stvari kojima dajemo pristup našem umu oblikuju naše čežnje i želje te čak stvaraju nove.

Nedavno sam čitao knjigu Jamesa K. A. Smitha „Ono si što voliš“ te je utjecala na način na koji razmišljam. Zaista je nevjerojatno. Smith proučava naše želje i što ih oblikuje te sam zbog toga uspio odrediti određene želje u mom životu koje su u mene programirane, a idilična slika braka je na vrhu.

Brak je postao nešto čemu sam se radovao, što sam jedva čekao do toga da sam smatrao da ne mogu biti sretan ako u mom životu ne bude postojala žena.

I očito nisam jedini na to nasjeo. Pogledajte samo koliko je ljudi na Tinderu i sličnim mrežama. Industrija spajanja ljudi zarađuje preko 1,4 bilijuna dolara godišnje. Mnogi od nas se osjećaju usamljeno te misle da veze (čak i one na jednu noć) mogu popuniti tu prazninu.

Nema mjesta u Bibliji gdje piše da je brak jedini izvor naše sreće i ispunjenja, no kao kršćani smo ipak krivi za to što podižemo brak na stupanj zadovoljstva.

Prijatelj mi je jednom rekao: „Ako nisi sretan kao samac, nećeš biti sretan ni kao oženjen muškarac“. Brak nije stvoren kao način rješavanja svih naših osobnih problema. Ako nešto, on će donijeti još više problema koji su tiho ležali ispod površine.

Brak je ogledalo evanđelja; Božje veze s Njegovim narodom. To je savez. To je život u neprestanom praštanju. To nije utopija vječne sreće gdje svi vaši problem nestaju.

Nedavno sam ipak odlučio da ne želim čekati do braka…… (duga pauza)…. Da budem sretan.

PROČITAJTE: Gdje u Bibliji piše da je seks prije braka grijeh?

Mogu uživati u prijateljima koje sada imam umjesto da želim imati nekoga tko će mi biti više od prijatelja. Mogu i sam kupiti kuću. Mogu imati hobije kao što su slikanje i plesanje. Zaustavite se i umetnite u ovaj tekst nekakav izlizani citat o tome kako će vas stvari koje volite dovesti do „onog pravog ili one prave“. No tada zastanite i razmislite kako čak i taj sentiment ukazuje na to koliko ste programirani da na brak gledate kao na konačnu destinaciju.

Ja trenutno pokušavam izbaciti iz sebe godine programiranja, a to činim kao samac i nastojim tako i uživati. Idem trčati i zastajem da popričam s ljudima. Volim brzo voziti bicikl i uživati u adrenalinu umjesto da nekog pokušavam impresionirati. Više ne koristim društvene mreže kako ne bih razgovarao s brojnim ženama pokušavajući odrediti je li jedna od njih „prava“.

Štoviše, radim na tome da uživam u Bogu i svom vremenu u tišini s Njim. Moje molitve više nisu neprestano moljenje u kojem se žalim na svoj celibat (to sam smanjio na nekih 50%), nego se mogu usredotočiti i na druge. Što svijetu treba? Za koga Boga boli srce?

Od kada sam odlučio da neću čekati do braka, više uživam u životu. To je kao da sam oslobođen od nekog tereta koji me je vukao prema dolje. Nema više pritiska – ako se što i dogodi, dogodit će se u Božje vrijeme tako da se ja sada mogu opustiti.

Nadam se da i drugi samci mogu iskusiti ovakvu slobodu.

Nemojte se okretati vezama kao jedinom rješenju vaših problema.

Ne čekajte do braka.

Kladim se da ste mislili da je riječ o seksu? Bezumnici. 🙂

Autor: Ethan Renoe; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com

Reci što misliš